Dok Bosna i Hercegovina, zahvaljujući političkim igrama iz Republike srpske, stoji na pragu neuključenja u Plan rasta za Zapadni Balkan – paket mjera Evropske unije – priprema se i glasanje u Ujedinjenim nacijama odnosno usvajanje rezolucije koja 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. 

Rezolucija o Srebrenici, za koju očekujemo da će biti usvojena, simbolički je i deklarativno djelo od iznimne važnosti. Ne donosi pravne promjene jer je pitanje genocida već riješeno kroz presude međunarodnih sudova. Deklaracija je važna jer potvrđuje spremnost međunarodne zajednice da se suprotstavi zaboravu i nepravdi. Ujedinjene nacije, pridružujući se drugim značajnim tijelima poput Evropskog parlamenta, Kongresa SAD-a i OIC-a, šalju jasnu poruku o nužnosti sjećanja na žrtve i učenja iz prošlosti kako bi se spriječilo ponavljanje zločina. Usvajanje rezolucije bi bila poruka podrške ne samo za Bosnu i Hercegovinu već i za globalnu zajednicu koja se bori protiv genocida i revizionizma.

Na domaćem terenu, političke elite u RS, predvođene Miloradom Dodikom, zbog mogućeg usvajanja rezolucije, pojačavaju retoriku tenzija. Negiranje genocida i prijetnje upućene preživjelima nisu samo bolne za žrtve, već su i gnusne te podliježu zakonima ove države. Takvo djelovanje ne samo da povrjeđuje preživjele, već i ugrožava i destabilizira regiju. Treba znati da će istina, unatoč svemu, naći svoj put. 

Istovremeno, Bosna i Hercegovina se suočava sa mogućnošću isključenja iz ekonomskih mjera koje nisu važne samo zbog finansija, nego zbog ukupnog konteksta. To pokazuje kako unutrašnje političke manipulacije imaju dalekosežne posljedice koje mogu dovesti ne samo do podređenog položaja u odnosu na države regije već i do daljnje ekonomske stagnacije. Posebno je to izraženo u entitetu Republika srpska čiji lideri, na čelu sa Miloradom Dodikom, igraju rulet sa budućnošću cijele države. Svima je očigledno da zbog Dodikovih manipulacija cijela zemlja trpi posljedice, što naglašava potrebu za jačanjem institucija kako bi se suprotstavilo Dodiku i sličnim pojedincima. U ovom kontekstu, posebno je zbunjujuće da međunarodni akteri ne percipiraju ili namjerno ignorišu suptilnosti situacije na terenu.

Iz Evropske unije stiže finansijski paket vrijedan šest milijardi eura, uslovljen definisanim kriterijima, a koji izgleda ne privlači “interes” Republike srpske. To nije samo produkt trenutne političke situacije već i dio šire strategije kojom upravljaju Milorad Dodik i Aleksandar Vučić. Ujedinjeni protiv usvajanja UN rezolucije, te odbacujući međunarodne presude, Dodik i Vučić nastavljaju praksu političkog manipulisanja. Izgleda da strategija ima dvostruki cilj: ignorisanje međunarodnih pritisaka i jačanje njihovih pozicija. Ne treba zaboraviti da cijela situacija istovremeno stoji uz bok Dodikovog ličnog interesa. Naravno, to ne umanjuje značaj kontinuirane političke strategije Srbije i njenih satelita kojoj je osnova slabljenje BiH i jačanje Srbije. Jer kako stvari stoje, Srbija će ipak iskoristiti ovaj finansijski paket, a Bosna i Hercegovina čini se neće moći. I to pod krinkom razumijevanja pitanja nadležnosti, što je u suštini nevažno. Izgovori koji imaju za cilj dodatno oslabiti Bosnu i Hercegovinu, već su nam dobro poznati. Rezultat bude slabija BiH i, ako ikako može, jača Srbija koja, ne zaboravimo, trenutno vodi diplomatsku ofanzivu da bi spriječila izglasavanje rezolucije kojom bi se ustanovio Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

Koristeći taktike skretanja pažnje,  fokus javnosti se nastoji odvući sa pravih problema. To je ozbiljan mehanizam koji je ovdašnjim političarima, posebno Dodiku i Vučiću, rutina. Vidjeti širu sliku, cijelu scenu, stoga nije nimalo lahko, ali uvijek treba pokušati. Sa jedne strane, Rusija ozbiljno interveniše u regionalne politike protiveći se EU. Sa druge strane, prisutan je nesmireni velikosrpski projekat. Sikofanti i produžena ruka Beograda u RS-u prelaze granice provokacije. Nadaju da će Bošnjaci reagovati, čime bi se situacija dodatno pogoršala. Time bi se barem u očima svoje domaće (glasačke) javnosti opravdalo to što će i dalje, ukoliko se ovako nastavi, trpjeti teški finansijski kolaps u koji ovaj enitet pada strmoglavom brzinom. Računaju to obrazložiti povikom o ugroženosti i svime što učitavaju ovoj rezoluciji. U isto vrijeme se nadaju win-win situaciji jer, dok se u Bosni političkim manevrima pa i ovim u vezi spomenutog ekonomskog paketa iz EU nastavlja slabljenje države, Srbija se pokušava osnažiti. A na Srbiju, kao i ranije, računaju u svakom pogledu. U podršci rastakanja BiH, posebno. 

U cijelom kontekstu postoji opravdana zabrinutost. Iako srbijanski mediji i njihovi regionalni sateliti pokušavaju umanjiti percepciju trenutnog stanja njihove diplomatije, čini se da ona nikada nije bila u lošijem položaju. Ipak, to ih ne sprečava da teže jačanju svoje međunarodne pozicije koristeći svaku priliku koja im se ukaže, zbog čega je potreban oprez. Važno je da političari posvećeni očuvanju i jačanju Bosne i Hercegovine jasno razumiju i komuniciraju trenutnu situaciju našoj javnosti, uz veću dozu ozbiljnosti. Bosna i Hercegovina je dobila zeleno svjetlo za pristupanje EU, što implicira stabilizaciju situacije. Stoga je važno iskoristiti i priliku za finansiranje iz paketa Rasta za Zapadni Balkan i jasno identificirati prepreke koje nas u tome ometaju, bez kalkulacija. To će biti dodatni korak naprijed, jer vrijeme je da se ozbiljno sagledaju i iskoriste mogućnosti koje imamo.