Odavna sam planirao zaputiti se u srebreničko selo Gladoviće na lijevoj obali Drine, odnosno jezera Perućac. Što bi se narodski kazalo, čekalo se da voda za kahvu provrije. Budući da je moj vrli prijatelj Habib Mandžić ovog ljeta stigao iz Australije, gdje gotovo četvrt stoljeća živi sa porodicom, a rodom je iz Gladovića, predložio sam mu da zajedno posjetimo ovo pitomo selo, što je on sa zadovoljstvom prihvatio. Tako smo 24. augusta krenuli maršrutom Sarajevo, Sokolac, Han – Pijesak, Vlasenica, Milići, Konjević - Polje, Bratunac, Potočari, Srebrenica. Usprkos visokim temperaturama putovanje je bilo ugodno. Svako od nabrojanih i nespomenutih mjesta u Habibu je pobudilo mnoge uspomene na mladost, školske i studentske dane kad je ovuda prolazio. Kad smo se približavali njegovim rodnim Gladovićima pokazivao mi je čaire i šume u kojima je s ponosom, preko školskih ferija, čuvao krave i ovce. I nikad se toga nije zastidio. Poslije završenog studija engleskog jezika u zavičaju je radio kao profesor engleskog jezika i prevodilac. Prognan je s početka agresije i nakon krećeg muhadžirskog boravka u Njemačkoj novu kuću i posao profesora pronašao je u dalekoj Australiji. Danas je u Melburnu univerzitetski profesor engleskog jezika. Promotor je svoje matične domovine Bosne i Hercegovine, te istaknuti publicista. Objavio je pet knjiga. Sve što je postigao još više je u njemu učvrstilo čovjeka na zemlji. Čovjeka iz naroda i za narod.