Elvedin Subašić

Elvedin Subašić

S obzirom da je u toku izrada novih udžbenika za mektebsku nastavu nije suvišno razmjenjivati ideje u vezi s izradom udžbenika koji bi, prema najavama, trebali biti za buduće, a ne samo za sadašnje generacija učenika

Otvaranje javnog poziva za izradu udžbenika je jedan iskorak u cilju prikupljanja najboljih ideja, iako može doći do nekonzistentnosti, jer pristup jednog udžbenika može biti potpuno različit od druga dva, s obzirom da će prijedlozi biti od različitih pojedinaca i grupa koji nemaju komunikaciju pri trenutnoj izradi. Bilo je, možda, efektivnije da se otvorio konkurs za autore udžbenika koji bi zajednički radili na sva tri udžbenika. Uglavnom, treba se nadati dobrim rješenjima i razgovarati o tome kako udžbenici (ne) bi, možda, trebali izgledati, što je namjera i ovog teksta.

“Piše vam tamo sve“

U nekim od aktuelnih udžbenika autori su imali u vidu važnost smanjenja tekstualnog dijela. Smanjenjem sadržaja teksta u udžbeniku daje se prednost individualizmu muallima i njegovom muallimskom pristupu, ali ujedno i primoravaju se manje zainteresirani muallimi da budu posvećeniji činu predavanja, jer težište treba biti na onome što muallim govori, a ne na principima: “Pročitajte; pogledajte kod kuće, piše vam tamo sve“. S obzirom na žalbe pojedinih muallima kako im nedostaje jedan kompletan pregled urađenoga, odnosno raniji ilmihali, to je moguće riješiti putem općih pitanja, o čemu ćemo pisati u idućem broju Preporoda, kada budemo analizirali mektebska takmičenja.
Kako će se učenik prisjetiti sadržaja nastave ako zaboravi ili izostane s nastave? Prijedlog rješenja jesu audio i video-časovi, što je prema najavama novih udžbenika zaista jedan iskorak. Naime, ko god je pohađao časove stranih jezika zna da u mnogim udžbenicima pored glavne lekcije postoji mala ilustracija CD-a ili videa, odnosno oznaka da se lekcija može preslušati ili pregledati. U slučaju mekteba, krajnje je vrijeme da se uz postojeću video i audio-produkciju Media centra snimi doslovno kompletan sadržaj mektebske nastave i učini dostupnim svim registriranim članovima Online mekteba, internetske platforme koja bi trebala biti kompatibilna s nastavnim jedinicama u udžbenicima. Ovo ne samo da je korisno učenicima koji će se radije putem “ekrana“ prisjetiti lekcije nego putem knjige, već i njihovim roditeljima koji se mogu upoznati s aktuelnom lekcijom te ujedno i svoje znanje proširiti. Ako dijete kod kuće pročita lekciju iz knjige koju mu roditelj ne može ili neće objasniti, može samostalno dobiti uvid u lekciju putem interneta i na taj način, vjerovatno, neće značajno zaostati za učenicima koji su prisustvovali času. Iako ovo omogućava učeniku i roditeljima da ostanu “u toku“, treba činiti sve da učeniku emocionalno nedostaje čas proveden u mektebu, da im nedostaje interaktivnost, drugi učenici i sam muallim. Određeni učenici dolazili bi na nastavu radi samog časa, njegovog čara ili “magije“ časa. Taj čar časa se može naglasiti putem interakcije o kojoj ćemo u nastavku pisati. Naravno, ne zaboravimo i našu odgovornost prema slijepim i slabovidnim koji bi putem ovih lekcija mogli čak i pratiti klasičnu mektebsku nastavu.

Manje priče više rada

Smanjenjem tekstualnog dijela, ostavlja se više prostora za govor muallima i interakciju kroz zadatke i razgovor o lekciji. Bilo bi dobro da svaka lekcija udžbenika sadrži kratke teze koje bi se nalazile u jednom anterfileu. Teze su prvenstveno za pripremu muallima, ali mogu biti podsjetnik i za učenike, jer je riječ o indirektnom ili asocijativnom učenju koje nerijetko ima više efekta. Tezama: Zemlja kao mesdžid; vanjski toaleti kod deda i nana; pas i mačka u kući; ukrašavanje šminkom i bacanje žvake; dvije grupe koje Bog voli; olovka na dlanu, muallim može započeti čas interakcijom kroz pitanja ili pripremiti slijedeći tako što će dati učenicima da razmisle, napišu ili snime mobitelom: kako je moguće da muslimani bacaju smeće u svoj “mesdžid“, kako je Poslanik, a.s. nazvao Zemlju; zašto su stariji muslimani držali toalet van kuće, ili da učenici povuku liniju hemijskom olovkom po dlanu i pokušaju očistiti uz zaključak kako je teško očistiti vanjsku nečistoću, a kamoli unutarnju. Uz ove i slične teze učenici mogu u jednom času učestvovati kroz debatu s odgovorom na pitanja: je li važnija unutarnja ili vanjska čistoća muslimana (puna džamija vjernika koji ne drže do higijene ili poluprazna džamija s čistim i urednim vjernicima). Nakon iznesenih naizgled suprotstavljenih argumenata, učenici će s muallimom doći do zaključka da je riječ o uzajamnoj vezi, koju nam Bog pokazuje kroz ajet u kojem kaže da voli one koji se mnogo kaju i mnogo čiste.
Dalje, naglaskom na interakciju i razgovor, a ne na tekst, ostavlja se veći prostor za praktični dio. Ne potcjenjujmo današnje generacije učenika koji su s dvije godine više znali riječi iz engleskog nego neki u zrelijim godinama! Oni će vrlo lahko na času zapamtiti šta su farzovi, a šta sunneti abdesta, ali teško će na osnovu udžbenika pa čak i fotografija i video-snimaka naučiti kako se pravilno abdesti. Za jedan čas se može naučiti i kompletirati cijela lekcija o abdestu, štaviše usput uz neku drugu lekciju poput čistoće. Također, kada se napravi ocjenjivački tim koji će ocjenjivati dvije grupe ko se ljepše i ispravnije abdesti, bit će vrlo teško učenicima da zaborave abdest. Ako se plašimo hoće li i kako će raspoznati šta je farz, a šta sunnet abdesta, pored toga što ćemo im jednostavnijim metodama objasniti razliku npr. da su najveće površine tijela koje peremo farz, muallim može odmah na času uraditi s učenicima zadatak u radnoj knjizi, tj. dijelu koji bi se trebao naći u novim udžbenicima.

Vježbanka

Radna knjiga (vježbanka) bi trebala biti važan dio udžbenika, a ne samo kratak sastavni dio glavne lekcije. Ovaj dio bi trebao biti odvojen od glavnog dijela, npr. na kraju udžbenika, i služio bi za zadaću, ali i zajednički rad na času. Kada se završi lekcija o abdestu, muallim otvori ovaj dio i s učenicima ponavljajući popuni vježbu koja govori o farzovima abdesta. Ostale vježbe, poput spajanja dijelova rečenice na desnoj ili lijevoj strani koji ukazuju šta su farzovi a šta sunneti; zaokruživanja tačnog odgovora; označavanja šta su farzovi na ilustraciji cijelog postupka uzimanja abdesta itd. učenici će završiti kod kuće. Veći broj sličnih vježbi omogućava da jedna grupa učenika radi jedne vježbe, a druga grupa druge vježbe, koje će na kraju u cijelosti riješiti zajedničkim pregledom i ponavljanjem na slijedećem času. Inače, sve lekcije mogu imati vježbe kroz različite pojedinačne i grupne zadatke, od ispunjaljki, spajanja, dopunjavanja do zajedničkih projekata, npr. intervjuisanja roditelja, prijatelja, itd. Stavljamo naglasak na zajedničke projekte, s obzirom na to da mnogi roditelji žele da im se djeca druže s djecom iz mekteba, što je i jedan vid kreiranja džemata i budućih džematlija. Primjera radi, učenici mogu zamoliti roditelje da ih snime i pošalju snimak njihovog abdesta muallimu ili u zajedničku viber grupu; učenici mogu mobitelom snimiti film na određenu temu koja je planirana za slijedeći čas itd.
U ovom broju Preporoda predstavljamo CD za učenje hifza muallima Nazima efendije iz Lukavca, a ranije smo predstavljali projekte drugih muallima koji putem android aplikacija rade s učenicima, poput Nevresa Softića iz Sanskog Mosta, koji usput kazano, ima i posebnu online platformu za mekteb. Ako već postoje muallimi koji samostalno imaju projekte za nastavu, onda je za očekivati da će u narednom periodu biti potrebno samo ažurirati ove aplikacije, podijeliti s drugim muallimima i ozvaničiti njihovu upotrebu. Izgradnja android-platforme nije stvar budućnosti, već sadašnjosti, stoga je i potenciramo u kontekstu udžbenika kako ne bi čekali narednih osam godina na izradu andorid-platformi za mektebsku nastavu.

 

Reisu-l-ulema Mehmed Džemaludin-ef. Čaušević rođen je u Arapuši kod Bosanske Krupe 1870. godine. Imenovan je za reisu-l-ulemu 1913. godine i na ovoj dužnosti je ostao do 1930., kada je podnio ostavku. Preselio je na Ahiret 28. marta 1938. godine, tačnije prije 80 godina.

Sagledavanjem određenih izazova s kojima se suočavao reisu-l-ulema Džemaludin-efendija Čaušević, odnosno Islamska zajednica i Bošnjaci općenito, stječe se dojam da su neki isti izazovi i problemi još uvijek prisutni.

00Cijeli tekst

Sigurnost Bošnjaka i granice domovine

Nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, u čiji sastav je ušla i Bosna i Hercegovina, vlada je proklamirala ideal uspostave slobodnog i ravnopravnog naroda i narodnosti u Kraljevini, ali u praksi njen pasivni odnos prema svim stradanjima Bošnjaka pokazivao je neravnopravnost u Kraljevini. Vlada je obećavala zaštitu Bošnjaka i njihovog imetka, ali jedini problem bio je što u ugovoru o zaštiti zapisano nije bilo i institucionalno osigurano u stvarnom životu. Normativno i stvarno nije se podudaralo, pa se normativna ravnopravnost svih naroda u stvarnom životu pretvarala u realnu neravnopravnost. Vlast nije činila dovoljno da se spriječe sva krvoprolića, pljačke i nasilje nad Bošnjacima što je reisu-l-ulemi Džemaludinu Čauševiću, davalo povoda za javnu kritiku vlasti. Reisu-l-ulema je podržao stvaranje zajedničke države, ali je ubrzo uvidio opasnost hegemonističkih politika koje su bile opasnost po Bošnjake. Bošnjaci su bili žrtve napada, pljačke i ubistava u Bosni i Hercegovini, što su priznali i predsjednik Zemaljske vlade Anatasije Šola i zapovjednik srpskih jedinica u Bosni Stepa Stepanović. Reisu-l-ulema Čaušević je u toku i nakon Prvog svjetskog rata konstantno ukazivao na materijalne i sigurnosne probleme Bošnjaka koji su bili svakodnevna pojava u Bosni i Hercegovini. U današnjem kontekstu, od kraja agresije 1995. godine do danas Islamska zajednica ukazuje na materijalne i sigurnosne probleme s kojima se Bošnjaci suočavaju, naročito u manjem entitetu. Također, uz sigurnost Bošnjaka isto važan segment angažmana reisu-l-uleme Čauševića i Bošnjaka bilo je očuvanje granica BiH. Između Dva svjetska rata hegemonističke aspiracije Hrvatske i Srbije bile su usmjerene na prekrajanje granica BiH, na decentralizaciju i uklanjanje svakog političkog i vjerskog autoriteta iz Sarajeva, što je bio razlog da reisu-l-ulema Čaušević pod političkim pritiskom podnese i ostavku. Suvišno je detaljnije analizirati kakve su na snazi današnje namjere u prekrajanju granica BiH.

Briga o vakufu

Iako se nije nikada aktivno bavio politikom reisu-l-ulema Čaušević je bio primoran, zbog općeg stanja vjernika i Islamske zajednice, ulaziti u rasprave s vladajućom politikom inspiriranom srpskim nacionalizmom, ali i tražiti od bošnjačkih političara veći angažman u zaštiti prava i autonomije Islamske zajednice kao i vakufskog dobra. Stoga, uvidom u povijesne dokumente Mehmed Spaho kao poslanik i predsjednik Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO) će voditi konstantnu borbu za prava Bošnjaka, ali i tražit će korektan odnos vlade prema važnoj instituciji Bošnjaka - Islamskoj zajednici, te povratak svih njenih vakufa i drugog imetka koji su korišteni u Prvom svjetskom ratu. Pored zahtjeva da se “povrate islamske zgrade, u kojima su vojnički ili civilni uredi, svojoj prvobitnoj svrsi” tražila se općenito zaštita svih muslimanskih ustanova i objekata. Iako reisu-l-ulema Džemaludin Čaušević, kao vjerski službenik, i Spaho, kao političar, nisu zajedno istupali u zahtjevima zaštite Bošnjaka i IZ, njihovo zalaganje nije bilo u raskoraku. Njihovo prijateljstvo se odvijalo i u privatnom životu. U svojoj kući, Čaušević je često vodio razgovore sa Spahom i njegovim bratom Fehimom. Ova trojica Bošnjaka će nastojati da u svim prilikama osnaže jedinstvo Bošnjaka i ostvare njihova prava. U zahtjevima JMO je naglašavala vraćanje imetka, materijala, vakufa IZ, zakonsko regulisanje šerijatskih sudova, osiguranje autonomije IZ, kao i pomoć vlade vakufsko-mearifskoj upravi. Spaho se u svojim javnim nastupima, također, zalagao za socijalnu skrb imama. Bavio se i pojedinačnim slučajevima, npr. prilikom pomoći imamu Muhamedu Fejziću iz Pazarića ili nabavci besplatne karte za sve vozove u državi za reisu-l-ulemu Čauševića.

JMO je donošenje zakona o šerijatskim sudovima označavao kao “jednu od kardinalnih tačaka programa”. U današnjem kontekstu, bez obzira koliko se Islamska zajednica nastoji distancirati od politike, ona je primorana da saopćenjima, razgovorima pa i kritikama apelira na zaštitu Islamske zajednice i njenih dobara. Samo nepotpisivanje sporazuma s državom BiH te brojni otuđeni vakufi govore o odnosu vlasti prema Islamskoj zajednici i njenom nepovoljnom položaju u državi za koju se aktivno borila, te i danas djeluje apsolutno u skladu s državotvronom sviješću.

 

Stoga, na primjer, zar mediji Islamske zajednice ne bi trebali provjeriti svoj status, kredibilitet, konkurentnost i važnost u javnosti, ali i svoj rad među dokazanim prijateljima – pretplatnicima?

Može li anonimnim upitnikom ispitati:

Istinofobija

Januar 27, 2015

Paljenje Vijećnice bio je napad na evropske vrijednosti, civilizaciju i kozmopolitizam, stoga čudi reakcija evropskih zvaničnika da prekriju istinu o djeliću povijesti Evrope, pa makar ona bila bolna kao ratnih četrdesetih godina

Stranica 4 od 4
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro