50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Roditelji i djeca: Umijeće postavljanja pitanja

Autor: Hakija Kanurić Maj 06, 2020 0

Kako prevenirati pojavu ružnih navika kod djece, kao što su laganje, vulgaran govor, krađa, pušenje i sl.? Kako ih liječiti ako se pojave? Kako motivirati djecu da čitaju? Na koji način otkriti talente kod djece? Dijete ne obavlja namaz, kako taj problem riješiti? Kako izgraditi samopouzdanje kod djece, osobinu hrabrosti, plemenitosti i sl.? Da li uočavamo vlastite greške u odgoju i da li znamo kako ih sanirati?

Umijeće postavljanja pitanja

Budemo li znali postaviti pravo pitanje na pravi način i u pravo vrijeme, lahko ćemo u razgovoru s djetetom ostvariti brojne pedagoške ciljeve. Postavljanjem pitanja ne samo da dolazimo do željenih informacija, nego smo u stanju i kontrolirati tok razgovora, smanjiti napetost, ohrabriti sagovornika da priča, smanjiti njegovu želju za razgovorom ili ga ograničiti i usmjeriti da ide pravcem kojim mi želimo. Postavljanjem pitanja  ćemo osigurati sudjelovanje djeteta u razgovoru, stimulirati ga na razmišljanje i olakšati mu da srcem prihvati vrijednosti koje mu želimo prenijeti. 

Upravo tu metodu koristio je najbolji odgajatelj – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je jedne prilike ukazujući na značaj i vrline namaza upitao: „Šta mislite kad bi neko od vas imao ispred kuće rijeku i svakodnevno se u njoj pet puta kupao, da li bi se na njemu zadržalo prljavaštine?“ Ashabi su kazali da na njemu ne bi ostalo nimalo prljavštine, a Poslanik, s.a.v.s., reče: „Tako je i s pet namaza. Allah njima briše grijehe.” (Buhari, br. 528 i Muslim, br. 667)

S obzirom da su pitanja tako važna u komunikaciji, a naročito u odgojnom razgovoru, krajnje je bitno ovladati umijećem postavljanja pitanja. U narednim redovima ukazat ćemo na neke tipove pitanja, objasniti kako i u kojim situacijama se koriste i istaknuti najbitnija pravila upotrebe ove komunikacijske vještine.

 

VIŠE SLIČNIH TEKSTOVA

S ljudima razgovaramo – jesu li djeca ljudi?

Sedžda jednako bič

U Allahovom Poslaniku imate divan uzor

 

Otvorena i zatvorena pitanja

Kada u razgovoru s djetetom želimo otkriti o čemu razmišlja, šta želi, čemu se nada, od čega strijepi, koje su mu potrebe i sl. koristit ćemo otvorena pitanja. Otvorena pitanja dozvoljavaju djetetu da odgovori na bilo koji način i iznese upravo onu količinu informacija koju želi. Kada, naprimjer, pitamo dijete: „Šta misliš o tome?“ ili: „Kako ćeš taj cilj ostvariti?, dali smo mu priliku da odgovori kakogod želi. 

Ovaj tip pitanja navodi dijete da govori, a nama omogućava da slušamo, skupljamo informacije i otkrivamo na koji način dijete razmišlja. Ovaj tip pitanja ima i drugu značajnu odliku, a to je da djetetu otklanja strah i napetost. Stoga je ova vrsta pitanja prikladna za počinjanje razgovora i otvaranje diskusije. Dobar odgajatelj počinje dijalog sa svojom djecom otvorenim pitanjima koja im daju do znanja da su ravnopravna strana u razgovoru, jačaju bliskost i izgrađuju zdrav odnos.

Želim podržati naučni rad.

Pitanja na koja se odgovara kratkim i preciznim odgovorom nazivaju se zatvorena pitanja. Koriste se za potvrđivanje činjenica, kao naprimjer: „Slažeš li se sa mnom ili ne?“ „Ko je to rekao?“ Odgovor na ovakva pitanja često biva sa “da” ili “ne”, ili pak preciznim opisom ako to pitanje zahtijeva. Zatvorena pitanja odgajatelju daju mogućnost da vlada i pitanjem i odgovorom i najkraćim putem ga vode do željene informacije.

Ako se pitanja nadograđuju na prethodna, tendencijom od otvorenih ka zatvorenim, odgajatelj će biti u poziciji da postepeno navede dijete da razmišlja na ispravan način i usvoji određenu misao. Kada dijete, naprimjer, iznese neku pogrešnu ideju, nije prikladno trenutno je odbaciti, naprotiv, u toj situaciji odgajatelj će pogrešnu ideju iskoristiti da bude poput odskočne daske ka ispravnoj misli. Počet će sa otvorenim pitanjima kao što su: „Šta ti se sviđa u toj ideji?“ „Po čemu je specifična?“, a zatim će navoditi dijete ispravnom stavu pitanjima kao što su: „Kuda će nas ta ideja odvesti?“ „Da li je to dobro ili ne?“ Tako će dijete ne samo shvatiti da je ideja pogrešna nego i uočiti razlog zbog čega je tako, a to će mu u budućnosti olakšati da brže identifikuje pogrešne ideje.

Pravila dobrog postavljanja pitanja

Ukoliko želite voditi dijalog s djetetom ne počinjite razgovor pitanjem na koje se odgovara sa „da“ ili „ne“.

Ne postavljajte pitanje u formi negacije nego u potvrdnoj formi a pri tome se fokusirajte na pozitivne aspekte. Naprimjer upitajte: „Šta ti se sviđa u školi?“ Ali nemojte kazati:: „Zbog čega ne voliš školu?“

Izbjegavajte pitanja koja uključuju optužbe i sumnje. Kao naprimjer: „Kako si ponovo uspio izazvati svađu?“, umjesto toga formulirajte: „Kako je nastao problem među vama?“

Odaberite pitanja koja ostvaruju pedagoške interese. Naprimjer, ako dijete kaže:  „Ne volim učiteljicu!“, ne pitajte zbog čega, nego kažite: „Šta bi promijenio da ne bude tako?“ Tako ćemo motivirati dijete da traži rješenje za postojeće probleme, umjesto da pada u očaj i beznađe.

Budite diskretni i poštujte privatnost djeteta, jer postavljati pitanja ne znači da trebamo iskopati svaku sitnicu u njegovom životu. Nema nikakve koristi da nam dijete u potpunosti otkriva svaki detalj života. To će mu narušiti ponos i navesti ga da se služi lažima. Izbjegavajući ovo, sačuvat ćemo respekt djeteta prema nama i olakšati mu da koriguje nepoželjno ponašanje.

I djeca pitaju

Ukazali smo na neke odgojne funkcije pitanja koja postavljaju roditelji, ali treba znati da pitanja nisu ništa manje bitna kada ih postavljaju djeca. Roditelji trebaju hrabriti djecu da postavljaju pitanja i tako razvijaju spoznaje. Kada dijete postavi pitanje, roditelj treba dati odgovor ako na postavljeno pitanje umije ispravno odgovoriti. Ukoliko roditelj ne zna odgovor na postavljeno pitanje neće improvizirati i nagađati nego će priznati da nije u stanju trenutno odgovoriti, da odgovor na to pitanje zahtijeva dublje promišljanje i istraživanje. Pri tome roditelj nastoji uključiti dijete da zajedno s njim dođe do odgovora, jer će to naučiti dijete da se do ispravnog odgovora dolazi trudom, promišljanjem i istraživanjem. Roditelj koji odgovara djetetu na svako pitanje, uključujući i ona na koja ne zna pravi odgovor, naviknut će dijete da s lahkoćom dolazi do odgovora na svako pitanje. To će ga učiniti lijenim da istražuje i dolazi do spoznaje vlastitim trudom i učenjem što će se opet negativno odraziti na intelektualni razvoj djeteta.

Kada roditelj odgovara na pitanje djeteta, odgovor treba biti mudar ali istinit. Čak i kada pitanja u sebi nose dozu nelagodnosti, poput pitanja koja se tiču intime i bračnog života, odgovor treba biti tačan i jasan. U protivnom, posljedice će biti veoma loše kada dijete svoju žeđ za spoznajom bude gasilo pitajući vršnjake ili online drugove čija moralnost i kultura roditelju nisu poznati.

Potražite Preporod aplikaciju za android i iOS uređanje. Instalirajte odmah i uživajte u sadržaju. 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija