TERAVIH NAMAZI

   Prvu Ramazansku noć moja Sviračka džamija poprilično popunjena. Dosta omladine a i starijih. Dragi Bog dao svoju razgalu. Nakislo mašallah.Vrijeme prohladno i pogoduje postačima. Klanjam prvi teravih namaz, klanjam   onako kako su me podučili veliki alimi poput rahmetli hfz. Džemal ef Hodžića – Gagića, Jusuf ef. Bilajca, Agan ef Osmanovića ... Od njih sam učio ovaj hodžinski „zanat“. A naučili su me da se ne igram sa namazom i da ne klanjam galop teravih namaz. Pedesetak minuta jacija i teravih namaz. U početku džemat se bunio, posporo im. Sada niti reaguju niti se bune. Sledećih nekoliko teravih namaza slabija posjeta. Možda nije ni čudno za ovo podneblje. Ramazan je u jeku poljoprivednih poslova, skida se pšenica, kupi sijeno, a hvala Bogu zemlja i plodna i rodna: „baciš dugme, kaput nikne“. Omladina svaku noć na drugom mjestu, mijenjaju džamije i džemate. I meni dolaze sa strane. Posebno me raduje da imam dosta obrazovanih osoba koje su u safu samo iz ljubavi prema dragom Bogu. Moj mektebski đak ing. Ahmet Novalić skoro svaki vakat u džamiji, u Ramazanu i bez Ramazana. Na teravih namazu jednu noć tri ljekara, ima pravnika, ekonomista. Bože dragi kako se vrijeme mijenja, a i mi u njemu. Nekada, a pamtim dobro to vrijeme sav moj prvi saf nije imao ni osnovnu školu. Dobro smo i opstali. Sledeću noć u zadnjem safu primijetih aktuelnog premijera gosp. Fadila Novalića, mog džematliju koji je veliki hizmet učinio mom i svom džematu. Sa njim na čelu izgradili smo stambeno poslovni objekat vrijedan preko 450.000 KM. Nije još u potpunosti dovršen, ako Bogda dovršićemo. Da mu dragi Bog bude na pomoći a dušmani pod nogama. Inače, on je unuk velikog gradačačkog alima Jusuf ef. Bilajca, rođeni tečić mog profesora Senahid ef. Bristrića. Genetika čuda čini. Političara koji nekada u grupama obilaze sve džemate nisam primijetio. Valjda nije izborna godina. Prisustvo jedne osobe na teravih i sabah namazu me posebno raduje. Zumreta Imerović, muslimanka sa kojom me je počastio dragi Bog, predamnom je izgovorila šehadet i promijenila ime. Ne znam da li ću ikada više doživiti ono zadovoljstvo koje sam doživio kada sam joj učio dovu na svečanosti koju je priredila prije više od deset godina kada je primila Islam. Negdje sam lebdio u visinama. Bog zna.

NAJSTARIJI I NAJMLAĐI POSTAČ

Nisam primijetio da je itko bio stariji prisutan na teravih namazu i ostalim vaktovima od Muharem ef. Djedovića jedinog živog svjedoka postojanja Sviračke medrese. Ostali, a bilo ih je mnogo su preselili na Ahiret. Osamdeset sedam mu je godina, drži se dobro, posti, dolazi na vaktove, prati mukabelu. Ni godine, ni mnoge životne tegobe ga ne pokolebaše da ne posti. Ne bi to sebi mogao oprostiti. Najmlađi postač u ovom ramazanu je bio Muamer Bilajac, prepostio je čitav Ramazan sa nepunih dvanaest godina. Bože, kako ga je samo lijepo vidjeti sa djedom Muhidinom, amidžom Amirom i ocem Mirsadom. Ptisutni su na većini vaktova, rade i poste, tri generacije u jednom safu. Muamer je jedan od mojih muezina. Uz mog Eldara Haseljića, Adu Smajlovića i Emira Sendića mujezini i uči ezane. Emir Sendić učenik Behram begove medrese, moj mektebski đak je na ramazanskoj praksi. Savjestan i odgovoran momak. Ako se imalo bude pitao džemat, a trebao bi, on bi trebao biti moj potencijalni nasljednik. Ima moju podršku.

     MUKABELA

Mukabelu učim poslije ikindije namaza i poslije tendžika, a prije sabahskog ezana. Tako sam naslijedio od svojih prethodnika prije tridesetipet godina i toga se i danas držim. Prisutnost nije najbolja vjerovatno i iz razloga što dosta svijeta prisustvuje hafizskoj mukabeli u džamiji Husejniji koja se uči poslije klanjanja podne mamaza. Ona odnese podosta vremena, a mora se nešto i uraditi. Dok učim jedni me prate a drugi slušaju. Mukabelska dova po starom gradačačkom adetu upriličena ja uoči Lejletul –kadra u mojoj, naj starijoj gradačačkoj džamiji. Preostale se čine sledećih dana. Posljednja mukabelska dova je u džamiji Husein kapetana Gradaščevića, zadnji dan mubarek mjeseca Ramazana.

     TENDŽIK – BILALOVO BUĐENJE

   Možda nema potrebe u ovom vremenu za tendžikom i prodornim glasom muezina koji bi nas budio na sehur. Za to sada postoje mnogobrojni uređaji koji nikako ne mogu da omahnu ali ja pokušavam da sačuvam našu bošnjačku tradiciju, a dok ona postoji postojaćemo i mi. Tekst tendžika sam dobio nekada davno od rahmetli Raif ef. Omeragića i on mi je prenio svoj način izvođenja. Vremenom sam ga „dotjerivo“ i doveo do sadašnjeg načina izvođenja. Učim ga sedam minuta do zapašćanja. Tako sam se dogovorio sa džematom, da se i oni mogu orjentisati kada će zapostiti. Kažu mi da me je lijepo slušati dok učim tendžik. Pomalo mi to i prija.

   ITIKAF

   Dvadesti dan ramazana iza ikindije ulazim i itikaf. Dobro ugrijalo i taj i predhodni dan. Pitam se kako je samo Ismetu Sendiću koji po čitav dan provede na njivi, a bavi se poljoprivredom i od toga isključivo živi i izdržava porodicu. Ovo mi je tridesetitreći itikaf. Prvi put sam bio mutekif 1980. godine, odmah po završetku Medrese. Imao sam samo dvadesetijednu godinu, da budem iskren bilo me dobro strah ali sam to nastojao prikriti. Ipak, to je primijetio rahmetli babo i svih deset dana sa mnom provodio u itikafu preko noći sve do klanjanja sabah namaza. Samo sam dva izostavio, jedan 1986. godine kada mi se u oči Bajrama rodio sin Sead i jedan prve ratne godine. Napravim cjelodnevni raspored dok sam u itikafu i toga se nastojim pridržavati. U ratu mi je bilo najteže. Jednog Ramazana neko mi je donio vojničku pušku za ne daj Bože. Pitam se često kako je bilo mojim predhodnicima koji su u zimskom periodu bili mutekifi uz plamen svijeće i malo žara na mangali i vjerovato su to mnogo bolje obavljali od mene.

   SADEKATUL FITR I ZEKAT

     Zadnju džumu u Ramazanu mojim džematlijama govorim o ovim islamskim obavezama i povezujem sa našim obavezama prema Bošnjacima u Podrinju. Navodim da je Islamska zajednica skoro jedina institucija koja vodi računa o njima, a najbolji primjer za to je podjela preko hiljadu paketa povratnicima koji su kupljeni od našeg sadekatul fitra i zekata, zatim pružanje pomoći stradalim od poplava i slično. Ali nekada je gluhom džaba govoriti. Oni svakog Ramazana izmisle po jednu ili dvije Fate kojima daju ova islamska davanja, a one to ni po kakvim propisima ne mogu primiti. Valjda se nekada opamete. Daj Bože.

OMLADINSKA AKCIJA UREĐENJA DŽAMIJSKOG HAREMA I LEJLETUL KADR

Kako nam je dobra mladost, samo joj treba dati moralnu podršku i ohrabriti ih. Sabrali se, pokosili svu zelenu površinu koja je prilično velika, oprali sav krug oko džamije,uredili cvijetnjak. Gledaju ima li koja crknuta sijalica da je zamijene da nam džamija ne izgleda kao krezuba baba, posebno uz Ramazan. Iz itikafa im dajem samo poneku uputu da sve protekne u najboljem redu. Za   Lejletul kadr samo ih je malo u mojoj džamiji. Otišli su na iftar koji svke godine priređuju džematlije Reuf begove džamije na čelu sa hfz.Kemal ef Mehićom i da klanjaju nafilu od sto rekata. Pomalo mi žao, ali i drago jer zman da nisu u birtiji. Hfz. Kemal, sufija kojem je dragi Bog podario snagu i volju ovakve stvari izvanredno radi i organizuje. Ipak i moja džamija je puna. Govorim o blagodatima ove mubarek noći i sa sinim Jusufom izvodim nekoliko prigodnih ilahija. Učimo dovu i molimo dragog Boga da se sav islamski ummet vrati na stazu koju nam je označio Božiji poslanik i prva četvorica halifa.

       BAJRAM I DAN ŠEHIDA

Poslije ikindije namaza, uoči Bajrama izlazim iz itikafa. Dobro sam umoran i iscrpljen, ne od posta nego od silnih obaveza koje sam imao uz Ramazan. Sve je spremno za doček Bajrama, sve je na svom mjestu. I najmanju sitnicu isplanirao sam do u detalje. Tu noć, kao i sve ramazanske slabo spavam i ustajem vrlo rano. Volim bajramsku sallu da učim dugo, da se zna da je Bajram. Prepuna džamija pa se steru tepisi vani. Sabah namaz i poslije bajramski vaz kojega ovog puta drži penzionisani imam Salih ef. Repeša. Čovjek sa velikim iskustvom, govori nadahnuto i povezano. Klanjam bajam namaz učim hutbu i dovu. Poslije čestitanje, moja djeca , džematlije, moji mektebski đaci. Njihove čestitke su mi najdraže. Poslije pijem kahvu i jedem bajramsku baklavu u mom stanu sa svojim džematlijama, među njima i premijer Fadil Novalić. Došao da u svojoj džamiji klanja sabah i bajram namaz. Petak, dvije hutbe u jednom danu. Ponovo prepuna džemije. Bože, kako li će biti sledeći petak. Da li će ovaj Ramazan imalo nas preporoditi ili ćemo čekati da Bajram prođe, pa po starom. Subota je. Učim jasin na mezarlicima svim bosamskim šehidima, malo svijeta, a malo i šehidskih porodica. Razmišljam kako brzo zaboravimo neke stvari koje bi morali pamtiti i prenositi sa generacije na generaciju. Šehidi zaslužuju veću pažnju i poštovanje. I sledeći dan Bajrama sam u džematskim obavezama. Misli svijet daje sav sevap uz Ramazan i na Bajram. I ne bajramujem. Tako mi je svakog Bajrama. Bajramovaću ako Bog da kada za koju godinu odem u penziju. Inšaallah.