Živi su oni

Autor: Semir Krnjić Juli 11, 2018 0

Vraćam se ponovo u Srebrenicu, tražim način da dođem do informacija vezanih za moga prijatelja,brata,hafiza Ismeta

U jednom selu okolo Srebrenice gdje je živio, gdje sam često dolazio dok smo išli u medresu nisam našao onu ljepotu srebreničku. Dolazim u pustoš, sivilo neprepoznatljivo sve. Ne vidim nikoga , a nekad je tu mnogo ljudi bilo. Samo obuze me neki strah Bože , zar insan može ovo da uradi. Kako zlo nema granica, vidim ispred sebe jednu šupu skovanu od najlona UN-a , i letava od onih sanduka municije. Kako sam se približavao šupi vidim jednu nenu , bosanku u dimijama i mahrami, nene je imala oko sedamdeset godina. Prilazim i nazivam selam, nene ne odgovara, ja ponovih opet: "Selam nene" opet ne dobih odgovar. Vidim da je zamišljena, vidim da je negdje odlutala niz onu stazu koja vodi u prelijepu šumu. Dobro znam tu šumu, išao sam sa Ismetom par puta. Nisam želio da je dodirnem da je ne prepadnem, možda je gluha pa mogu da je prepadnem.Nego ja opet nazvat selam, kad čujem odgovor: "Alejkumu selam mladiću" , okrenio sam se i vidio ženu srednjih godina koja se približava šupi. Reko ja sam par puta nazvao selam ali nene ne odgovara, šta joj je. Žena je pogledala u mene i zaplaka: "Eh, dragi sine , nene tu stlano sjedi i gleda u šumu  iščekuje svoga supruga, najstarijeg sina Muharema i njegova mlađa tri sina, da se vrate Muharam je moj muž a njen sin, odveli su ga srpski vojnici zajedno sa muškarcima iz sela, mene su silovali, kao i moju kćerku. Ali... ne znam da su živi, molim Boga da se pojave ili bar... da im kosti nađem". Zaigralo je sve u meni, Bože , podari sabur toj ženi. Bože, podari im snagu, pa da pronađu svoje članove porodice. 

"Koga god sam pitala za njih kažu da su ubijeni dolje u Srebrenici , hvala Bogu mi smo se spasili, molim Boga da nas spoji u džennetskom hladu. Ali nene, nene to ne može podnijeti, ne jede nikako, vodu slabo pije i gleda samo niz stazu i govori: "Živ su oni, u dalekom su gradu", te riječi jedino joj daju nadu. Jer čula je za neke naše komšije koji su uspjeli preko Tuzle otići u inostranstvo, ona misli da su i oni tamo, ali daj Bože. Voljela bih i ja ali...vidjeli su kad je ubijen. 

Slušajući ovu ženu, osjetih bol do sad neviđenu. 

I ja sam gospođo došao istim poslom, moj prijatelji Ismet Hodžić je živio ovdje, pa nisam se čuo sa njom cijeli rat, kada sam čuo za Srebrenicu, odmah sam na njega pomislio, čim se moglo doći, došao sam, ali nema ga, kako da ga pronađem. 

"Dragi sine, ne znam više ništa, osim, da je odveden sa svojom braćom i babom sa ostalim muškarcima iz sela. Majka mu je u onom vihoru zla otišla za njima u Srebrenicu, gdje su, šta su ne znam bogami" 

Vraćam se kući, tužan, slomljen . Vidio sam posljedice zla ljudskoga, osjetih bol ,nevinosti. Osjetih suze majke , iskrene suze. Osjetih bol supruge za svojim suprugom. Osjetih bol za prijateljem , jer ne znam dal' diše ili ne. 

Draga nene ti si poruka nama svima , bol nene i njenu poruku nama , prenosim u sljedećim stihovima.

"Sva blaga ovog svijeta ne mogu da nadoknade tvoj gubitak majko. Tvog supruga,tvoja tri sina a najstariji od njih imao je samo 25 godina.

Ubio ih je dušman majko, zaklao tu pred tvojim očima. Nije majko zbog toga što su svaki dan petice iz škole donosili, nije majko zbog toga  što su završili fakultete,nije majko zbo toga što su se igrali sa Mirzom i Njemanjom  bez razlike.Nisu gledali naciju majko,ubili su ih samo bog toga što su bili muslimani i što su se zvali muslimanskim imenom.

Majko srebreničanko draga svake noći sanjaš četri sna, sve ljepši od ljepšeg.U svakom snu si sa suprugom ili jednim od svojih sinova.Ali ujutro ustaješ sa uplakanim očima i opet si hvala Allahu ostala jaka. Jer nemaš svojih sinov  da sa njima kahvu piješ, nemaš svojih unučadi da ih čuvaš.

Ali imaš mene majko srebreničanko, ja ću tvoj sin biti, ja ću sa tobom kahvu piti a moja djeca će i tvoja unučad biti. Ti majko ćeš njihova druga nene biti.

Majko tvoj suprug i sinovi su šehidi ako Bog da, čekaju te u lijepom džennetu. Cijela Bosna i Hercegovina će ti od pomoći biti, cijela Bosna i Hercegovina će tvoja djeca biti.

Ali majko dušmane će Allah dragi kazniti  uvijek mi govoriš da ne uzvračam istom mjerom. Da moja osveta bude škola, da moj put bude, put Islama. Da pomognem svakome, ma kako god se on zvao,da nikad u životu ni jednu sekundu ne budem zao."

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro