Muftijstvo sarajevsko je 12. maja održalo redovnu sjednicu Savjeta za vjerska pitanja i Savjeta za administrativna pitanja Muftijstva u sjedištu Medžlisa Kaljina. Time je, kako je to i naglašeno na sjednici,  ukazano da se ovim “simbolički potvrđuje važnost manjih i perifernih medžlisa u ukupnoj strukturi Zajednice, te se osnažuje njihova uloga u lokalnim zajednicama“.

Pored simboličke vrijednosti, bila je ovo prilika za konkretiziranje incijative Muftijstva sarajevskog da se pruži sistemska podrška Medžlisu Kaljina i iskaže institucionalna solidarnost s ovim povratničkim medžlisom.

Muftija, glavni imami, predsjednici medžlisa i direktori medresa s područja Muftijstva sarajevskog u posjeti Medžlisu Kaljina

Vrijednosna hidžra

Tom prilikom muftija sarajevski Nedžad-ef. Grabus je istakao da nije riječ „o prostoru koji je „daleko“, već o prostoru koji nas podsjeća na našu vjersku praksu – ustrajnost u povezanosti s rodnom grudom kada mnogi odustaju, prisutnost u krajolicima u kojima je teško organizirati život i briga za ljude čija vjernost nije ovisna o uslovima, već o unutarnjoj postojanosti, je naša obaveza.“

“Islamska zajednica, da bi ostala vjerna svome pozivu, ne smije djelovati samo tamo gdje je brojnost velika i gdje su resursi dostupni. Njen najviši izraz odgovornosti jeste kada pruži ruku onima čije se postojanje jedva bilježi na kartama, ali čije se dove neprestano bilježe kod Uzvišenog Gospodara. Kaljina i Knežina su takva mjesta – pozivaju nas da obnovimo koncept odgovornosti, ne kao forme, već kao principa”, poruka je muftije Grabusa.

Stoga je podršku koju su svi medžlisi Muftijstva jednoglasno iskazali nazvao ”principijelnom solidarnošću”.

Glavni imam Drinjak: „Podrška i pomoć medžlisa Muftijstva sarajevskog su podsticaj i podsjetnik da nismo zaboravljeni ni zapostavljeni, a uvijek kažem: Lanac je jak koliko je jaka njegova najslabija karika.“

„Time smo, uistinu, svjedočili jednu vrstu hidžre – ne prostorne, već vrijednosne: povratak temeljima vjerske brige za zajednicu u njenom najdubljem smislu. Ova mjesta ne traže mnogo – ali ono što ona nude u duhovnom smislu često prevazilazi i razvijene centre. Stoga, neka ova akcija bude podsjetnik da naš odnos prema 'brojčano malim džematima' u znatnoj mjeri određuje kvalitet našeg razumijevanja vjerskih obaveza“, kazao je muftija Grabus.

Muftijstvo sarajevsko i svi medžlisi koji mu pripadaju će zajedno izdvojiti sredstva u iznosu od 30.000 KM, namijenjena za održavanje osnovne infrastrukture, kontinuirano prisustvo imama, očuvanja vakufske imovine, odnosno realizaciju vjersko-obrazovnih aktivnosti u Medžlisu Kaljina.

Glavni imam Velić (Sarajevo): „Medžlis Sarajevo je s ponosom učestvovao u ovoj akciji, izdvojivši više od trećine ukupno prikupljenih sredstava.“

Medžlisi potvrđuju institucionalnu zrelost

Inicijativu Muftijstva i muftije Grabusa glavni imam Medžlisa Sarajevo Abdulgafar-ef. Velić vidi izuzetno plemenitom i važnom aktivnošću.

„Ova akcija predstavlja primjer istinskog razumijevanja, odgovornosti i brige za očuvanje vjerskog života u manjim i povratničkim sredinama. Medžlis Sarajevo je s ponosom učestvovao u ovoj akciji, izdvojivši više od trećine ukupno prikupljenih sredstava. Zapravo to je potvrda i naše posvećenosti principima solidarnosti i bratske podrške“, kazao nam je glavni imam Velić.

Podsjetio je da imami Medžlisa, inače, već niz godina iz svojih redovnih primanja redovno izdvajaju sredstva za stipendije djeci imama iz povratničkih džemata.

„To dodatno potvrđuje našu dugoročnu predanost pomoći i očuvanju naših džemata u tim područjima“, dodao je glavni imam Velić.

Glsvni imam Ljubović (Kakanj): „Ovim se šalje poruka da je svaki pedalj naše domovine dio jedinstvene cijeline.“

Posjetu Medžlisu Kaljina glavni imam Medžlisa Kakanj Zakir-ef. Ljubović nam je, prije svega, opisao kao „veliko otkrovenje.“

„Ljepota krajolika i veličanstvena džamija iz 16. vijeka su me uvukli u jednu sasvim novu dimenziju vjerničke i ljudske odgovornosti. Kročivši u harem, osjetio sam jaku povezanost s ljudima koji su izgradili džamiju ali i sa onima koji su, stoljećima iza, ulagali dio sebe i svoga imetka u održavanje te Allahove kuće, koja sa svoje kamene munare i danas odašilje poruku tevhida. Ona svojim postojanjem i funkcijom svjedoči da je poziv dostavljen do današnje generacije muslimana u Bosni i Hercegovini i bodri nas da čuvamo preuzeti emanet“, kazao nam je glavni imam Ljubović.

Čin podrške Muftijstva i medžlisa Medžlisu Kaljina opisuje kao izraz institucionalne zrelosti.

„Uzevši u obzir da se riječ o medžlisu koji broji nešto više od 300 članova, od kojih tek mali broj stalno boravi na tom području, ovakva podrška ima višestruki značaj. Prije svega, time se šalje poruka da je svaki pedalj naše domovine dio jedinstvene cijeline i da je svaki čovjek, koji na njoj hoće i trudi se pošteno živjeti, ravnopravan i važan član bosanskohercegovačkog društva i Zajednice“, naglasio je Ljubović.

Glavni imam Bajrić (Kiseljak): „Iako –prema kur'anskom principu – treba i nama, ipak, pomažemo i drugima.“

I Medžlis Kiseljak je povratnički medžlis, a riječ je o prostoru s kojeg je bošnjačko stanovništvo u potpunosti bilo protjerano, a džamije i mesdžidi bili porušeni – podsjetio nas je glavni imam ovog medžlisa Kenan-ef. Bajrić. Stoga je i njihov motiv podrške Kaljini specifičan.

„S te strane razumijemo Kaljinu i sve druge medžlise, posebno u Republici Srpskoj. Iako –prema kur'anskom principu – treba i nama, ipak, pomažemo i drugima. Naprimjer, posebno za Kreševo, gdje dva džemata finasiramo. Da nisu pri Medžlisu, tamo nijedan imam ne bi mogao biti ni honorarno s obzirom na mali broj ljudi. Upravo zbog toga što ih razumijemo, pomažemo shodno mogućnostima“, ističe glavni imam Bajrić.

Čak su bili spremni da imami odvoje od svojih primanja s ciljem da se pomogne Meždlisu Kaljina.

Također, naglašava da ovakvih inicijativa nej manjka na nivou Muftijstva priliko sjednica Savjeta.

I hutbe se kažu drugačije

U danima nakon spomenute sjednice Muftijstva posjetili smo Medžlis Kaljina te razgovarali s glavnim i jedinim zaposlenim imamom Sead-ef. Drinjakom. Iako se samo administrativno sjedište Medžlisa nalazi u Knežini prekoputa Selimija (Sultan Selimove) džamije iz šesnaestog stoljeća, nastavili smo dalje prema Kaljini, gdje je tog petka glavni imam i držao hutbu.

Poslije džume u Kaljini

Šest starijih muslimana Kaljine i okolnih sela bili su džemat. Mi smo došli da posvjedočimo. Dok je u mnogim džamijama tematska određenost hutbe bila uobičajena, glavni imam je iskoristio priliku da upozna džemat s aktuelnim izazovima na lokalnom nivou, o potrebi za očuvanjem vakufske imovine, skrenuvši im pažnju da se i sami, shodno mogućnostima, uključe u te procese. Medžlis Kaljina  se najvećim dijelom proteže na općini Sokolac te manjim dijelom na općini Ilijaš. Aktuelni imovinski pravno-administrativni izazovi odnose se ne područje općine Sokolac. Možda je upravo takva hutba i ponajbolja ilustracija sudbine jednog povratničkog medžlisa, pustih sela, s neznatnim brojem članova u odnosu na ostale džemate i medžlise. Nije neočekivano, ali je razbuđujuće. Pa, ipak, pedesetak kilometara od glavnog grada države, dovoljno je da se o tome i zna i ne zna. Svjestan je te „blizine i daljine“ i onaj manji broj džematlija s džume u Kaljini s kojima smo razgovarali.

U selima i zaseocima okolo živi tek po nekoliko bošnjačkih povratnika. Prema riječima naših sagovornika, većinom je riječ o povratnicima penzionerima, starijim ljudima, koji se pretežno bave poljoprivredom. Šahin Klico, naprimjer, ima nekoliko goveda, ovaca, kokoši, posije ponešto, a dio i proda.

Nuraga Selimović se prisjeća i povratka početkom dvijehiljaditih. Tad su svjedočili i pojedinim incidentima. Međutim, nije se nikada bojao. Valjalo je pokazati da se ne bojiš, veli nam. Stoga, hutbe i dalje sluša u svome zavičaju.

I Nuraga i Šahin ističu nebrigu lokalnih vlasti Općine Sokolac, a pored ostalih problema izdvajaju i lošu putnu infrastrukturu na lokalnom području, što je, svakako, bilo dodatno obeshrabrenje za one koji se vrate ili povremeno dolaze.

Od masovnijeg povratka do danas mnogo ih je preselilo na ahiret, a manji dio je, zapravo, odselio nakon agresije. Značajan dio njih se s područja Kaljine danas nalazi u Visokom, Ilijašu, Brezi, Vogošći ili Sarajevu.

Inače, veoma malo ih obilaze bosanski političari, kako kažu, bez obzira na blizinu glavnog grada. U najkraćem, ne izražavaju poseban optimizam, prije svega jer nema omladine koja bi se radi nečeg vratila. I dio starijih, koji danas žive tu, vratio se po dolasku u penziju ili nešto kasnije. Tako je bilo i sa Zahirom Selimovićem prije osam godina.

„Ako ostane ovako, malo je teško reći da će se nešto promijeniti. Situacija ne pokazuje da će biti neki značajniji pomak, jer osnovnih stvari nema. Recimo, škola, ambulanta, bolnica, ništa. Na ovom području, u krugu od 20 kilometara, nema ni prodavnice“, kaže Zahir.

Posebno naglašava da se više nema s kim ni porazgovarati, osim, kako veli, sa sobom.

„Evo, jedino ponekad kad se sretnemo petkom. Ovaj džemat radi fino, dolaze imami. Čak i ako ne može doći naš imam, nađe se drugi, pa nam mogu predvoditi džumu, klanjamo i tad se vidimo i popričamo“, kaže nam.

Makar grunt da se očuva

Mutevelija džemata Kaljina Suljo Drinjak, još jedan od povratnika, ne vidi posebnu perspektivu. Razumije da mladih nema niti ih šta posebno privlači da se vrate. Međutim, on je posebno jasan kada govori o gruntu, o imperativu da se, ako već ne postoji mogućnost i opcija povratka, barem svi pobrinu za svoju zemlju.

„Čuvaj babin, dedin i pradedin toprak“, poručuje Suljo.

Ipak, u njegovim razmišljanjima uočava se i ideja o mogućnostima i potencijalima za ljude.

„Omladina ne shvata da će doći vrijeme kada će onaj ko bude proizvodio hranu opstati i dobro živjeti. Doći će glad u gradove. A vidi se da već nestaje sve plodno što postoji. Neće se imati gdje posijati. Vidi se da se sve gradi. Znači, ono zemljište koje bude zasijano i davalo rod, to će biti vrijedno i ono će hraniti grad“, smatra Suljo.

No, za to je potrebno truda, ne dopustiti da imanje zaraste.

 „Muftija i drugi koji dolaze, neka vide, pa neka onda kroz sohbet, kroz priču i sijela kažu: 'Trebalo bi posjetiti.' Pa će onda danas, neko sutra, neko za petnaest dana, neko za mjesec dana, tokom hutbe ili i bez hutbe, ili na nekom sijelu, ili na nekoj dženazi reći: 'E, ljudi, vi koji ste otišli, obiđite, provjerite. Otvorite dedina vrata, provjetrite onu sobu, da ne propada.' I tako, to će biti od koristi za ovaj naš narod, za povratnike i za sve druge“, veli nam Suljo.

Administrativna zgrada Medžlisa Kaljina u Knežini

Mektepske nastave nema

Od Kaljine do Knežine, gdje je sjedište Medžlisa, vozili smo se oko dvadesetak minuta. Za glavnog imama Sead-ef. Drinjaka je to od 2015. godine uobičajena ruta.

Knežina je nekada bila živ i historijski značaja kraj, ne samo po džamiji Selimiji iz šesnaestog stoljeća, koja je proglašena nacionalnim spomenikom  2004. godine. Međutim, okolica džamije se još uvijek prepoznaje prema starim toponimima – Čaršija, Mehkema itd. Kako glavni imam priča, postoji podatak iz 1565. godine, prema kojem je Knežina brojala četiri džamije. Za dvije se zna, za druge dvije postoje nagađanja. Također, podsjeća da je Knežina kroz historiju cvala zadovoljavajući značajan dio potreba lokalnog stanovništva. U blizini su i poznati Knežak izvor ili Ilidže.

Sultan Selimova džamija je tokom agresije srušena, a njen materijal odvezen desetak kilometara s te lokacije. Njena obnova je završena 2011. godine. U blizini te džamije, uz mezarje, nalazi se lokacija Stare džamije, srušene neposredno poslije Drugog svjetskog rata pod izgovorom sigurnosti za prolaznike. Tadašnje vlasti su od tog kamena gradile obližnji put. To je tek dio historijskih podataka s kojima nas je upoznao glavni imam Drinjak, s kojim smo razgovarali u zgradi Medžlisa, koja se nalazi prekoputa džamije, a uređena je prije nekoliko godina, što je, također, bio jedan od značajnijih projekata.

Danas u Knežini ima tek par Bošnjaka, a u blizini džamije skoro nikoga. Ljudi su preselili na ahiret, odselili, a pojedini su svoju zemlju i prodali, što je zabrinjavajuće, kaže glavni imam Drinjak.

Džemat broji oko dvadeset i pet članova, a sam Medžlis je zvanično registrovan u aprilu 2005. godine. S obzirom na problem infrastrukture u Knežini, Medžlis je registrovan u Kaljini, gdje živi više povratnika. Međutim, kako glavni imam kaže, već je ranije pokretao inicijativu da se Medžlis preimenuje prema nazivu općine. No, to zahtijeva dodatno pojašnjenje ostalim članovima.

Prema evidenciji, na nivou Medžlisa imaju 317 upisanih članova. Broje četiri džemata: Knežina, Kruševci, Kaljina i Rakova Noga, odnosno četiri džamije, tri završena mesdžida, jedan u izgradnji, dok je u planu izgradnja još dva mesdžida, odnosno preinake nekoliko mesdžida u džamiju. Džume se klanjaju u Kaljini i Knežini, a u ljetnom periodu u svim džematima. Za imame se, kako nam kaže, snalazi, što mu je, svakako, izazovno, naprimjer, u ramazanskom periodu, s obzirom na udaljenost džemata, noć, slabiji signal itd. Ponekad angažuje mlađe imame, a na raspolaganje se stave i neki starijih iz obližnijh općina. Imao je slučajeva kada pojedini i nisu smjeli da se upuste u takav angažman. Tokom ramazana sam je klanja teravih-namaze naizmjenično u par džemata.

U ljetnom periodu se na području Medžlisa uči sedam mevluda i osam dova.

Do dolaska imama Drinjaka, nije bilo mektepske nastave. S obzirom na geografsku razuđenost, najpraktičnije rješenje se naziralo u podučavnju djece kod kuće. To je, kako kaže, zahtijevalo i putovanje, odnosno dogovor s roditeljima. Tri godine je tako održavao mektepsku nastavu. U početku sa šest polaznika, a prethodne godine ih je bilo upisano dvoje. Ove godine nije bilo mektepske nastave.

I za svoje dijete najpraktičnije rješenje je vidio u upisu u osnovnu školu u jednu od obližnih  općina u Federaciji. S tim je, svakako, produžio svoje vrijeme koje provodi u putu, ali, prema svemu kazanom i viđenom, sve je to dio njegove misije.

Finiansijska, ali prije svega moralna i duhovna podrška

S obzirom na sve kazano, glavni imam Drinjak je iznimno radostan zbog nedavne posjete muftije Grabusa i kolega, glavnih imama. Pomoć i podrška na koju su se medžlisi Muftijstva obavezali je snažna motivacija njemu i ostalima koji nastavljaju svoju misiju.

„To je ponajviše duhovna i moralna satisfakcija – da muftija sa svojim saradnicima, s glavnim imamima svih medžlisa, predsjednicima medžlisa, direktorima medresa i fakulteta, dođe ovdje kod nas da održimo sjednicu Muftijstva. Otkako je Medžlis formiran 2005. godine, to se nije desilo. Podrška i pomoć medžlisa Muftijstva sarajevskog su podsticaj i podsjetnik da nismo zaboravljeni ni zapostavljeni, a uvijek kažem: Lanac je jak koliko je jaka njegova najslabija karika.“, riječi su Drinjaka.

Selimija (Sultan Selimova) džamija, 16. stoljeće

Podsjetio nas je da je muftija Grabus iznio spomenutu ideju u Visokom, na svečanom bajramskom ručku. To je uključivalo finansijsku, materijalnu ili kadrovsku pomoć.

„Mnogo mi znači kada nazovem i upitam mogu li mi poslati nekoliko imama, da mi dođu u džemate ili na džumu. Čak sam i pokrenuo inicijativu s Fakultetom islamskih nauka, predlažući da nam šalju studente na obuku, posebno one s imamskog smjera. Neka dođu, neka izađu na teren, neka osjete život džemata. Ako su već to izabrali, neka ga slobodno iskuse. Možda će nekome to pomoći, možda će mu otvoriti put da postane imam“, veli nam.

Ta finansijska strana podrške je itekako značajna, ističe Drinjak napominjući da članarina nije dovoljna.

„Hvala Bogu, imamo pomoć Rijaseta iz Fonda za pomoć povratničkim medžlisima. Mi se ponosimo time. Islamska zajednica je institucija koja je ovdje prva i jedina adresa našim povratnicima. U kontinuitetu je prisutna svaki dan, tako da kažem“, istakao je.

S tim u vezi napominje koliko i samim povratnicima znači akcija „Kurbani“ Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Rijaset otkupi sitnu stoku za kurbane, a i Medresa „Osman-ef. Redžović“ kroz svoju akciju otkupi krupna grla.

Blizina glavnog grada kao izraz nade

U razgovoru s nama izražava i najočitiju tugu svakodnevnice.

„Najviše me žalosti što nema ljudi, nema se s kim sjesti, pusto selo. Neobično je to. Pretežno je starija populacija, nema djece, nema graje, nema vriske, nema plača i veselja. Sve je starija populacija koja je već u penziji, a i bolesni, kojima je posebno teško ako moraju na liječenje, pogotovo ako su prijavljeni ovdje, a žive u Federaciji. Tako su se mnogi i odjavljivali. I radi liječenja, ali i radi školovanja djece i slično“, priča nam.

Džamija u džematu Kaljina

Svake godine obavi oko trideset dženaza ljudima s ovog kraja, a koji su živjeli u Ilijašu, Vogošći ili Sarajevu. Vjenčanja obavi ili prisustvuje, uglavnom, ljudima izvan njihovog zavičaja. No, kako kaže, vrijedi se boriti sve dok je i jedan Bošnjak na ovom prostoru.

S obzirom da broje 147 šehida, a u Sokocu se nije moglo kopati mezarje, šehidska dova u Solunu je prilika za memorijalizaciju. Istog dana se u Kruševcima, na spomen-ploči, prisjete šehida prigodnim programom.

Ipak, uz sve kazano, glavni imam Drinjak smatra da “možda ipak postoji svjetlo na kraju tunela“.

„To svjetlo nije toliko jako, ali postoje indicije da bi bolja povezanost i blizina Sarajeva, kao i susjednih opština u Federaciji, mogla pozitivno utjecati. Putna infrastruktura je tu već prilično poboljšana, pa ljudi radije dolaze jer se više ne moraju bojati da će polomiti automobil ako jednom dođu makadamom. Ranije bi čovjek jednom došao, oštetio auto i više se ne bi vraćao. Sad je situacija ipak bolja. Dakle, moja nada i optimizam temelje se upravo na ovoj blizini. Za ostalo ne mogu ništa pouzdano reći“, zaključuje glavni imam Drinjak.