digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Medžlisi

Kakav efendija, takav džemat

Autor: Husejn-ef. Čajlaković Avgust 13, 2015 0

U idućem broju Preporoda objavljujemo razgovor s Alija-ef. Keškom, imamom džemata Vinac, koji je poznat kao jedan od najplodotvornijih imama u domovini. Ovdje donosimo jedan osvrt hafiza Husejn-ef. Čajlakovića koji je 2010. godine svjedočio ljubavi džemata prema ovom vrijednom efendiji. Kakav efendija, takav džemat

 

Treći dan Bajrama, bio sam u džematu Vinac koji se nalazi na području MIZ Jajce na tradicionalnom šehidskom mevludu kao gost-predavač. Osjećam potrebu da nešto kažem o ovom džematu kao i njihovom efendiji, jer sam taj dan doživio nešto što vrijedi zapisati, kao veliki ibret i meni i drugima. Džemat Vinac nalazi se na putu od Donjeg Vakufa prema Jajcu, 12 km prije Jajca, Srednjobosanski kanton, muftiluk Travnički. Džemat broji oko 350 domaćinstava. To je, inače, povratničko naselje. Poslije rata napravili su džamiju koja još nije imala svečano otvaranje. Čudo ovog džemata je, upravo, efendija Keško Alija koji tu radi od 1998. godine. Pričao mi je Alija ef. kada je došao u ovaj džemat, bilo je oko četvero djece koja su učila u Kur'anu, a sada ih ima preko stotinu upisanih, a od toga četrdeset njih uči u Kur'anu. Njegova djeca su prepoznatljiva po kvalitetu, jer sam čuo druge efendija na području ovog medžlisa koji kažu:“ Keškina djeca kada samo zauče euzu bismillu zna se da su njegova.“ Da ne duljim, naime, problem se desio za bajram. Hodža je najavio, preko djece kada su primali paketiće, odlazak u drugi džemat. Kada su roditelji saznali gotovo čitavo selo se diglo na noge. Sve se slilo ka džamiji da kažu:“ Nedamo ti da ideš.“ Čak su išli dotle da su rekli:“ Mi ćemo ti blokirati kuću i nećemo dozvoliti da odeš.“ Sve je plakalo, i malo i veliko. Čuo sam nekog džematliju kada je rekao:“ Cijelu noć nisam mogao zaspati.“Senzacija je bila u subotu, poslije podne namaza, u džamiji, nakon mevluda gdje sam bio živi svjedok gledajući posebno učače mevluda kako im suze kapaju na ćilime. Gledao sam i čuo glavnog imama Ramiz ef. kako plače. Kulminacija veselja je bila na kraju mevluda kada je glavni imam ustao i rekao:“ Vaš imam Alija ef. ostaje.“ Onako u transu, bez kontrole emocija, gotovo svi su zapljeskali i plakali od sreće i zadovoljstva. Ova ljubav prema efendiji ne može biti gluma, ovo je ono što mene tješi, a to jeste da ima u našoj lijepoj Bosni finih džematlija i još finijih efendija. Ovo je za mene bila katarza, čišćenje duše u poimanju empatijske ljubavi. Razlog zbog kojeg se Alija ef. odlučio da napusti džemat je uobičajan kao i svugdje. Što bi rekao Selimović u svom romanu:“ Kriv si zato što nisi kriv.“ Naime, efendija je htio da malo džamiju preurede i pripreme za otvorenje, ali maloj grupici ljudi to nije odgovaralo, pa su to bojkotovali. Da ne bi efendija ulazio dublje u problem bio se odlučio da promijeni džemat. Ali, eto kako prave džematlije vole svog imama i ne daju mu da im ode iz džemata. Da Allah da ovom džematu, a i svima nama, onako kako je najhajirnije za nas. 

Dana, 11. 9. 2010.godine

 

« Posjeta 277. generacije Bb medrese Muftiji banjalučkom Džematlija odlučio pokloniti svom imamu bubreg, ali... »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine