U Evropi živi stotine hiljada mladića i djevojaka koji imaju bošnjački muslimanski identitet. To je emanet naše generacije koja je pozvana podržati napore i muftije Kobilice i svih imama, aktivista u džematima, da sačuvamo, u skladu sa mogućnostima, njihovu povezanost s Bosnom i Hercegovinom. Naprimjer, muftija Remzija-ef. Pitić čuva i ne da naše u Istočnoj Bosni. Muftija Kobilica je kao glavni imam, a sada i kao muftija, uz naš narod širom Zapadne Evrope. Tamo gdje je Bošnjak musliman, tamo je i Islamska zajednica. I sve naše muftije imaju granicu nad kojom moraju bdjeti i postojano bdiju, odani toj plemenitoj misiji.
Iskrena odanost misiji
Ljudi koji su protjerani iz Bosne i Hercegovine su proživjeli golgotu, stali su na noge, izgradili život u Norveškoj, obnovili porušena ognjišta u Bosni i Hercegovini i sad su se izborili za svoju oazu spasa u Stavangeru. Donacije, volontiranje i ponos – to je džematska priča koja je ista od Ljubuškog, Foče, Kozarca, Trebinja, Bratunca, Knežine do svakog kutka u svijetu gdje žive vrijedni i ponosni Bošnjaci u iseljeništvu. Džemat koji ima svijest o volontiranju napreduje, ima dinamične programe i snažnu unutrašnju dinamiku odnosa među džematlijama. Tamo gdje se sve profesionalizira, u džematu postaje sterilno i despiritualizirano, a džematski odnosi vehnu i postaju hladni. Sve može biti administrativno uređeno, profesionalno i korektno, ali su i uposlenici i džematlije u sindromu “izgorijevanja”. Zato je pitanje volonterskog rada u džematima i u Bosni i Hercegovini i iseljeništvu više od pitanja same uključenosti ili povezanosti – to je smisao našeg djelovanja u Islamskoj zajednici.
Ekonomski standard je znatno viši u Stavangeru nego u Ljubuškom ili Foči, ali su imami na istom zadatku. Miralem-ef. Hodžić čuva Aladždu i nur islama u Foči, a Ibrahim-ef. čuva svjetlo dini-islama u Stavangeru. Svaki imam nosi veliki teret i svu bol našeg naroda. U Foči je teško zarad tereta zločina počinjenih nad nevinim ljudima kojih više nema, a u Stavangeru, gdje je najzapadnija džamija u kojoj se govori na bosanskom jeziku, teško jer su džematlije tokom agresije na BiH silom protjerane iz svojih kuća, a izazov asimilacije i odrođavanja mlade generacije od bosanskog jezika i identiteta je veliki izazov s kojim se suočavamo. Islamska zajednica ulaže ogromne napore da uspori te procese. Gdje su državni programi?
Dvije vizije Bosne, jedna duša
Program kojem sam prisustvovao u Drammenu je bio osmišljen da probudi svijest o pripadnosti bošnjačkom i bosanskohercegovačkom identitetu koji je razvijan, artikuliran i čuvan stoljećima u Bosni i Hercegovini.
Polaznici mekteba, djeca i omladina rođena u Norveškoj, pokazali su zavidno poznavanje i bosanskog jezika i historije Bosne i Hercegovine. Derviš-ef. Varešlija i aktivisti iz džemata Drammen pripremili su edukativnu večer punu optimizma i nade prožete bosanskom kulturom i herojima odbrane. U jednom momentu sam sebi postavio pitanje: “Kako ćemo pomiriti dvije vizije Bosne i Hercegovine – onu koja je na neki način zamrznuta u sjećanjima ljudi koji žive u različitim dijelovima svijeta i onu koja oblikuje i formira poglede na Bosnu i Hercegovinu ljudi koji žive u domovini?” Malo, premalo, je svjedočenja i prenošenja iskustava iz iseljeništva u naš zajednički narativ o bošnjačkom savremenom identitetu. Zamislite samo da o temi Ferhadija-džamije u Banjoj Luci razgovara generacija Z Bošnjaka, rođena i odrasla u različitim zemljama, ili da svoje iskustvo u imamskom radu na području koje je veće od Bosne i Hercegovine s nama podijeli imam koji poznaje većinu džematlija na tom području, u Norveškoj. Zato su programi i napor koji ulažu imami vrijedni svake pohvale i podrške.
Put ka istini – i avionom i makadamom
Muftija Senaid-ef. Kobilica je organizirao i posjetu otoku Utoja, na kojem je terorista Brjevik 2012. godine ubio 69 i ranio više od 30 osoba. Bilo je to traumatično iskustvo za Norvežane, ali i za sve stanovnike Norveške. Ljudi nisu pali u očaj, suprotstavili su se zlu i dalje mu se suprotstavljaju. Muftija Kobilica je imao važnu ulogu u tom periodu i u ukupnom razvoju IZ u Norveškoj. Obavio je prvi dženaza-namaz djevojci koja je ubijena u tom terorističkom činu. Muftija Kobilica je izgradio imidž vjerskog lidera kojeg su prepoznali i državni i visoki vjerski autoriteti u Norveškoj. Što je možda najvažnije – njegovo liderstvo su prihvatili i prepoznali i muslimani drugih nacionalnih zajednica. Iskustvo koje je stekao u Norveškoj prepoznao je i reisul-ulema dr. Husein-ef. Kavazović i imenovao ga za muftiju za Zapadnu Evropu.
U Evropi živi stotine hiljada mladića i djevojaka koji imaju bošnjački muslimanski identitet. To je emanet naše generacije koja je pozvana podržati napore i muftije Kobilice i svih imama, aktivista u džematima, da sačuvamo, u skladu sa mogućnostima, njihovu povezanost s Bosnom i Hercegovinom. Naprimjer, muftija Remzija-ef. Pitić čuva i ne da naše u Istočnoj Bosni. Muftija Kobilica je kao glavni imam, a sada i kao muftija, uz naš narod širom Zapadne Evrope. Tamo gdje je Bošnjak musliman, tamo je i Islamska zajednica. I sve naše muftije imaju granicu nad kojom moraju bdjeti i postojano bdiju, odani toj plemenitoj misiji.
Niti su bosanski drumovi, makadami, lahki, niti avionske linije jednostavne za stalni kontakt s džematlijama. Zamislite samo da imam Ahmed-ef. Modrić od Osla do Bergena putuje avionom da bi bio hatib i učio djecu u mektebu, a Sead-ef. Drinjak čuva Džamiju sultana Selima u Knežini. I prošlost i sadašnjost, koja se prenosi u budućnost, povezana je kroz ljubav prema Bogu, dž. š., rodnoj grudi i svakom insanu našega soja.
