Paradoks je da se prisustvo zastave sa grbom Kotromanića danas predstavlja kao negacija zajedničke države, i to od strane onih koji ne prihvataju ni zvaničnu zastavu Bosne i Hercegovine. Posljednjih godina smo gledali brojne susrete zvaničnika entiteta RS sa inostranim dužnosnicima, kako u zemlji tako i van nje, na kojima je redovna pojava to da nema zvanične zastave države Bosne i Hercegovine.
Ono što danas podrazumijevamo, građeno je na velikoj strpljivosti, odricanju i snazi koja nije tražila priznanje. Iza svakog izgrađenog džemata, iza svakog uspješnog imama, stoji i priča jedne žene, dostojanstvena i neizostavna, utkana u same temelje zajednice.
Samo je pitanje vremena kada će se, naprimjer, nepalske ili indijske zajednice institucionalizirati – uključujući vlastite molitvene prostore i bogomolje. Uslijedit će rasprave o građevinskim dozvolama, susjedstvima i religijskoj vidljivosti – kao što se već odavno dešava u drugim evropskim zemljama
Ispaljivanje salvi uvreda na račun Šmita ne donosi nikakvu korist bošnjačkim i probosanskim snagama, već samo emotivnu reakciju koju prati neizvjesnost dolaskom novog visokog predstavnika i potencijalnu potvrdu stare izreke: uvijek može gore.
U novom printanom izdanju Preporoda 10/1308 od 15. maja 2026. čitajte:
- ističe u razgovoru za naš list dr. Sabahudin ef. Ćeman, muftije Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike, IZBSA
Upravo zbog svega što je voljeni i uvaženi kardinal Puljić značio u najtežim godinama za Bosnu i Hercegovinu, javnost s pravom očekuje njegovu jasnu riječ: da se legitimna briga za položaj Hrvata u BiH ne smije pretvarati u podršku projektima teritorijalne podjele zemlje.
Bosna i Hercegovina ulazi u prvomajske praznike s ugašenom Željezarom u Zenici. Visoka peć je ugašena a s njom i još jedna sposobnost ove države da opstoji na vlastitim resursima.
O povratku naših ljudi iz dijaspore ne treba govoriti nužno u smislu fizičkog povratka, nego povratka kroz znanje, povjerenje, kontakte, kapital i zajednički rad za dobro Bosne i Hercegovine
U novom printanom izdanju Preporoda 9/1307 od 1. maja 2026. čitajte:
U svojoj psihološko-psihoterapijskoj praksi sve češće susrećem ljude koji dolaze s istim pitanjem: „Zašto se nakon nekih kontakata s ljudima osjećam prazno, zbunjeno i uznemireno iako znam da nisam učinio ništa loše?“ Odgovor se često krije u narcističkim crtama ličnosti koje ima ta osoba.
Obrasce islamofobije i antimuslimanske mržnje – globalno i lokalno – prepoznajemo kroz protokolarne kanale, medije, društvene mreže, pa i u slučaju kada te narative usvoje i žrtve na koje su usmjereni, a da bi se uspostavilo strateško suprotstavljanje tim narativima potrebno ih je posmatrati kao institucionalizirane i strateški vođene, ne potcjenjivati ih ni kada se doimaju spontanim i izdvojenim, posebno u eri hibridnih ratova
U vremenu ubrzanog urušavanja političkih i akademskih sloboda, pitanje koje se može postaviti je: koji je to dio Evrope danas najslobodniji?