digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Tradicija

Muhamed Abduhu o israilijjatima

Autor: ABDULKADIR MUHAMMED SALIH Avgust 28, 2015 0

Muhammed Abduhu nije volio  israilijjate  -  jevrejske priče i predaje koje su našle mjesta i u islamskoj literaturi

Nije se upuštao u tumačenje sitnica i detalja, budući da je smatrao da od toga nema nikakve koristi te da Allah, dž.š., nije time zadužio svoje robove. A da u tome ima koristi za ljude, Allah, dž.š., bi na to skrenuo pažnju u Svojoj Knjizi ili preko Svoga Poslanika, s.a.v.s. I zaista, onaj koji proučava tefsir Muhammeda Abduhua i njegovih učenika vidjet će da se oni nisu upuštali u tumačenje detalja te teških i manje jasnih kur’anskih sadržaja u vezi s kojima se Muhammed Abduhu zadovoljavao onim što o tome kaže sam Kur’an. Nije, dakle, išao dalje od Kur’ana, vjerujući da razumijevanje značenja tih sadržaja ne zavisi ni od čega drugoga.

Možda će nam neki primjeri pomoći u rasvjetljavanju metoda Muhammeda Abduhua u tumačenju Kur’ana. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:

A nad vama zbilja bdiju čuvari, plemeniti pisari. (El-Infitar, 10.-11.)

Tumačeći ova dva kur’anska ajeta, Muhammed Abduhu kaže: “Među gajb stvarima u koje treba vjerovati je i ono o čemu nas je obavijestio Allah, dž.š., u Svojoj Knjizi u vezi s čuvarima koji bdiju nad nama i registriraju naša dobra i loša djela, ne nastojeći pri tome da utvrdimo njihovu bit i suštinu, materiju od koje su stvoreni, način na koji bdiju nad nama i ragistrirauju naša djela te da li se pri tome služe papirom i olovkama koje mi poznajemo, budući da mi to ne možemo dokučiti. Ili, pak, imaju ploče na kojima to zapisuju? Nadalje, ne trebamo se pitati da li su slova i forme koje oni koriste ista ona na koja smo mi navikli ili su to duhovi kojima su naša djela poznata i kod kojih bivaju pohranjena poput traga olovke na papiru sve dok Allah, dž.š., ne proživi ljude? Sve su to stvari koje nismo dužni spoznavati. S druge strane, dužni smo vjerovati u istinitost onoga o čemu nas Allah, dž.š., obavještava te da smisao i značenje prepustimo Njemu. Ono u šta smo dužni vjerovati u vezi s našim djelima jeste da se naša djela registriraju i pohranjuju te da ništa od toga ne biva zanemareno.”

Kada je u pitanju tefsir poglavlja El-Burudž koje govori o onima koji su rovove iskopali, Muhammed Abduhu nije nastojao utvrditi mjesto na kome su oni te rovove iskopali niti ko su vjernici koji se u ovom poglavlju spominju ili gdje su bili. On je nastojao uzeti pouku i ukazati na ono od čega će ljudi imati koristi. U tom smislu, on kaže: “Da bi uzeo pouku, vjerniku nije potrebno da zna ko je bio ovaj narod ili gdje je živio, a posebno koje je vjere bio, tako da ne treba hrliti za pričama punim pretjerivanja i praznovjerja. On je dužan znati ono što se navodi u Kur’anu, a da je Allah, dž.š., smatrao da je dobro po nas da znamo i više, svakako bi nas o tome obavijestio.”1158

Muhammed Abduhu kritizira neke mufessire koji su se upuštali u tumačenje gajb stvari o kojima ne govori ni Kur’an, kao što je, naprimjer, razmatranje karakteristika mizana  ili vage koja će na Sudnjem danu mjeriti ljudska djela. Tako su oni, tumačeći poglavlje

El-Kari‘a, kazali da je to “vaga s jezičkom i dva tasa prostrana poput nebesa i Zemlje te da njenu kakvoću zna samo Allah, dž.š”. Na to Muhammed Abduhu kaže: “Šta je to nakon utvrđivanja da ima jezičak i dva tasa preostalo od njene kakvoće da bi znanje o tome bilo prepušteno Allahu, dž.š.?! Govoriti o onome što je skriveno i o čemu ništa konkretno nije rečeno ni u Kur’anu, ni u Sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., je jako smjelo i odvažno. U Kur’anu se spominje samo riječ mizan koja nam ukazuje na ono što smo u stanju shvatiti i što će nam biti od koristi kada je u pitanju naše vjerovanje. Sve mimo toga poznaje samo Allah, dž.š. Nadalje, oni vele kako onaj koji poriče da se pod riječju mizan podrazumijeva vaga koju mi poznajemo ne izlazi iz vjere ukoliko ustvrdi da ima jezičak i dva tasa, iako su ljudi danas izumili vage koje su daleko savršenije i preciznije od onih s jezičkom i dva tasa.”

Muhammed Abduhu smatra da se pod mizanom ne podrazumijeva vaga koju mi poznajemo, bez obzira koliko tačna i precizna bila, jer je Allah, dž.š., uzvišeniji od toga. Čovjek neće biti u stanju spoznati kakvoću mizana, budući da nas Allah, dž.š., nije o tome obavijestio. Otuda, Muhammed Abduhu veli: “Onaj koji vjeruje i koji je ubijeđen u ono o čemu nas je Allah, dž.š., obavijestio dužan je vjerovati da će Allah, dž.š., mjeriti naša djela te da svako djelo ima svoju vrijednost. S druge strane, ne treba postavljati pitanja kako će ih Allah, dž.š., mjeriti i kako će ih vrednovati, jer su to stvari koje poznaje samo Allah, dž.š.”

Iz knjige Tefsir i mufessiri u savremenom dobu, poglavlje Literarno-sociološki tefsir, u izdanju El-Kalema koju možete naručiti OVDJE.

« Znakovi slabljenja imana Zaboravljena mudrost i lijep savjet »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine