U novom printanom izdanju Preporoda od 15. novembra 2017. čitajte:   

U novom printanom izdanju Preporoda od 1. novembra 2017. čitajte:

U novom izdanju Preporoda od 1. oktobra čitajte:

I sad se sjećam romana Sreća mladog Ljubovića koji je Preporod u nastavcima objavljivao, kaže ova mudra i vitalna hanuma koja je i sa nanizanih devedeset godina mentalno i fizički zdrava. Istina, slabije čuje i usprkos brojnim naočalama s kojima je naoružana, teže čita tekstove objavljene manjim fontom. Do kraja života želi biti član brojne Preporodove čitalačke porodice. 

Za Rabija-hanumu Spužić iz Seonice kod Konjica čuo sam od njenog imama Azema ef. Čomora. Dao mi je ideju da napišem tekst o njoj, jer je, kako mi je tada kazao, jedna od najstarijih čitateljki Preporoda. Svidjelo mi se to i prvu priliku sam iskoristio da tu ideju pretvorim u stvarnost. Tako sam šestog septembra ove godine posjetio Seonicu i sa efendijom Čomorom Rabija -hanumu. Bio sam prijatno iznenađen kad se u lijepo uređenoj avliji pojavila za svoje godine veoma pokretna starica. Razborita i otresita. Po dobrom seoničkom običaju ponudila nas je bajramskom baklavom koju je sama napravila. I čuvši da sam iz Preporoda, kazala je: „Preporod čitam od njegovog prvog broja. Kad se pojavio živjela sam u Mostaru. Moja starija sestra Mulija, koja je živjela u Sarajevu, pretplatila me i svaki broj sam primala na kućnu adresu. Posebno sam voljela čitati romane koje je Preporod objavljivao u nastavcima. Sjećam se onog romana Sreća mladog Ljubovića. Sad Preporod ima dosta stranica. Nažalost, za moje oči prilično su mu sitna slova. Onda i TV uzme dosta vremena. Sad stignem pročitati ono što mi je najinteresantnije. Redovno čitam rubriku Pitanja i odgovori. Sad slabije vidim i slabije čitam. Imam troje naočale, ali brzo umaram oči. Voljela bih da ga mogu čitavog pročitati. Nekada davno čitala sam i literarne radove iz Behara koje nam je, nekim svojim kanalima, donosio Ahmed ef. Uzunović.“
Potom je priča potekla o Seonici. Nana će: „Nije bilo ljepšeg mjesta od Seonice, a da je više propalo. Prvo posijekoše kestene iznad sela. Godine 1936. bio je veliki povodanj i bujice su odnijele tekiju, a udnu sela bila je velika čitaonica. Bila je tu i kafana i mlin. Ovdje sam rođena 1927. godine. Završila 4 razreda osnovne škole u Seonici. Bez majke sam ostala u prvom razredu osnovne. Umrla je na porodu kad je rodila brata Ibrahima. Pošto sam bila odlična učenica starija sestra koja je živjela u Konjicu bila je kidisala da nastavim školu u Konjicu, a ja nisam imala priliku. Nije se moglo. Šefika je imala 16 godina. Nije mogla sama oko poslova. Tako da sam ostala s njom. Babo se nije htio ženiti zbog nas. Mnogi su ga nagovarali da se oženi, ali on nije htio. Njegov je odgovor bio: ‘Neću! Ako se oženim žena će mi rastjerati djecu! Babo mi je umro 1965., a imao je oko 80 godina. Sad sam ovdje sama. Sve više zaboravljam. Rahmetli suprug davno je umro. One godine kad i Tito. Tito je umro u proljeće, a moj muž ujesen 1980. godine.“
Tokom agresije na BiH Rabija - hanuma je došla u rodnu kuću u Seonici, gdje i danas živi. U Mostaru su joj muhadžiri sa Dubrava i Jasenice zauzeli kuću. Dvoje je i umrlo u njoj. Deset godina je, kaže, hodala po sudu da bi vratila kuću i ušla u posjed i pošto nije uspjela odustala je od daljeg, kako kaže, ganjanja po sudu. „Gonjala sam se deset godina i nikad nisu htjeli iseliti. Imam pastorka i pastorku u Sarajevu nek oni nastave.“
Na pitanje kako danas živi, odgovara: „Imam pemziju. Meni može biti. Ne gledam da u nečemu uživam. Radila sam bašču. Sad već slabije. I pogurila sam se od poslova u bašči ovdje u Seonici.“
Seonica je bila poznato begovsko i ulemansko mjesto. Kad se prisjeća seoničke uleme kazat će: „U mektebu sam učila pred Ahmedom ef. Uzunovićem. Bio je to svekar moje sestre Mulije. Poslije njega došao je efendija Macanović, pa Ahmed ef. Buturović, jer nije bilo nikog drugog. Prije postavljanja za imama Ahmed ef. Buturović bio je mujezin. On nije učio djecu. Ahmed ef. Buturović je svirao harmoniku. Kad se napravio društveni dom on bi u njem svirao kola. Umro je u 94. godini života. I Ahmed -efendijin dedo, koji se zvao Ahmed, bio je šejh seoničke tekije.“
S vidnom tugom u očima Rabija je govorila o Seonici danas. „Seonica je skroz propala. Cijelu zimu u njoj nas vrlo malo bude. Narod je odselio. Najviše ih je u Konjicu. A nekad je Seonica bila veoma lijepa. I, Paretak, i Gornja Mahala, i Donja Mahala bile su pune naroda. Ovdje su se nekada davno organizirali Gajretovi teferiči. Dolazilo je dosta naroda. U Seonici se živjelo građanski, kao u Konjicu, Mostaru, Sarajevu. Čak su se i cure udavale u grad, a momci ženili iz grada.“
Na pitanje kako bi prokomentirala današnju bh situaciju, kaže: Strah me je! Gledano kroz historiju, mi Bošnjaci smo najgore prolazili.“
Na povratku od čestite Rabija - hanume imam Azem ef. Čomor mi je rekao da nema godine, a da ona ne da prilog za džamiju.

