Sedam načina šejtanovog zavođenja

Najveća blagodat kojom Allah počasti jedno svoje stvorenje jeste da spozna Njega, Stvoritelja, i da Mu bude pokorno. Na putu te spoznaje dvije su najveće kočnice: čovjekov nefs (ego) i šejtan koji na zlo navodi.

Uzvišeni Gospodar nas u Kur'anu obavještava da su spletke šejtanove slabe, pa kaže: „Šejtanovo lukavstvo je zaista slabo.“ (En-Nisa, 76) Njegova došaptavanja se odagnaju spomenom Allaha, ali ako je tako odakle nam onda on opet i nakon spominjanja Allaha prilazi i na nas djeluje? Uistinu, da nema pokvarenosti u nama samima, bolesti u srcu i sklonosti duše ka zlu, ne bi nam naudio! Shodno slabostima koje imamo u sebi, toliko nam on može nauditi! Može li čovjek doći na takav stepen da mu šejtan ne može nauditi? Može! Dokaz su riječi Resulullaha, s.a.v.s., Omeru, r.a.: „Omere, nisi krenuo jednim putem, a da šejtan nije pobjegao drugim!“ Kada je Ahmed ibn Hanbel bio na smrtnoj postelji, rekao je učenicima: „Prikazao mi se Iblis, ugrizao se za svoj prst i rekao mi: Pobijedio si me, Ahmede! Htio je da pred Allaha dođem sa zadivljenošću sobom, pa sam ja tad rekao: nisam još uvijek!“ To su bili vlasnici srca ispunjenih nurom, svjesnih odakle dolazi prava opasnost! Zamisli čovjeka koji ima milione, kako to čuva? Sef, banka, računi, hiljade načina... Kako onda onaj koji ima iman u svome srce treba isti da čuva? Zato nam treba spoznaja o tome kako šejtan utječe na čovjekovo vjerovanje.

Sedam je ključnih puteva njegovog zavođenja, iz kojih se granaju ostale zamke kojima želi upropastiti Allahove robove

Prenosi se da je cijeli Kur’an proučio sedam hiljada puta na mjestu gdje je umro. Zarađivao je za život trgovinom, a sa zaradom je podmirivao potrebe svojih studenata. Mnogo je davao za dobrotvorne svrhe i svakog petka bi podijelio dvadeset zlatnika siromašnima za duše svojih roditelja…