O životu, djelu i ulozi Ćamila Avdića u organiziranju Bošnjaka Amerike u drugoj polovini XX stoljeća govorili su prof. dr. Mustafa ef. Cerić, muftija ljubljanski dr. Nedžad ef. Grabus, prof. dr. Ismet Bušatlić i direktor Gazi Husrev-begove biblioteke mr. Osman Lavić.

Nagrada Fevzi Mostarac Hivziji Hasandediću

Prije početka skupa dodijeljena je nagrada Fevzi Mostarac ustanovljena na konceptu i idejnom određenju Manifestacije Dani mevluda i zikra  za doprinos u istraživanju, proučavanju i prezentiranju kulturne baštine Hercegovine i afirmaciju duhovnih, humanističkih i tradicijskih vrijednosti Bošnjaka Hercegovine. Nagrada je posthumno dodijeljena Hivziji Hasandediću. Njegovom sinu Salihu uručili su je  rektor Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru prof. dr. Sead Pašić i predsjednik Medžlisa IZ Mostar  Ramiz Jelovac.

Mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović podsjetio je da tradicije blagajskog mevluda objedinjuje zajednicu vjernika u dobru, osnažuje duh Bošnjaka da istraju u očuvanju svog vjerskog, kulturnog, tradicijskog, jezičkog i nacionalnog identiteta na prostoru Hercegovine. „Avdić je rođen u Planoj kod Bileće u mjestu gdje su poodavno udareni temelji i čvrsti korijeni islama, tradicije i identiteta. Ćamil je izgradio raskošan naučni, prosvjetni, pedagoški i liderski autoritet. Bio je imam u Čikagu, utemeljitelj Islamskog kulturnog centra u tom gradu. Našoj javnosti trebamo predstaviti inspirativna djela ne samo Ćamila Avdića, već i drugih ljudi koji su djelovali na prostoru Hercegovine ili su im korijeni s ovih prostora“, pojasnio je razloge organiziranja naučnog skupa muftija Dedović.

Ćamil Avdić je bio jedan od rijetkih koji je vjerovao u bošnjaštvo

U radu „Ćamil Avdić-pionir bošnjaštva“ prof. dr. Mustafa ef. Cerić tretirao je percepcije Avdićevog gledanja na pitanje vjere i nacije iz ugla Bošnjaka iseljenih u Ameriku gdje je imao priliku raditi na istom radnom mjestu imama u Čikagu, odmah nakon Avdićeve smrti. „Ćamil Avdić je i tada bio jedan od rijetkih Bošnjaka koji je vjerovao u bošnjaštvo kao njihovo povijesno pravo. Bio je pun nade i onda kada su mnogi Bošnjaci bili u stanju beznađa ili su besciljno čekali rješenje od nekog drugog da im kaže koje je njihovo nacionalno određenje. U Americi je jasno mogao vidjeti prednost univerzalnog bića Bošnjaka, ali i shvatiti nužnost partikularnog određenja da brinu o sebi, svojoj vjeri, kulturi i jeziku. S nadom da će  u Bošnjacima probuditi svijest o nacionalnom identitetu govorio je i pisao  želeći im vratiti  samopouzdanje“, zaključio je Cerić.

Ljubljanski dr. Nedžad ef. Grabus govoreći o Ćamilu Avdiću kao lideru i učitelju je kazao da je tek s preuzimanjem najveće vjerske dužnosti među Bošnjacima u Sloveniji mogao relevantno sagledati doprinos Ćamila Avdića u procesima integracije iseljenika i očuvanja njihove nacionalne i vjerske posebnosti. Istakao je  kako je vrlo važno da je Avdić vršio svoju misiju imama, ne kao crnac, već Evropljanin, istovremeno naučnim radovima i konkretnim aktivizmom ulaziti u američki stvarni život. 

Prof.dr. Ismet Bušatlić u radu „Povijest islama i povijest Bosne u djelu Ćamila Avdića“, predstavio je najpoznatija  historijska djela i tekstove koja je Avdić napisao. „Ćamil Avdić je imao dvije velike ljubavi din i vatan. Držao je do ljubavi prema rodnom kraju, ali i do ljubavi prema islamu. Sve što je u životu radio svodi se na to dvoje. I kada je učio i kada je počeo da piše, jednako tako i u svojim zrelim naučnim radovima“, rekao je Buštalić.

Direktor Gazi Husrev-begove biblioteke mr. Osman Lavić  kratko je predstavio radove Ćamila Avdića u bosanskohercegovačkoj periodici (najčešće su to njegovi rani radovi objavljeni u Novom Beharu, El-Hidaji i Glasniku IVZ-a).

Na kraju je zaključeno da će knjiga „Bosna u historijskoj perspektivi“, zbog činjenice da je nije bila dostupna bosanskohercegovačkoj javnosti, jer je prvo izdanje štampano u Beču, drugo u Čikagu, doživjeti i treće, bosansko izdanje. Radovi sa naučnog skupa biće objavljeni u zborniku radova 42. manifestacije „Dani mevluda i zikra“