Izlaskom ovoga broja, poštovani čitaoci, Preporod je napunio 47 godina kontinuiranog izlaženja, što ga, po važnosti sadržaja i ideja koje je afirmirao, ali i njegovom trajanju, bez imalo dileme, pozicionira u samo pročelje novina koje su se pojavljivale ili su još aktivne na ovim prostorima. Premda nosi odrednicu „islamske informativne novine“, što mu u bitnome određuje fokus i karakter, i premda je Islamska zajednica osnivač i izdavač (od Udruženja ilmijje, preko Starješinstva IZ BiH, Hrvatske i Slovenije, do Rijaseta), Preporod je od samih početaka nadilazio okvire vjerskog medija, prije svega time što je iz broja u broj, pored islamskih tema i informacija o aktivnosti organa Islamske zajednice, afirmirao bošnjačke kulturne i nacionalne teme, historijske ličnosti, događaje i procese, sa njih skidao taloge zaborava, odupirao se nametnutim trendovima marginalizacije i potcjenjivanja bošnjačke i muslimanske duhovne i materijalne komponente.
Svaki uspjeh Preporoda, a pogotovo njegove rođendanske godišnjice predstavljaju istinski razlog za zadovoljstvo i ponos muslimana i Islamske zajednice u cjelini, tim veće ako se uzmu u obzir činjenice da je Islamska zajednica, uslijed različitih okolnosti i uzroka, s teškoćama i stanovitim kašnjenjima pokretala svoje medije, te prolazila kroz veoma oskudna razdoblja izdavačke djelatnosti općenito. Ponekad se padalo i gubio kontinuitet, dolazilo je do gašenja ili pauza u izlaženju pokrenutih medija.
Preporod je dao nesumnjiv doprinos struci, novinarskoj profesiji i žurnalizmu kako unutar Islamske zajednice, tako i unutar bošnjačkog i bosanskog medijskog prostora i tradicije. Preporodu nije moguće oduzeti ili poreći doprinos razvoju novinarskih praksi, vjerskog novinarstva, a s obzirom na dubok trag u afirmaciji nacionalne kulture Bošnjaka i patriotskog sentimenta prema domovini i državi Bosni i Hercegovini, nije moguće mu ignorirati državotvorne doprinose i ulogu od državnog i nacionalnog značaja.
No, da bi se osvijetlili različiti aspekti uloge i efekata rada i postojanja Preporoda u proteklom periodu, nužno bi bilo u povodu pola stoljeća pokretanja Preporoda, dakle za tri godine, pripremiti reprezentativnu monografiju Preporoda u kojoj bi se, pored odabira objavljenih referentnih tekstova i autora, našle višeslojne stručne i kritičke valorizacije njegovog rada. Već sada je vrijeme da se formira posebna redakcija koja bi sve to pripremala i učestvovala u organiziranju tog velikog i ponosnog jubileja.
Uz 47. godišnjicu podudario se i izlazak hiljadu i stotog broja Preporoda. Hiljadu i stotinu brojeva je samo po sebi vrijedno pažnje i daje osjećaj zadovoljstva i radosti čitaocima, prijateljima i simpatizerima Preporoda, a posebno bivšim i sadašnjim novinarima, članovima redakcije, saradnicima i urednicima. Hiljadu i stotinu puta je Preporod ušao u mnoge muslimanske kuće od Sarajeva do Australije, hiljadu i stotinu puta je svojim raznolikim sadržajima donosio i unosio u muslimanske kuće radost, nadu, ohrabrenje, smjernice za suočavanje sa životnim izazovima.
Naime, u razgovoru sa još živim članovima prvih redakcija i samim sudionicima pokretanja i izlaska prvog broja Preporoda, 15. septembra 1970. godine, skoro njihova nepodijeljena ocjena tog razdoblja jeste da je pojava Preporoda u tadašnjim okolnostima izazvala ogromno oduševljenje i entuzijazam kod muslimana, da je bila prisutna nevjerica da se takvo što može raditi, ali i radost, što je vodilo fizičkoj i emotivnoj vezanosti za novinu. Dakako, danas je teško i zamisliti to emotivno stanje, a, čini se, još teže ga proizvesti i održavati. Ustvari, možemo li pretpostaviti koji bi to događaj ili kakav bi trebao biti medij koji bi mogao ponovo probuditi takvu emociju i ushićenje muslimana? Šta je to što danas ulazi u muslimanske kuće, a što izaziva takvu radost i takvu vezanost? Koji je to naš proizvod, usluga ili duhovna ponuda i davanje?
Naravno, neće se pogriješiti ako se kaže da je razlog tome bio splet tadašnjih društvenih prilika i da je to danas historija. Da, Preporod jeste već dio historije, on je zasigurno sebi osigurao mjesto u našoj vjerskoj, nacionalnoj i novinarskoj historiji, ali on još uvijek ispisuje stranice koje će tvoriti historiju Islamske zajednice, muslimana, Bošnjaka, države Bosne i Hercegovine i same struke. Možda je ovdje suvišno obrazlagati tu dokumentarnu vrijednost Preporoda, to da je on svojevrsni DNK Islamske zajednice, ogledalo i presjek onoga što ona jeste, dokument vjerske i kulturne historije, onoga što je Islamska zajednica radila, čime se bavila, o čemu su pisali njeni autoriteti, kako je tekao džematski život, u čemu se ogledalo islamsko mišljenje. Na osnovu Preporodovih tekstova moguće je u značajnom obimu rekonstruirati historiju vjerskog života i Islamske zajednice.
Dakako, od historije i onoga što je nekad bilo u sadašnjosti se ne živi. Iako je Preporod najznačajniji i najtrajniji medijski brend Islamske zajednice, a njegov rad najvidljiviji i pod stalnom lupom javnosti, ovo je vrijeme u kojem se mora razmišljati šta Preporod treba biti sutra, kako se može nositi sa savremenim izazovima na medijskoj i društvenoj sceni i sve zahtjevnijim i rafiniranijim zahtjevima čitalaca i muslimanske javnosti. Na koji način može odgovoriti svim tim izazovima? Adaptacija i prilagođavanje su neminovnost. Samo ime i brend nisu dovoljni za preživljavanje, a posebno za društveni i vjerski utjecaj. Stoga je na osnivaču i izdavaču iznimno velika odgovornost, a potom i na novinarima i uposlenicima.
Imajući na umu njegov značaj u vremenu kada se pojavio i ushićenja s kojim je praćen, nužno je s tih pozicija pitati se koji su to sadržaji u Preporodu koji danas mogu izazvati radost i ushićenje njegovog čitaoca? Da li je to u ovom vremenu uopće moguće? Bojim se da nemamo jasan odgovor, a možda ga i ne znamo naslutiti, možda čak ni mi koji radimo u medijima!? Imamo li hrabrosti, a potom snage, da pravimo odlučne iskorake i pratimo izuzetnu promjenljivost našeg medijskog, društvenog i vjerskog okruženja? Koliko smo doslijedni čuvanju vizije i misije Preporodovih osnivača u ovim promijenjenim okolnostima i drugačijem društvenom ambijentu? Šta je nama Preporod, a šta smo mi njemu?
Bez obzira na promijenjene okolnosti, Islamska zajednica ima obaveze prema muslimanima i u sferi medija, prije svega da ih informira, educira, orijentira i naravno da čuje njihov glas i raspoloženje. Na tom polju, dakle polju komuniciranja i posredovanja informacija i stavova, uloga Preporoda se ne mijenja, štaviše on postaje još važnije sredstvo u jačanju legitimiteta odluka i politika, dakako ako želimo razvijati sistem u kojem muslimani učestvuju u radu Islamske zajednice. Upravo u takvim odnosima i danas je Preporod nužno potreban kao medij kroz koji se vrši kristalizacija muslimanskog mišljenja.