Šesnaestogodišnji mladić Arijan Bajrić dobitnik je statue Srce na dlanu koju dodjeljuje neprofitna organizacija za promicanje hrabrosti, humanosti i nesebičnosti Ponos Hrvatske 

Mr. Hasudin ef. Atanović, imam u BKZ Spittal an der Drau, profesor islamske vjeronauke i sekretara Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji

Elvis Vrbić, moler i humanista iz Hrastova kod Bilalovca, koji već dugo godina živi i radi u  Klagenfurtu, skoro uvijek je na usluzi Džematskom odboru džemata Klagenfurt, kao i nekim ljudima, pogotovo književnicima i drugim kulturnim djelatnicima, koji povremeno dolaze u ovaj lijepi austrijski grad.

U Evropi su tri zemlje priznale islam: Austrija od otomanskog perioda, Belgija 1974. i Španija 1992 godine. Luxemburg je četvrta zemlja u Evropi koja je oficijelno priznala islam. Ovim putem upućujemo naše čestitke i zahvalnost luxemburškoj Vladi koja je imala volje i hrabrosti da u ovom vremenu svekolike povike i atributiziranja islama u negativnom kontekstu, donese vrlo hrabru političku odluku.

Nadaju da će već u prvoj polovici ove 2015. godine udariti temelje za svoju džamiju

Idriz ef. Bešić jedan je od sinonima Bošnjaka u Gunji. Gotovo tri i po decenije imam je u ovom mjestu. S narodom Gunje podijelio i nevolje majskih poplava. Ostao je bez kuće i kućišta, bez igdje ičeg, a najteže mu je pao gubitak bogate biblioteke koju je novim rukopisima dopunjavao 30 godina.

Bošnjaci koji žive i rade u Austriji, okupljeni u džematu „Sabur“ koji egzistira u gradu Rid (Ried) saznavši za slučaj Sabine Čović (27) iz Bihaća, čijeg je sina Halida (2) na autobusnoj stanici napao rotfajler koji se nesavijesnom vlasniku već nekoliko puta trga sa lanca, odlučili su pokrenuti humanitarnu akciju sakupljanja pomoći za ovu porodicu.

Povodom rođendana Muhameda a.s. bošnjački džemat u Pertu u Australiji priredio je prigodni mevludski program za svoje članove. U subotu 10.01.2015. godine poslije akšam namaza Mirsel ef. Kozica održao je prigodan govor u kojem je istakao važnost džemata i džamije za Bošnjake u dijaspori. On je podsjetio na značaj izgradnje prvenstveno džemata a potom i džamije.

Iz Besansona krećemo u jutarnjim satima. Kiša neprestano pada. Do Pariza je oko 450 kilometara. Očekuje nas zanimljivo putovanje. Autoban prolazi pored uređenih gradova i sela, kroz zasijane oranice, odnjegovane šume. Dok gledam ove lijepe krajolike naumpadaju mi bosanske plodne ravnice koje se odavno ne oru, bosanske livade koje se odavno ne kose, bosanski pašnjaci po kojima je sve manje stada ovaca i krda goveda.Slike ovdašnjih sela vraćaju me u mnoga bosanska sela u kojima više nema stanovnika, koja se sama od sebe urušavaju. U poređenjima bosanske i francuske stvarnosti prolazi mi ovo dugo putovanje. Čekam da se pojavi Pariz, grad svjetlosti, kako ga nekada davno nazvaše.

Bošnjačka djeca su priređujući večer ilahija i kasida dali uvod u mjesec Mevluda u ovom dijelu Norveške. Prisutno je bilo preko stotinu robine, komšija i prijatelja. Ova večer će ostati upamćena kao noć u kojoj su mektebska djeca ovog džemata izrecitovala i otpjevala najljepše stihove o Allahu, dž.š., polaniku Muhammedu, a.s., našoj državi Bosni i Hercegovini, te bosanskohercegovačkoj kulturi i tradiciji.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine