U šehitlucima Srebrenice će se zauvijek potvrđivati općeljudske vrijednosti za koje su se borili naši šehidi.

U novom printanom izdanju Preporoda od 15. marta 2018. čitajte:  

Susret majki Srebreničkog genocida sa specijalnim savjetnikom generalnog sekretara UN za prevenciju genocida Adameom Diengom

Specijalni savjetnik generalnog sekretara UN za prevenciju genocida Adame Dieng sa majkama, žrtvama I svjedocima Genocida:” Kako ljudsko biće može glorificirati Mladića?! On nije nikakav heroj. Pravi heroji su žrtve, preživjeli i svjedoci. Mi im dugujemo mnogo i mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći da vam pomognemo da u ovu zemlju dovedemo trajni mir.”

U poslijeratnoj BiH sistematsko ograničavanje bosanskog jezika prisutno je u manjem bh. entitetu RS. U posljednih nekoliko godina dva slučaja otpora prema diskriminaciji su tamo zabilježena. Povratnici- roditelji djece u Konjević-polju kod Srebrenice i u Vrbanjcima kod Kotor-Varoši bojkotovali su nastavu zbog sprečavanja nadležnih da se nacionalna grupa predmeta i bosanski jezik predaje u školama. Nakon četiri godine sudskog procesa, Osnovni sud u Srebrenici je u novembru 2017. godine donio odluku, u korist roditelja po kojoj svoj maternji jezik mogu nazvati bosanskim jezikom. Sud je, kako je istakao S. Selimović za RSE u tekstu “U Srebrenici se govori i bosanski”, obavezao školu da obezbijedi udžbenike za djecu: “Do dana pripreme, zvaničnog odobravanja, štampanja i puštanja u upotrebu adekvatnih nastavnih udžbenika za osnovno obrazovanje na bosanskom jeziku i latiničnom pismu, tužena je dužna da omogući učenicima korištenje zvaničnih udžbenika na bosanskom jeziku za predmete osnovnog obrazovanja iz nastavnog plana i programa Tuzlanskog kantona, Federacije BiH”.

Uoči izricanja presude Ratku Mladiću žrtve i svjedoci Genocida su 20. novembra 2017. posjetile novo sjedište ICMP-a u Hagu. Tom prilikom su se susrele sa direktoricom ICMP-a Ketrin Blomberger i njenim saradnicima, te upoznali za radom nove DNK laboratorije, razgovarale o premještenju DNK laboratorije iz Sarajeva u Hag i nepotpisivanju Sporazumu o statusu i funkcioniranju ICMP-a od strane BiH.

Upravo uoči ove posjete Vijeće ministara BiH je kao suosnivač Instituta za nestale osobe BiH pozvalo Međunarodnu komisiju za nestale osobe (ICMP) da obustavi jednostrane aktivnosti o izmještanju DNK laboratorije iz BiH u Hag.
Blomberger je tokom susreta sa majkama, koje je Preporod pratio tokom ove posjete, izrazila iznenađenost napisima u bh. medijima o premještanju DNK laboratorije. „Obraćali smo se bh. vlastima i Vijeću ministara BiH veoma dugo. Kao što sami znate još od 2005. Tražili smo da se doradi Sporazum. Taj proces je počeo 2009. godine. Sada je 2017. i taj Sporazum još nije dorađen. Ne govorimo o nekom velikom sporazumu, nego o malim korekcijama postojećeg Sporazuma. Revidirani Sporazum ima član 12 koji jasno definira našu tehničku pomoć, a koji BiH još nije potpisala“, kazala je Blomberger.

BiH još nije potpisala Sporazuma o statusu i funkcioniranju ICMP
Treba napomenuti da je Predsjedništvo BiH na sjednici 28. januara prošle godine donijelo odluku o pristupanju BiH Sporazumu o statusu i funkcioniranju ICMP, a Vijeće ministara BiH je 6. aprila utvrdio prijedlog odluke o ratifikaciji ovog Sporazuma. Međutim, Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH je 8. novembra ove godine skinuo negativni izvještaj komisije Kolegijuma o nastojanju za postizanje saglasnosti za ratifikaciju Sporazuma o statusu i funkcioniranju ICMP. Prije toga na sjednici održanoj 19. jula Dom naroda je uskratio saglasnost za ratifikaciju Sporazuma, jer su protiv bili svi delegati iz RS-a uz ocjenu da bi to „dalo određenu vrstu diplomatskog imuniteta Komisiji, koja bi bila amnestirana od bilo kakve odgovornosti za diskriminišući odnos prema srpskim žrtvama i procesu traženja nestalih lica u BiH“. Također, treba napomenuti da je ovaj Sporazum potpisala Srbija.
“Kada je 1996, godine ICMP formiran kao ad-hok organizacija da pomogne rješavanju pitanja nestalih na prostoru bivše Jugoslavije nismo imali nikakav dogovor da radimo bilo gdje izuzev na prostoru bivše Jugoslavije. Kada je 2014. potpisan ugovor koji omogućava ICMP da radi po međunarodnom pravu BiH je bila pozvana da potpiše taj Sporazum. Bilo bi važno za ICMP da BiH bude dio ovog tima zajedno sa drugim sa članicama ICMP. Nažalost na ove inicijative niko nije odgovorio”, kazala je Blomberger, ističući da je bilo dosta dezinformacija u medijima o tome i da se nada da će posjeta majki novom sjedištu ICMP u Hagu omogućiti da imaju pravu informaciju. “Sve dok budemo bili u mogućnosti da obezbijedimo novac da vam pomažemo mi ćemo to i raditi”, kazla je Blomberger napominjući da će se promijeniti samo to da će se umjesto iz Tuzle do Sarajeva, od Banja Luke do Tuzle, uzorci slati u Hag i nazad u Tuzlu, dok će forenzički patolozi nastaviti raditi te slučajeve kako su to radil ii ranije. “Naše kancelarije u Tuzli i Sarajevu nastavljaju raditi svoj posao kao i do sada. Tu se ništa ne mijenja. To je vašno da znate. Kao porodice nestalih vi ste uvijek naši partneri. I kada smo prvi put odlučili da počnemo koristiti veliku skalu DNA testiranja 1999. kada sam mnoge od vas upoznala 1998. godine niko od nas nije znao kako da se posvetimo ovome problemu. Zajedno smo učili, ICMP i vi zajedno, jer ovo nikada prije nije bilo rađeno. 2004. smo prvi put odgovorili na cunami u Jugoistočnoj Aziji i od 2006. naovamo radimo u više od 40 zemalja. Ali naš primarni fokus je uvijek bio BiH, Zapadni Balkan. Zajedno smo došli do rezultata kakve historija nije ranije zabilježila. Bosna i Hercegovina uradila je više od bilo koje druge zemlje na traženju i identifikaciji osoba nestalih tokom sukoba. Od 30.000 osoba koje su se vodile kao nestale u 1995. godini, pronađeno je više od 23.000, što je omjer koji još nije zabilježen nigdje u svijetu. To što smo zajedno postigli je bilo bez presedana, to nikada prije niko nije postigao“, kazala je Blomberger, a zatim se osvrnula na strašne nesreće i ratove koji danas čine milione ljudi nestalim osobama. „Suočavaju se sa problemima koje i vi imate. Danas ICMP, osim u području Zapadnog Balkana, provodi programe u zemljama kao što su Irak, Sirija i Kolumbija i pruža niz različitih vrsta pomoći mnogim drugim zemljama, od DNK analiza do davanja preporuka u pogledu zakona i strategija osnaživanja civilnog društva. Mi želimo da nastravimo raditi sa vama, da nam vi pomognete. Želimo da nam pomognete ne samo da tražimo nestale sa područja Zapadnog Balkana, nego da nam pomognete da nastavimo tragati za nestalima i u drugim područjima u cijelom svijetu. Zaista bi mi značilo ukoliko biste nastavili sa nama ići ovim putem”, kazala je direktorica ICMP Ketrin Blomberger.
“Do sada smo, kada govorimo o DNK uzorku radili sa 16 do 22 pojedinačna markera, dok ova moderna tehnologija dramatično povećava broj markera s kojima ćemo raditi na više od 1.400. To konkretno znači da ćemo, ako uzmemo DNK-a nekog člana porodice nestale osobe, imati puno veće šanse da postignemo postotak od 99.9 posto koji nam je potreban za identifikaciju osobe. Do sada to nije bilo moguće ukoliko niste imali nekoga ko je neposredni član porodice, konkretno dijete, otac ili majka”, kazao je Adnan Rizvić, direktor data sistema ICMP u Hagu, ističući da tamo imaju mogućnost za dalji razvoj i naučnu saradnju sa drugim svjetski poznatim naučnim institutima.