Doktor Eso, neponovljiva prijedorska ličnost

Autor: O. Redžić Avgust 06, 2015 0

Sadiković (Hasiba) Esad, Prijedoru poznatiji kao doktor Eso zasigurno je jedna od najosebujnijih ličnosti koje je Prijedor iznjedrio u svojoj novijoj povijesti. Intelektulna gromada, insan u pravim gabaritima, kako bi nekoć se govorilo za ljude koji su prepoznati kao ljudi, čaršijska raja i šta sve nije bio i značio Prijedoru i njegovim ljudima

Rođen je u Nišu 17. juna 1948. godine, ko sin jedinac oca Hasiba i majke Sene, koji su bili učesnici Narodno-oslobodilačke borbe od 1942. godine, nakon toga su se nastanili u Sarajevu, gdje će Eso pohađati sve gimnazije uključujući i onu na Ilidži, što je teško objasniti u dvije-tri rečenice. Ovo je samo mali dio i skraćeni od onog šta je sve bio doktor Eso.

Dr. Esad Eso Sadiković, ugledni ljekar, specijalista za uho, grlo, nos s UN-ovim plavim pasošem, nenadmašna čaršijska raja, takav je bio Eso.

Oko njegove smrti, kao i života, postoje nebrojeno mnogo priča koje je i svojevremeno Vehid Gunić stavio u korice knjige pod nazivom “Doktor Eso”.

Eso je bio jak, u svim ljudskim disciplinama, toliko jak, da su ga morali smaknuti. Bio je u logoru sa svojim narodom i u tim ružnim vremenima kao što je uz svoj narod bio i u lijepim trenucima, iz logora Omarska je izveden 5. avgusta 1992. godine s grupom logoraša i likvidiran nad jamom Hrastova glavica u općini Sanski Most. Imao je 44 godine.

 U knjizi Gunića se navodi trenutak kada Esu odvode u smrt, i baš kao što je svoju jačinu i vedri duh pokazivao cijelog svog života, tako je i na trenutak smrti koje je bio svjestan pokazao da smrt nije kraj nego početak. Petog avgusta 1992. u posljednjim trenucima nije želio pokazati kako iščekuje smrt kao svršetak poniženja. Kada su Esu poveli, a logoraši u Omarskoj zajecali, zahvalni na svemu što je činio, spašavajući im živote tako što im je rane zašivao vlasima svoje kose, on im je, kako Vehid Gunić prenosi u svojoj knjizi “Doktor Eso”, hladno dobacio:

– Šta cmizdrite!?

Esina porodica nakon njegove smrti, njegov sin i kćerka odlaze u Ameriku gdje se pokrštavaju u čudnim okolnostima, pa tako kćerka Alma postaje Veronika, a sin Enis postaje Filip i niko ne zna zašto i zbog čega. Zna se samo, da je kćerka Alma danas jedna od najuglednijih doktora u USA, baš kao što je nekoć bio i njen otac doktor Eso Sadiković. Eso je nepresušni izvor, ljudska veličina, o kojoj se piše i o kojoj će se pisati. U Prijedoru u Pozorištu sad već tradicionalno na dan njegove smrti 5. augusta upriličuje se akademija na spomen Ese i na sve ono što je bio, koja u sebi sadrži konkurs neobjavljenih priča sa koje bi u sebi sadržavale tonove Esinog humora, a također u toku je i peticija da njegova ulica u kojoj je bio dobije naziv njegovog imena, što dosad opštinska vlast nije imala sluha da uzme u obzir.

Eso je bio svjetski materijal, u ljudstvu, i kao takav je neiscrpan, i o njegovim dosjetkama na životne situacije je sačinjena knjiga.

Ovaj život za Esu je bio humor, i u najcrnjim situacijama ga je shvatao tako, ali na sebi svojstven način, hiruški lucidnim dosjetkama znao bi situaciju okrenuti da se pamti po njemu a ne po situaciji, i za kraj evo jedne takve:

„Kada je SDS preuzeo vlast u Prijedoru, Milomir Stakić je odmah post'o direktor bolnice i stavio na bolnicu zastavu SDS-a. A Eso ga odmah nazove i kaže: “Pa Stakiću nisu samo Srbi bolesni!“, i on je odmah skine...

Takav je bio Eso, elita, društvena angažirana ličnost, institucija sam za sebe. Neponovljiv. Unikatan

Eso je bio Eso.

                                                                                                O.R.

 

 

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro