U povodu 16. godišnjice preseljenja na Ahiret predsjednika Alije Izetbegovića (19. oktobar, 2003.) donosimo njegov autorski tekst koji je naš list objavio u svojoj drugoj godini izlaženja, u 26. broju od 1. oktobra, 1971. godine na 7. strani. Tekst je izašao nepotpisan, a prema svjedočenjima članova redakcije Preporoda ovaj tekst je izazvao reakcije tadašnjeg režima, a kasnije i raspuštanje redakcije i  povlačenje sa uredničke pozicije rahmetli Husein ef. Đoze. 

Jedan od dodatnih problema s kojima se današnji roditelji susreću tokom školovanja djece, i to već u osnovnoj školi, jeste nastojanje djece da imaju kvalitetne mobitele, brendiranu odjeću i obuću, odnosno stvari koje uslijed konzumerizma ukazuju na socijalni status. Taj trend nalaže atmosfera u kojoj se djeca počinju međusobno odvajati na one koji posjeduju brendirane ili markirane stvari i ostale  

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: “Troje upropaštava: škrtost kojoj se pokorno, hir (strast) koja se slijedi i zadivljenost čovjeka sa svojim mišljenjem.” (Taberani u Evsatu)

Roditelji i djeca današnjice se suočavaju sa potpuno drugačijim svijetom od onog u kojem su odrastale i živjele prethodne generacije.

Da li je zastarjelo znanje o vjeri i društvu koje su naši profesori u medresama i na fakultetima dobili prije 30 ili 40 godina? Šta profesor sa „zastarjelim i prevaziđenim znanjem“ može uopće predavati novoj generaciji čiji mu je mentalni sklop potpuno nepoznat ili je znatno drugačiji od njegovog vremena? Radi li se o sudaru dvaju različitih vrijednosnih sistema i pogleda na život? Ako je znanje profesora zastarjelo, kao što tvrdi ovaj francuski filozof, pa profesor ne prenosi znanje već sebe, ono što on jeste, svoje moralne vrijednosti i iskustvo, šta će profesor prenositi i predavati studentima ako je unutar sebe moralno i duhovno prazan?

Stranica 1 od 5
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija