Povod pisanja ovog teksta je moj san od prije mjesec dana kada me, meni nepoznat glas upozorava i kaže: „Hidajete, zašto nisi napisao jedan tekst u Preporodu i posvetio ga Dervišu Turčinoviću povodom njegovog preseljenja na Ahiret, jer je on bio osoba koja je zaslužila i mnogo više od samog teksta.“ Probudio sam se i nastavio razmišljati o svom snu, tako da sam budan dočekao i rani sabah.

         Derviš je bio najstarije dijete od oca Muje i majke Hasnije, rođen je 25. aprila 1941. u Dragovićima, općina Hadžići. Oca Muju nije ni zapamtio. Poginuo je kao pripadnik Desete brigade u sastavu XXIX hercegovačke divizije NOV i POJ.

Dugu i hladnu zimu 1945. Mujo je proveo na Ivan - planini, koju su krajem marta oslobodili od fašista, a prvih dana aprila oslobodili Tarčin, Pazarić, Hadžiće, Ilidžu, a šestog aprila 1945. i grad Sarajevo u sadejstvu sa ostalim partizanskim jedinicama.

         Dok je Mujo boravio na Ivan planini, rodilo mu se i treće dijete, djevojčica Hajra, koju nikada nije ni vidio svojim očima. Nakon oslobođenja Sarajeva XXIX hercegovačka divizija biva zadužena zadatkom za pokret radi oslobađanja Trsta. U sadejstvu sa ostalim partizanskim jedinicama Trst je oslobođen 02.05.1945.godine. Na povratku kroz Sloveniju, u mjestu Ribnica 03.05.1945. Mujo Turčinović polaže svoj mladi život u odbrani domovine. Sudbina je bila da njegovi posmrtni ostaci tamo i ostanu. Iza Muje ostaje samohrana supruga Hasnija i troje djece: Derviš, Biba i Hajra. Majka ih je odgajala kako je najbolje znala i umjela. Derviš se školovao u Pazariću, Hadžićima i Sarajevu, što je rezultiralo stjecanjem diplome inženjera mašinstva.

U to doba, tako obrazovani ljudi u Hadžićima su se mogli prebrojati na prste jedne ruke. U toku pedeset godina svog javnog rada i djelovanja na prostoru općine Hadžići Derviš Turčinović je izvršavao značajne dužnosti: predsjednik Saveza socijalističke omladine općine Hadžići, predsjednik Saveza sindikata općine Hadžići, sekretar općinskog komiteta Saveza komunista, direktor RO Ingrap, pomoćnik republičkog sekratara Narodne odbrane BiH, predsjednik Izvršnog odbora Općine Hadžići, predsjednik Općine Hadžići, direktor Coca-Cole Hadžići.

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu je bio član kriznog štaba, te član Izvršnog odbora ratnog predsjedništva Općine Hadžići. Poslije agresije vraća se za direktora Coca-Cole u obnovi, da bi penziju dočekao kao izvršni direktor Sinalco BiH u Hadžićima.

         Pred agresiju na BiH općina Hadžići je bila u samom vrhu visoko razvijenih općina u BiH što potvrđuju statistički podaci.

U svakoj oblasti, kao što su privreda, poljoprivreda, zdravstvo, obrazovanje, kultura, sport, rahmetli Derviš Turčinović je ostavio neizbrisiv trag; možda je i najzaslužniji što je u Hadžićima bilo tako. Čak i u odmaklim godinama, kao penzioner i pasionirani planinar nemjerljivo se  založio kod izgradnje planinarskog doma Kraljevac koji i danas služi posjetiteljima.

         Autor ovog teksta smatra da je rahmetli Derviš Turčinović bio najpošteniji i najčvršći karakter u posljednjih sedamdeset godina na prostoru od Ivan planine do Mostarskog Raskršća iz kategorije ljudi koji su bili u organima vlasti. Kada bi Bog d'o današnji političari u BiH uzeli rahmetli Derviša sebi za uzor mi bismo bili najsretniji narod na planeti, ali nažalost nije tako.

         Tiho i pošteno je živio i kao takav je preselio 28. 08. 2015.godine.

         Kao vjernik, šta je u svojoj duši osjećao tokom svog života to je najbolje on znao. Autoru je poznato da je cijela porodica rahmetli Derviša živjela u duhu islama; u kući se nazivao selam, postio ramazan, klao kurban, činila se sedžda i stavljala bosanska sofra (sinija) dok se porodica nije rasula, majka i supruga umrle, kćeri se poudale i sin oženio.

Danama sam ga posmatrao kako u radnom odijelu, tokom obnove džamije u Pazariću, čisti, slaže materijal, vadi eksere; a to čine i rade samo oni koji vjeruju u Allaha dž.š. i Sudnji dan.

         Sve ovo gore navedeno potvrđuje impresivna dženaza, rahmetliju je ispratio neviđen broj ljudi, kada se od rahmetli Derviša biranim riječima i nadahnutim govorom oprostio Ahmed ef. Hasković tražeći halala.

         Neka je Almi, Aidi i Emiru, Dervišovoj djeci, na ponos i čast što su takvog oca imali, s molbom dragom Allahu dž.š. da mu podari lijepi Džennet.