- Poštovani ambasadore Namoora, u mjesecu novembru Država Palestina i palestinski narod obilježavaju niz značajnih datuma iz svoje povijesti. O kojim se datumima radi? Također, u Sarajevu se ovih dana održava manifestacija “Dani palestinske kulture” u Bosni i Hercegovini. Možete li nam kazati nešto o tome?

Namoora: Prije svega, izražavam dobrodošlicu Preporodu i Vama lično. Počastili ste nas posjetom Ambasadi Države Palestine. Pozdravljam vas i vaše kolege. Također, upućujem pozdrave uvaženom reisu-l-ulemi i Rijasetu Islamske zajednice. Hvala vam što ste izrazili interes da razgovaramo. Ovaj mjesec novembar, kada je u pitanju Palestina, nosi nekoliko važnih državnih datuma koje obilježavamo u Palestini. Prvo, tu je sjećanje na Balfourovu deklaraciju, koja je upućena 2. novembra, 1917. godine iz Ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije od strane Sekretara za vanjske poslove Arthura Jamesa Balfoura i adresirana Walteru Rothschildu, vođi britanskih jevreja, u kojoj im Velika Britanija obećava uspostavljanje nacionalne domovine u Palestini. Na veliku žalost, usposavljanje jevrejske domovine u Palestini je značilo uništenje palestinskog naroda i uspostavljanje domovine za narod koji je stran toj regiji, na račun naroda koji je tu živio hiljade godina, a to je palestinski narod, koji je dio arapske i islamske nacije. Tu je i drugi povod, također nama kao Palestincima važan, a to je sjećanje na smrt lidera Jasira Arefata, istaknutog historijskog vođe palestinskog naroda koji je preselio šehidskom smrću 11. novembra, 2004. godine. Uvjereni smo da je Izrael glavni odgovorni za njegovo trovanje i smrt. Također, još jedan datum je veoma važan, a to je spomen na Deklaraciju o nezavisnosti Palestine koja je izdata 15. novembra, 1988. godine, u Alžiru na sastanku Palestinskog nacionalnog vijeća koje je ustvari Parlament palestinskog naroda. U to vrijeme, objavu Deklaracije o nezavisnosti priznalo je skoro stotinu država širom svijeta. Ova deklaracija nije bila čin nezavisnosti, već je ona bila odgovor na palestinsku Intifadu i pokret koji je bio aktuelan unutar Palestine u suprotstavljanju okupaciji. U stvarnosti, to je bio politički korak, reakcija koju je napravilo palestinsko političko rukovodstvo, kako bi se potvrdila nova realnost, a to je da palestinski narod odbacuje nastavak okupacije i želi svoju nezavisnost i slobodu.

- Šta je ta deklaracija značila za palestinski narod?

Namoora: Ovo proglašenje nezavisnosti također je obuhvatalo priznanje svih međunarodnih pravnih odluka od strane Palestinske oslobodilačke organizacije i njenog rukovodstva, a posebno onih vezanih za palestinsko pitanje. To je dakle palestinska inicijativa za mir od 1988. godine. Također, ova deklaracija i prihvatanje međunarodnih pravnih odluka od strane PLO-a traje do dan-danas. Mi i dalje pozivamo na mir. Mi i dalje želimo mir i opredijeljeni smo za sklapanje mira, međutim, na veliku žalost, cijeli svijet to zna, da Izraelci su ti koji odbijaju poštivanje tih rezolucija i međunarodnih pravnih odluka. Još jedan važan događaj se desio, a to je 29. novembar, godišnjica koja se zove “Dan solidarnosti sa palestinskim narodom”. Ovaj dan je odlukom Ujedinjenih nacija postao Međunarodnim danom solidarnosti sa palestinskim narodom, jer je taj dan u osnovi bio godišnjica odluke o podjeli Palestine koje su donijele Ujedinjene nacije, a UN su poslije donijele odluku da ova godišnjica postane godišnjica solidarnosti sa palestinskim narodom. Jer, ta odluka je ustvari bila nepravedna odluka, kada je počinjen zulum nad palestinskim narodom, jer je uništen palestinski teritorij, te je protjerano više od pola palestinskog stanovništva iz svoje zemlje. Također, u skladu sa ovom odlukom o podjeli cionističke bande su počele sa uništavanjem više od 650 palestinskih gradova i sela, tako što su ih zbrisali sa lica zemlje. Generalna skuština UN-a je ovaj dan priznala kao dan solidarnosti i na taj način vidimo kao da osjećaju grijeh koji je počinjen prema Palestini i njenom narodu. Dakle, preimenovali su ga iz “Dan podjele” u “Dan solidarnosti” sa palestinskim narodom. To je što se tiče ovih događaja koji su važni za palestinski narod. Što se tiče ove manifestacije “Dani palestinske kulture” ovaj program se ne odvija u organizaciji Ambasade Države Palestine, već to organizira Centar za bliskoistočne i balkanske studije. Tu imamo predavanja, izložbe slika, tu se govori o historiji Palestine, o situaciji u Palestini, tako da je to dobra stvar.

- Možete li nam kazati kakvo je današnje stanje u Palestini? Mirovni proces je stao. Već više od deset godina nema pomaka, šta više, u prethodnom periodu svjedočili smo bezočne vojne akcije i destrukciju Gazze! Zatim, tu je ciljana podjela palestinskog naroda na frakcije! Kakva je sada situacija? Kako živi palestinski narod?

Namoora: Hvala vam na ovom pitanju. Prvo, u Gazzi živi dva miliona Palestinaca u stanju stalne opsade već deset godina. Ta opsada ili blokada je i kopnena i zračna i morska. Što se tiče površine, to je prostor od nešto više od 300 kvadratnih kilometara. Činjenica da na 300 kilometara kvadratnih živi dva miliona stanovnika čini da je Gazza najgušće naseljeno područje u svijetu i to, dakle, već deset godina pod svakom vrstom blokade. Palestincima Gazze su uskraćena ne samo politička već i osnovna ljudska prava. Tokom proteklih sedam godina Izrael je pokrenuo tri rata uništenja i sa kopna i sa mora i iz zraka, dakle govorimo o tri veća rata, a ne o napadima koji se svakodnevno dešavaju. Na Zapadnoj Obali živi skoro 3.5 miliona Palestinaca, plus u Izraelu živi oko 1.5 milion Palestinaca. Dakle, to je brojka između 6.5 i 7 miliona Palestinaca koji danas žive unutar granica historijske Palestine. Interesantan je podatak da van Palestine od 1948. godine živi približno toliki broj, dakle, oko 7 miliona palestinskih izbjeglica. Onima koji žive vani Izrael je zabranio ulazak i povratak u Palestinu. Nasuprot tome, bilo kojem Jevreju na svijetu dozvoljeno je da sutra dođe u Palestinu, uzme izraelsko državljanstvo i nastani se u Izraelu, a vlasnicima zemlje je zabranjen povratak u nju. To je nezabilježeno u povijesti. S druge strane, Palestinci i palestinsko rukovodstvo ipak teže miru i mirovnom procesu. Izraelska vlada na čelu sa Netanyahuom i dalje odbijaju priznati osnovna prava palestinskom narodu: pravo na samostalnost, uspostavu nezavisne države i podizanje okupacije. Netanyahuova vlada ne želi da okonča okupaciju. Žele da se nastavi okupacija palestinske zemlje koju je svijet priznao u Ujedinjenim nacijama. Postoji odluka kojom se priznaje Palestina, a danas Državu Palestinu priznaje 146 zemalja svijeta.
- Koje zemlje osim Izraela ne priznaju Palestinu?
Namoora: Sve zemlje svijeta u stvarnosti priznaju Palestinu, međutim, neke zvanično još uvijek nisu priznale naziv, dakle ne priznaju Palestinu kao državu. Dakle, Izrael, Sjedinjene Američke Države, Kanada, država koja se zove Mikronezija... i još neke manje države.

- Ali sada itekako priznaju ime “država” kada govore o “Islamskoj državi”?

Namoora: Upravo tako, to su te čudne kontradiktornosti. Cijeli svijet priznaje Državu Palestinu od prije rata 1967. godine, kojoj pripada i grad Jerusalem. Naime, površina cijele historijske Palestine je 27.000 kvadratnih kilometara, otprilike polovina površine Bosne i Hercegovine. Kada je uspostavljena država Izrael i počeo progon Palestinaca, kada je uništeno više od 650 palestinskih sela i gradova, Izrael je tada okupirao 80 posto od ove površine, otrpilike 22.000 kvadratnih kilometara, na kojima je uspostavljen Izrael. Za Palestinu je ostalo 5.000 kvadratnih kilometara, koje je Izrael, dakle i tih 5 hiljada kilometara, nastojao također okupirati 1967. godine. Ta zemlja koja nije okupirana, a u koju spadaju i Kuds-i-šerif, (tj. istočni Jerusalem), to je dakle zemlja o kojoj govorimo koju je priznao svijet, to područje je Država Palestina. Ta preostala površina je Država Palestina i to je sada tek oko 20 procenata te zemlje. Čak ni to, dakle ni tih 20 procenata zemlje, izraelska vlada ne želi priznati. Prema međunarodnom zakonu, okupaciona sila nema pravo mijenjanja okupiranog prostora na bilo koji način, dok u ovom slučaju Izrael već godinama gradi posebna naselja i puteve za ilegalne naseljenike na okupiranim područjima. To je jasna slika aparthejda: izraelski naseljenici imaju posebne puteve koje ne mogu koristiti Palestinci, a Palestince drže u ograđenim oblastima. Istovremeno izraelska vlada svakodnevno nastavlja ubijati i zatvarati palestinske građane, djecu i studente. Desetine njih dnevno zatvaraju pod optužbom da pripadaju palestinskom otporu.

Postići najobolje odnose sa BiH
Mi kao palestinski narod težimo da postignemo najbolje veze sa Bosnom i Hercegovinom. Veze između Palestine i Bosne su historijske i želim da izrazim veliko poštovanje svim narodima Bosne i Hercegovine, bilo da se radi o Bošnjacima, Srbima ili Hrvatima. Mi ih poštujemo sve i težimo da imamo dobre odnose sa svima na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Težimo da Bosna i Hercegovina bude jedinstvena, te da ovdje budu sigurnost i stabilnost. Težimo, nadamo se i molimo Dragog Boga da ovdje bude stalni napredak kako na socijalnom, tako i na ekonomskom planu. Želim da znate da ovo mišljenje, koje sam iznio, izražavam na svim sastancima i susretima koje imam u Bosni i Hercegovini.

-  Evo upravo ovih dana čujemo uznemirujuće vijesti da izraelske vlasti žele zabraniti učenje ezana u Jerusalemu. Kako je to dočekao palestinski narod?

Namoora: Prije nego što progovorimo o zabrani ezana, želim da još nešto kažem o trenutnom stanju u Palestini. Prvo, tu je potpuno negiranje svih prava Palestinaca od strane izraelske vlade. Imamo hiljade palestinskih zatvorenika. Trenutno je oko 7.000 zatvorenih u izraelskim zatvorima. Kao što sam rekao, nastavljaju se svakodnevna hapšenja, ubijanja, zatim ograničavanje kretanja, kontrole, te podizanje zidova i barijera između palestinskih sela i gradova. K svemu tome, imamo zid koji je izgrađen, a koji najbolje oslikava stanje Palestinaca koji su faktički u zatvoru.

- Da vidio sam to svojim očima. Usred Betlehema, nedaleko od hotela u kojem sam boravio, vidio se taj famozni zid s prozora moje sobe.

Namoora: Čak i taj zid je izgrađen na palestinskoj zemlji, a ne na nekim međunarodnim granicama!

- Sjećam se kada sam posjetio Kuds-i-šerif koliko su ti zidovi prepreka svakodnevnom normalnom životu. Također, tada sam vidio kolika je pogubnost izbjegavanja posjećivanja Palestine koje se opravdava nekim fetvama i potpuno nesuvislim argumentima. Za to vrijeme, čini se da se stanje Palestinaca u samom Jerusalemu znatno pogoršava?

Namoora: Upravo tako! To je politička, a ne vjerska fetva. A ona najviše pogađa Palestince, stanovnike Kudsa. I sami Kuds-i-šerif zbog toga trpi, a ne Izrael. Naprotiv, Izraelci ne žele da vide Arape ili muslimane da ulaze u Jerusalem, kako bi ostali kao neka usamljena i napuštena zajednica. Također, drago mi je da ste bili u Palestini i sami vidjeli kako žive i s čim se suočavaju Palestinci. Ipak, unatoč svim tim zločinačkim politikama i praksama, palestinsko vođstvo i dalje je opredijeljeno za mir. Ovo je prvo, a drugo je da mi apeliramo na cijeli svijet, na sve zemlje i narode svijeta, bez izuzetka, da istovremeno dok insistiramo i tražimo mir, tražimo da sve pregovore i dogovore koji se od ranije vode da budu pod međunarodnim pokroviteljstvom. Međunarodna zajednica, kao što je bila odgovorna za uspostavljanje Izraela, treba da bude odgovorna za uspostavljanje mira, te uspostavu Palestinske Države. Ovo je naš zahtjev i stav spram svijeta. Stoga, zbog ovog razloga, podržali smo francusku inicijativu koja je postala evropska vizija oko sazivanja međunarodne konferencije za rješavanje palestinskog pitanja. Smatramo potrebnim da svijet bude uključen i da obaveže Izrael da poštuje međunarodne pravne odluke. Ne tražimo ništa više od sprovođenja i poštovanja međunarodnih zakona. To su naša prirodna prava od kojih nećemo odustati. Čeznemo za mirom, ali se nećemo odreći prava našega naroda.  

- Želio bih sada da Vas pitam kakvo je stanje između samih Palestinaca. Znamo da već duže vrijeme traje nesporazum između političkih frakcija, između Hamasa u Gazzi i Fataha koji vlada na Zapadnoj Obali. Kako stvari stoje na prevazilaženju podjele i na unutarnjem pomirenju između Palestinaca?

Namoora: Da, postoje unutrašnji palestinski problemi. Na veliku žalost. Pokret Hamas tvrdi da su vjerski pokret, ne mi. Mi u Palestini ne pravimo razliku među vjerama, i poštujemo sve vjere. Ovo je važna činjenica koju ističemo posebno u kontekstu posljednjih dešavanja u kojima Izrael zabranjuje ezan u Jerusalimu i na palestinskim teritorijama. Iako je ezan zabranjen u džamijama, sve crkve u Palestini počele su puštati ezane. Znači, zabranjen je ezan u džamijama, a svećenici i vjerska lica kršćana su počeli puštati ezane iz crkava. Ovo je obrazac koji je jedino prisutan u Palestini. To je zato što u Palestini imamo muslimane, kršćane i židove, ali svi oni su Palestinci. Pripadnost Palestini nije uvjetovana vjerom. Stoga je ovo jedinstven primjer suživota i koegzistencije, kao i urnek za borbu protiv ekstremizma.

- Kakvo je stvarno stanje ove zabrane ezana? Je li ona stupila na snagu i sprovodi li se?

Namoora: Naravno, oni to pokušavaju. Palestinski narod to neće dozvoliti niti se s tom odlukom složiti. Zato ljudi uče ezane sa krovova svojih kuća i sa crkava, sa džamija i svih mjesta. I dalje će to činiti. Međutim, izraelski režim zatvara sve one koji krenu učiti ezan. I onda se pitamo gdje se to na svijetu može desiti! Kako je moguće da se to desi? Kako je moguće bilo gdje na svijetu uhapsiti nekoga ko poziva na molitvu? To je čisti terorizam. Govorimo o terorizmu? Ovo je terorizam, kada ljudima zabranjujete pozivanje na molitvu.

- Koliko trenutna situacija na Bliskom istoku i haos koji se dešava u Iraku i Siriji stavlja Palestinu u drugi plan?

Namoora: Ono što se dešava u regionu Bliskog istoka od unutrašnjih ratova, naravno da ima velikog utjecaja na Palestinu, jer je to bacilo palestinsko pitanje u sjenu. Jedini koji se koristi svim ovim što se dešava od uništavanja u arapskom dijelu Bliskog istoka jeste Izrael. Prvi i glavni korisnik je Izrael. Ti konstanti ratovi, krvoločna ubijanja i uništenja, to što se dešava dakako negativno utječe na palestinsko pitanje, jer uništava sposobnosti arapskih zemalja i naroda, a istovremeno glavnu korist od toga ima Izrael.

- Spomenuli ste “palestinsko pitanje”, često čujemo taj termin i čini mi se da je on često zamka. Uvjeren sam da je “palestinsko pitanje” najveća zloupotrijeba u muslimanskom svijetu. Kako vi kao Palestinac doživljavate tu zloupotrebu?

Namoora: Na veliku žalost to je jedna od velikih nesreća nas kao Palestinaca. “Palestinsko pitanje” bi trebalo da bude pitanje svih muslimana. Naravno, to jeste pitanje svih muslimana, ali ono je u osnovi pitanje svih ljudi svijeta, humano pitanje, pitanje cijelog ljudskog roda. Jer ova situacija je neviđena u povijesti, da se narod progna iz svoje zemlje, da se njegovi gradovi sruše i na tom mjestu uspostavi druga država. Što se tiče Palestinaca, naravno, postoje unutrašnji problemi između različitih političkih strana. Ali, palestinsko vođstvo, stranke i organizacije pokušavaju i dalje ustrajavaju da se dođe do rješenja tih problema i okončanja ovog raskola, te uspostave pomirenja između palestinskih frakcija. Jer, mi imamo jednog zajedničkog neprijatelja, a to je okupacija. Naš zajednički neprijatelj je izraelska okupacija. Mi nismo neprijatelji jedni drugima kao Palestinci. Među nama postoje političke razlike kao što su prisutne svugdje u svijetu i kod svih naroda. Ne smijemo dozvoliti da ova neslaganja postanu glavno političko pitanje između nas kao palestinskog naroda. Zbog ovoga i dalje traju napori na prevazilaženju i okončanju ovih unutarnjih neslaganja. Sada postoji jedna zajednička palestinska vlada koja obuhvata cijelu Palestinu. Država Palestina ima svog predsjednika i vladu. Naravno ima i neslaganja koja će se, ako Bog da, okončati ubrzo. Radi se neprekidno na otklanjanju te podjele.

Cijeli intervju u printanom izdanju od 1. decembra