digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Kritika čiste vjere: Haridžitske dogme o kāfiru

Autor: Piše: dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema 1993.-2012. Maj 23, 2017 0

Ustvari, povijest islama je uvijek više vrijednovala jasan i čvrst stav, nego bilo šta drugo. Imam Hanbel je imao stav o tome da se vlast, pa makar to bila i muslimanska vlast, nema pravo miješati u vjerska ili doktrinarna pitanja muslimana. Sloboda savjesti i vjere je jedna od najviših vrijednosti islamskog moralno-etičkog učenja.

Pored unutarnjeg i osobnog ortodoksnog uvjerenja, imam Ahmed ibn Hanbel je imao i historijski razlog da se suprotstavi mu’tezilitskoj dogmi (‘aqīdih) o stvorenosti Kur’ana, koju su mu’teziliti nasilno nametali na način da su tražili da u džamijama bude napisano da je Kur’an stvoren (makhlūq), kao i to da ne može biti kadija (sudija) onaj koji ne prihvata dogmu o stvorenosti Kur’ana. Muslimani su već imali povijesno iskustvo haridžitske dogme o kāfiru, nevjerniku ili nemuslimanu. Naime, umjesto pitanja ko je “musliman”, haridžiti su se bavili pitanjem ko je kāfir, bosanski kazano “ćafir”, tj. onaj koji nije musliman. Ova negativna definicija islama, odnosno ne-islama, imala je za posljedicu to da onaj koji bi se izjasnio da je musliman izvan haridžitsko-dogmatskog kruga bio bi ubijen zato što nije unutar haridžijskog kruga, dok su jevreji i kršćani, kao takvi, bili tolerirani. To iskustvo s isključivom haridžitskom dogmom imalo je traumatične posljedice za muslimansku zajednicu, traume koje i dan-danas djeluju na muslimansku psihu. Ono što se danas naziva ISIL izdanak je haridžitske dogme, koja je povijesno poražena, ali nije dokraja izbrisana iz traumatičnog sjećanja kod nekih grupa, koje se protive ustanovljenom sistemu moralnih i političkih vrijednosti.

Cijeli tekst u štampanom izdanju “Preporoda”

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine