Otprilike, prije nešto više od dva i po mjeseca, u Sarajevu je objavljen strip pod imenom Gribajske hronike, autora Admira Delića. Dugo sam iščekivao da se ovaj strip  pojavi na ovdašnjoj sceni i izrazito sam se obradovao kada je napokon ovaj strip i objavljen. Vrlo brzo mi se našao u rukama i, moram li kazati, da je to strip koji se odmah pročita. Za sve ljubitelje stripova, ali i one koji to nisu, Gribajske hronike donose priču o jednom vrlo specifičnom junaku. To je junak koji zaslužuje svoj spomen u časopisu Preporod upravo iz razloga što je karakter i junaštvo glavnog junaka Gribajskih hronika, Bege Kovača, isklesano kroz institucije i kulturu nad kojom bdije i časopis Preporod. Junak ovoga stripa, Bego Kovač, svršenik je tuzlanske medrese, efendija i imam u jednom malom džematu. Pripadnik je NOB-a tokom Drugog svjetskog rata, srcem i dušom partizan, i to primarno iz razloga što je bio pobornik obrazovanja i opismenjavanja naroda a što je sa sobom nosio upravo narodno-oslobodilački pokret otpora kojem je pripadao i Bego Kovač. Stripovski superjunaci su prepoznatljivi po nekom logu, simbolu koji utjelovljuje sve ono što oni predstavljaju. Ma u kakvim dogodovštinama i avanturama učestvovali naši superjunaci, u konačnici je najvažnije s čime ih poistovjećujemo te kakvi su to simboli koje oni nose. Kao neko ko voli lik Batmana, uvijek mi je dojmljivo bilo to što on utjelovljuje mračnu estetiku šišmiša. U posljednjoj ekranizaciji Batmana iz 2022. godine, u glavnoj ulozi Roberta Pattinsona, Batman je upravo to – superjunak koji djeluje u okrilju jedne izrazito mračne estetike. No, uprkos tome, ona zapravo simbolično predstavlja njegovo prevladavanje straha od šišmiša i života u mračnom ambijentu. Svaki simbol nekog stripovskog superheroja sadrži nešto jedinstveno za taj lik s čime se možemo povezati i prepoznati sličnosti ili uvidjeti ideale kojima težimo ili ih nastojimo održati živima. Simbol Bege Kovača je fes i to jedan, zaprav,o sveneobičan fes na kojem je prišivena petokraka. Upravo zbog te sveneobičnosti našeg feslijskog junaka, odlučio sam napisati koji red o tome kako ja lično vidim lik Bege Kovača, te zašto, zapravo, smatram da je najviši stepen njegova junaštva proistekao iz toga što on uspijeva da pomiri svoje identitetske kontradiktornosti. Bego Kovač je seljanin, poljoprivrednik, efendija, medreslija, NOB-ovac, seosko dijete. On je jedna naša ovdašnja junačina čiji se karakter i junaštvo ogleda najprije kroz dinamiku njegova fesa, što u različitim avanturama više leti s njegove glave nego li što biva prikovan za nju. O tome, zapravo, i želim kazivati u narednim redovima, zašto je Begi Kovaču teško zadržati taj sveneobični fes na glavi?

Autor stripa, Admir Delić (Foto: Facebook)

Junaštvo Bege Kovača

U jednom broju Behara pojavljuje se lik efendije Hasana Tahsina, koji se isteže na jednom divanu gdje bi odspavao uživajući u blagom povjetarcu. Prije stupanja u taj drijemežni merak, efendija Hasan Tahsin bi odložio fes s glave. Ko je revno čitao zgode Bege Kovača primijetio je da vrlo često i Begin fes napušta njegovu glavu, ali ne zbog nekog ćejfa i meraka, već stalnih nevolja u kojima se nalazio, a iz kojih je junački izlazio da li svojom hrabrošću, da li sudbom koja mu bijaše tako propisana. Na samom početku stripa, Učkur-mačor, mačak što glavnom junaku nagoviještava da ga čeka nešto golemo, iznenadi i preplaši Begu Kovača, pa mu fes odleti s glave. Letio je Begi fes još nekoliko puta, u susretu s raznolikim nemanima. Efendiji Begi stalo je do fesa i čini se da mu najviše leti s glave kada se nađe u nevolji, no, čim se situacija smiri i normalizuje, tako se i njegov fes ponovo nađe na glavi. Čitalac stripa može zamijetiti nekoliko elemenata glede Beginog fesa i kako se on dopunjava s likom glavnog junaka. Dok je fes na Beginoj glavi, kao da u univerzumu vlada spokoj i mir. Čim se taj sklad poremeti, i Begin fes završi negdje na zemlji. Uz to, njegov fes je provokativne prirode, kao i sam spoj tradicije i institucija koje čine Beginu osobenost i karakter. Najbolje se to da vidjeti u priči Misterija oraha. Kao što i sam autor stripa veli, postoji to narodno, seosko uvjerenje kako nije dobro spavati pod orahom, jer onaj ko zaspi pod orahom vrlo vjerovatno se neće ni probuditi. I ja se sjećam, još dok smo imali jedan ogroman orah koji je, navodno, zasadio pradjed, uprkos hladovini koju pravi njegova krošnja, pričalo se kako ne valja drijemati pod orahom. Uvijek sam volio taj orah, kao i izraz koji se koristio kada se ide u branje oraha. Narodski bi se govorilo: idemo opucat orah. Taj orah je posječen, ali me ova Begina dogodovština s prikazom što nastanjuje orah podsjetila baš na taj orah.

O glavnom junaku Gribajskih hronika

Ljepota jednog ovakvog stripa jeste upravo u tome  što crpi svoju inspiraciju i imaginaciju iz naših stvarnih sjećanja. Bego Kovač je junak koji nas pomalo zaokupira historijom ali još češće vrati u djetinjstvo i period odrastanja na selu, s djedom i nenom. Priča Misterija oraha donosi nekoliko zanimljivosti. Priča doživljava kulminaciju kada Ibranova sestra Senada zatraži pomoć od Bege. Ona ga napominje kako su oni njegov džemat. Efendija Bego Kovač je personifikacija junaka koji teži da brine o svom džematu, a ovaj strip upravo oživljava tu jednu, sada već uveliko, zapostavljenu, a nekada samo zaboravljenu ulogu seoskih efendija. To je uloga brige o zajednici, osluškivanju njenih potreba i radu da se te potrebe i nedaće prevaziđu.

Iz stripa

Možda Bego Kovač nosi petokraku na fesu, ali on je efendija koji ima svoj džemat i ljude koji prepoznaju njegovu ulogu. Kada je kakav belaj, čuje se poziv: zovi efendiju. Kao što Gotham City zove Batmana čim su neki belaji po ulicama, tako i seljani u toku Gribaje zovu svog junaka, jednog naizgled sasvim običnog junaka, efendiju Begu Kovača. I taman kad pozvaše Begu u pomoć, on se uputi ka zloglasnom orahu što narodu utjeruje strah u kosti. Naš glavni junak, efendija Bego, se pod orahom susreće s prikazom zvanom Lampir. Prikaze u Gribajskim hronikama nisu samo neka bića odvojena od zajednice. Štaviše, oni poznaju lokalnu kulturu, pa i njome se nekada koriste zarad provociranja. Lampiru se nije dopalo što mu je Bego nazvao selam, pa on efendiji odmah održa jednu kratku i srditu lekciju. K’o biva da ga stavi na mjesto. I u tom dijalogu između prikaze i efendije Bege otkriva se ta jedna viša uloga Bege Kovača.

Njegova uloga je prevazilazila mihrab. U trenucima kada bi se nad njegovim džematom nadvila neka nevolja i belaj, Bego je bio tu. Begin fes je otkrivao kako se ovdje radi o efendiji koji je crpio snagu, ne samo iz islamske tradicije već i iz tradicije narodno-oslobodilačke borbe Drugog svjetskog rata. U Gribajskim hronikama otkrivamo kako efendija takvih karakteristika i osobina nije naročito drag niti omiljen u svijetu prikaza. Lampir kazuje Begi kako njegovo mjesto nije pod orahom već u mihrabu. Figurativno, nije tebi efendija mjesto da se baviš narodom i zajednicom, da budeš vani, već samo valja da se držiš džamijskih zidova i ne zalaziš dalje od mihraba.  Lampiru ne smeta samo to što se Bego Kovač podiže dalje od svog mihraba već i što nosi fes na kojem je zvijezda petokraka, kojom Bego Kovač baštini tradiciju NOB-a. Kazat će Lampir Begi: Višak ti je to na glavi, a znao je Bego Kovač da ništa u njegovoj ličnosti nije višak, pa tako ni taj sveneobični fes. Njegov fes nije samo instrument simbolike koji predstavlja čemu je to Bego Kovač bio odan već umije postati i instrument oruđa ili pomagalo u savladavanju prikaza. No, uprkos tome, efendija Bego Kovač nije neki Marvelov superjunak. On je hrabar mladić svjestan svoje vjere, svjestan da ne može uvijek samostalno savladati te gribajske nemani, već se mora osloniti na Božije. U takvim situacijama, Bego Kovač se služi kur’anskim sadržajem kako bi savladao ta nadnaravna čudesa što kolaju u gluho doba po gribajskim livadama. Efendija Bego Kovač će Lampira savladati učenjem sure Al-Falaq, a na što Lampir neće imati odgovor, osim da se smota kao burek.

Iz stripa

Običnost efendije Bege Kovača

Autor stripa Gribajske hronike uspijeva efendiju Begu Kovača da prikaže osobom koja ima određene sposobnosti i vrline koje nisu svakidašnje, ali ga ne pretvara u superjunaka koji lomi sve pred sobom i koji je zbog svojih natprirodnih sposobnosti superioran u odnosu na svoju zajednicu. Lik Bege Kovača je, usuštini, vrlo običan. Pored svih njegovih avantura s raznolikim nemanima, on je na kraju dana samo jedan običan čovjek koji ponosno nosi taj jedan fes na glavi i u službi je svojoj družbi i zajednici. Bego Kovač u vjeri nalazi inspiraciju da se suprotstavi prikazama, ali ne pravi otklon od tekovina narodno-oslobodilačke borbe, a mimo Kur’ana, on pjevuši i pjesme Muse Ćazima Čatića. Efendija Bego Kovač voli pjesnike i poeziju. Zapravo, kada ne ulazi u fizički obračun s prikazama, on je jedan običan seljanin koji se bavi poljoprivredom i voli selo, njive i livade. U susretu sa ženama, a što se vidi u priči  Misterija oraha, nije baš spretan u prepoznavanju trenutaka kada žensko pokušava da ašikuje s njim, a vjerovatno bi tako bilo i da mu se sve nacrta. Efendija Bego Kovač je, iako mlad, prošao ratno iskustvo, vidio razne nemani i pokazao koliko je važno umjeti pozitivno se žrtvovati za svoju zajednicu, pomiriti naizgled neke suprotnosti, te ne biti samo zabijen glavom u mihrab.