Pojasnit ću to slikom i metaforom. Zamislimo čovjeka koji ima glavobolju; on ima problem s glavoboljom ako nema tabletu protiv bolova, ali, isto tako, on ima problem, ako ne i veću glavobolju, ako bi popio pet različitih tableta protiv bolova, zapravo, protiv glavobolje. A pametni ili mudri ljudi znaju da je rješenje problema u samo jednoj tableti. Ali, kako uzeti jednu tabletu kada nam se na samu pomisao da nas boli glava, da ne govorimo o poviku o tome, odmah ispred nas ukaže pet ispruženih ruku, s navučenim bijelim rukavima, koji neodoljivo podsjećaju na liječnički mantil, u kojima su tablete protiv glavobolje. Zato je glavobolja i dalje prisutna. Naravno, kod onih koji odbijaju bilo kakvu tabletu, ali još više kod onih koji uzimaju više različitih tableta. Mirni su oni koji uzimaju samo jednu tabletu. 

Ovako je isto i s vjerskim dokazima. Kad god nam se o određenom vjerskom pitanju ponudi više dokaza ili argumenata, koje treba prihvatiti, nas zaboli glava. Prije rata i agresije nije nas toliko boljela glava, jer smo uglavnom dobijali po jednu tabletu, ali nakon rata i agresije situacija je komplicirana: mnogo ispruženih ruku, s mnogo tableta i mnogo bijelih rukava. 

Najdrastičniji primjer „višetabletstva“ je u obrednoj vjeri i u kalendaru, tj. takvimu. Zadržimo se na ovom posljednjem primjeru, tj. kalendaru. Gotovo permanentno imamo problem oko usaglašavanja nastupanja određenih dana i noći ili, pak, počinjanja i završavanja mjeseci. Tu se uglavnom radi o mubarek danima i mjesecima.

Islamska zajednica u BiH i svi mešihati koji joj gravitiraju i pripadaju koristi se astronomskim proračunom i svoj Takvim bazira na hisabu, tj. astronomskom proračunom, koji je tačan i precizan „u sekundu“. 

Npr., nauka je precizno definirala tri zore: astronomsku (od -18 do -12 stepeni, kada je položaj sunca u odnosu na horizont, mračno je još uvijek, kao što je i opisano u određenim predajama), nautičku (od -12 do -6 stepeni, kada je sunce u odnosu na horizont, ova se zora primijeti na otvorenom moru) i građansku zoru (od -6 do 0 stepeni, kada je sunce u odnosu na horizont i tada se poprilično razdani). Tačno i precizno se za određeni lokalitet može utvrditi nastupanje svake od ovih zora, pa čak i u sekundu. Toliko je nauka precizno „otišla“. Na osnovu ovog proračuna, Rijaset IZ pravi i svoj Takvim, koji je naravno precizan i koji uvodi temkin, amortizaciju u slučaju nastupanja zore i akšam namaza od nekih 6 minuta. I ovaj način određivanja namaskih vremena i utvrđivanja početka mjeseci je jedan od dokaza s kojim se dolazi do realnog, preciznog i istinitog vremena za kojeg se vežu određeni obredi. 

Međutim, takav način utvrđivanja ili taj dokaz ne prihvataju svi, jer neki se rukovode nekim drugim dokazima ili prate neka druga mjerenja i gledanja. Pa, tako, daije koje ordiniraju u BiH, a koji su van institucije IZ ne prihvataju ovaj način, nego se rukovode principom gledanja mladog mjeseca ili, pak, prate saopćenja s tim u vezi iz Saudijske Arabije, kao što je recentno bio slučaj s početkom Nove hidžretske godine (nije viđen mjesec, tako da je zu-l-hidždže upotpunjen sa 30 dana) i nastupanja Dana ašure, koji je desetog muharrema. 

Tako je po Takvimu IZ Dan ašure bio u petak 23.10., a po ovima, koji su se ravnali prema Saudijskoj Arabiji, bio je u subotu 24.10. No, kada se u ponedjeljak u akšam, 26.10., pojavio pun mjesec, jasno nam je stavio do znanja da je Dan ašure bio u petak, a da taj pun mjesec nikako ne može biti 13. noći u mjesecu i da Dan ašure nije nikako mogao biti u subotu. 

I šta sad? Je li vuk pojeo magarca? Ovi što su pogriješili, uvijek mogu kazati da su se oslonili na to kako ih je savjetovao Allahov Poslanik, a.s., s tim u vezi i da njih uopće ne zanima jesu li pogriješili ili pogodili, bitno im je da su se držali uputstva koje im je dao Allahov Poslanik.

Sjetimo se ovdje i onog stanovitog slučaja kada je Muhammed, a.s., poslao grupu ashaba u mjesto Benu Kurejze i rekao im da klanjaju ikindiju tek kad dođu do cilja, tj. do mjesta. Međutim, put se bio odužio pa su se neki pobojali da će ih proći ikindija pa su je klanjali, oglušili su se o savjet i uputstvo koje je dao Allahov Poslanik, a drugi su poslušali Poslanika, a.s., pa su naklanjali ikindiju u drugom vaktu. Obje je grupe kasnije pohvalio Allahov Poslanik, a.s., da su ispravno postupili. 

Dakle, na osnovu ovoga moglo bi se kazati da su i po pitanju kalendara oba metoda tačna. No, pitanje je uistinu ko se više želi držati uputstava koje daje Allahov Poslanik i ko doista želi doći do Allahove Istine?! I šta nam je zapravo cilj: doći do Istine ili doći (samo) do metoda i argumenata? Je li cilj Istina ili su cilj (samo) metodi, argumenti i dokazi?! Ako nas metodi i dokazi ne dovode do Istine, onda nisu u redu i nešto tu ne štima. 

Sjetimo se da je jednom Allahov Poslanik, a.s., vidio ljude u Medini kako zaprašuju palme, pa im je rekao da to ostave. Oni su ga poslušali i palme te godine nisu baš rodile, pa im je ponovo rekao da ga u stvarima dunjaluka uvjetno slušaju, jer može i on pogriješiti. Dakle, Istina je najvažnija. To nam stalno govori Allahov Poslanik. Da se sa što manje glavobolje dođe do Istine. Ona nam je cilj, a metodi, dokazi i argumenti trebaju nas dovesti do nje. I najbolje je ići jednim putem, utabanom stazom. Jer, ako se krene sa više puteva, onda je glavobolja, raspamećenost i zabluda na pomolu. Kao što je ulema složna po tom pitanju da je prvi znak čovjekove zablude kada počne miješati različite mezhebe, tj. puteve.