U javnom diskursu Bosne i Hercegovine kreira se narativ o navodnoj političkoj i institucionalnoj ugroženosti Hrvata. To čine, u prvom redu, političari iz redova Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). S obzirom na to da dijele državnu administrativnu jedinicu s Bošnjacima, često je ta optužba na račun Bošnjaka koji se uporno pravdaju da Hrvate ne ugrožavaju, da ih, zapravo, podržavaju u svakoj lokalnoj zajednici kako ekonomski tako i politički. Međutim, HDZ-ova mašinerija ne staje, već nastoji kreirati narativ da su Hrvati zbog Bošnjaka na granici egzistencije u Bosni i Hercegovini.
Gdje se najviše robe proda: Oni koji se žale na ugroženost – vladaju tržištem
Ekonomski pokazatelji, posebno u segmentu distribucije i proizvodnje prehrambenih i higijenskih proizvoda, pružaju potpuno drugačiju sliku. Hrvati, naročito oni iz Hercegovine, ne samo da nisu ekonomski marginalizirani već čine okosnicu ključnih sektora tržišta i suvereno prednjače u brojnim poslovnim granama.
Prema podacima popisa stanovništva iz 2013. godine, najveća koncentracija stanovništva u Bosni i Hercegovini nalazi se u urbanim centrima kao što su Sarajevo, Tuzla, Zenica i Banja Luka. Sarajevska regija, koja uključuje Sarajevo i okolne općine, broji preko 600 hiljada stanovnika, a velika gustoća naseljenosti je i u dolini rijeke Bosne te u „tešanjsko-tuzlanskom bazenu“. Hrvatske kompanije, prepoznajući ekonomski potencijal ovih gusto naseljenih područja, strateški usmjeravaju svoje poslovanje ka ovim regijama. Naprimjer, Orbico d.o.o., sa sjedištem u Sarajevu, distribuira širok spektar globalno poznatih brendova iz različitih industrija, uključujući prehranu, kućnu i ličnu njegu, kozmetiku, duhan, maziva i tehničku opremu. Njihova prisutnost u glavnom gradu omogućava efikasnu distribuciju proizvoda širom zemlje. Slično tome, kompanije poput Mepasa i Violete, iako imaju sjedišta u Hercegovini, uspostavile su snažne distributivne mreže koje pokrivaju cijelu Bosnu i Hercegovinu, uključujući ključne gradove poput Sarajeva i Zenice. Ova strategija omogućava im da efikasno plasiraju svoje proizvode na tržišta s najvećom potrošnjom.
Ovakav pristup poslovanju pokazuje da hrvatske kompanije, ne samo da prepoznaju gdje se nalazi najveći broj potrošača već i aktivno rade na tome da budu prisutne i konkurentne na tim tržištima. Njihova sposobnost da prilagode svoje poslovne modele i distribucijske strategije prema demografskim i ekonomskim realnostima Bosne i Hercegovine svjedoči o njihovoj poslovnoj agilnosti i tržišnoj orijentaciji. U tome im niko ne postavlja nikakve uvjete niti pravi probleme, dok HDZ redovno „upozorava“na ugroženost Hrvata u Bosni i Hercegovini. Bilo bi zanimljivo istražiti postoji li ijedna uspješna priča proizvoda iz, naprimjer, Tešnja ili Tuzle u općinama s većinski hrvatskim stanovništvom u Hercegovini.
Hercegovački milioneri
Hercegovina je postala epicentar razvoja moćnih distributivnih i proizvodnih sistema. Kompanije kao što su Mepas, Violeta, MCI, Ataco i Union Foods, sa sjedištem u Širokom Brijegu, Grudama i Čitluku, ne samo da bilježe višemilionske dobiti već opskrbljuju cijelo bosanskohercegovačko tržište. Mepas distribuira renomirane brendove poput Saponije (Faks, Ornel), Gavrilovića, Storcka (Merci, Toffifee), Kandita, Koestlina i Maraske. Violeta, uz vlastitu proizvodnju higijenskih proizvoda (toaletni papir, deterdženti, maramice, pelene), distribuira brendove poput Coregae, Aquafresha, Nutelle, Dr. Oetkera, Kindera, PIK Vrbovca, tjestenine Barilla i Filiz, sireva Paladin, Frico i Ehrmann itd. Union Foods pokriva prehrambeni i konditorski sektor, brendovima poput vlastitog krem namaza La bomba, vina Hecegovina produkt, Zott, Woerle, Kinder, instant-tjestetine Indomie i brojnih pekarskih proizvoda. Ataco, kao dio Atlantic Grupe, distribuira Mars, Snickers, Twix, Orbit i Plidentu, dok MCI pokriva tržište brendovima kao što su Nivea, Nestlé, Jaffa, Aquafresh i Kotányi. Inače, proizvode hrvatske firme Atlantic Grupa bh. građani kupuju svakodnevno: Argeta, Donat, Stark bananica, Boom box, Cedevita, Cocta, kahve: Grand, Doncafe, C kafa, Smoki itd.
Ove kompanije dominiraju na prodajnim policama trgovačkih lanaca u BiH, pokrivajući sve – od osnovnih prehrambenih artikala do sredstava za ličnu higijenu i kućne potrepštine.
Ništa manje značajne nisu ni firme u vlasništvu Hrvata izvan Hercegovine. Poseban primjer je kompanija Orbico iz Sarajeva, koja je dio međunarodne grupacije i ključni distributer globalnih brendova u kategorijama hrane, pića, kozmetike i elektronike. U oblasti prehrane, Orbico distribuira proizvode kompanija kao što su Kraft Heinz (Heinz kečap, majoneza, umaci), Ferrero (Nutella, Kinder, Tic Tac) i Nestlé (Nescafé, Nesquik, Maggi). U segmentu kućne i lične njege i hemije, distribuiraju brendove poput SC Johnson (Pronto, Autan, Raid), Henkel (Persil, Perwoll, Silan), Colgate-Palmolive (Colgate, Ajax, Palmolive) i Procter & Gamble (Ariel, Fairy, Lenor). Orbico, također, distribuira duhanske proizvode British American Tobacco-a (Dunhill, Lucky Strike, Pall Mall), motorna ulja Shell, Bosch autodijelove te luksuznu i drogerijsku kozmetiku brendova poput L’Oréal Paris, Maybelline, Estée Lauder, Clinique, MAC, Max Factor, Rimmel i Sally Hansen. Sličnu ulogu ima i Holdina, jedan od najvećih uvoznika nafte i naftnih derivata, također, u hrvatskom vlasništvu.
Ako se udaljimo od prehrambenih i higijenskih proizvoda, uvidjet ćemo da je vrlo uspješna hrvatska prodajna mreža drugih važnih proizvoda u građevini, tehnici, sabraćaju itd. Portal Vrisak je objavio spisak firmi iz Širokog Brijega koje su u 2024. godini ostarile višemilionsku dobit. Najuspješnija firma je FEAL d.o.o. s ostvarenom dobiti od 28,5 miliona KM, čime se pozicionirala na vrhu liste. Slijedi je Mepas d.o.o., koja bilježi 20,4 miliona KM, dok Lukas TP Nakić d.o.o. i TT Kabeli d.o.o. zauzimaju treće i četvrto mjesto sa 17,7 miliona KM i 17,5 miliona KM. U prvih deset firmi, po dobiti, nalaze se i Tera Technics d.o.o. (14,7 mil. KM), A3 d.o.o. (12,2 mil. KM), Nameks d.o.o. (11,4 mil. KM), MCI d.o.o. (11 mil. KM), Met Consulting d.o.o. (8,1 mil. KM) i Bernina d.o.o. (5,8 mil. KM).
Kako to Hrvati rade
Dugo vremena se često postavljalo pitanje da li federalne inspekcije imaju slobodu djelovanja u firmama smještenim u Hercegovini. Dok su kontrole gotovo svakodnevnica za privrednike u Tešnju, Tuzli ili Sarajevu, poslovni krugovi su znali upozoravati na regulatornu asimetriju u pristupu hercegovačkim gigantima. Međutim, vremenom se nadzorne institucije sve češće odlučuju na prisustvo i u ovom dijelu zemlje, iako ostaje otvoreno pitanje koliku prednost tim firmama omogućava blizina granice s Republikom Hrvatskom, kroz koju se uvoz odvija uz potencijalno manje kontrole u poređenju s ostatkom BiH.
Međutim, važno je biti objektivan kada je riječ o načinu funkcioniranja ovih i drugih firmi u vlasništvu Hrvata. Uspjeh ovih kompanija nije slučajan – riječ je o poslovnim sistemima koji održavaju visok nivo
profesionalizma, organizacije i praćenja savremenih tržišnih tokova. Hrvatski poduzetnici u BiH pokazuju zavidan osjećaj za marketing, vizualni identitet i dizajn proizvoda. Najreprezentativniji primjer je Violeta, koja je u samo nekoliko godina postala dominantan brend u higijenskom sektoru, a zatim proširila poslovanje ulaganjem u konditorsku industriju kupovinom firme Lasta. Njihove štrudle gotovo su istisnule s tržišta slične proizvode, kao nekada poznatije Master štrudle. Vlasnik Violete Petar Ćorluka otišao je korak dalje investirajući u proizvodnju ambalaže, čime je dodatno ojačao vertikalnu integraciju, omogućio konkurentniji omjer cijene i kvaliteta te će uskoro drugi koristiti njegovu amablažu.
Priča o Sky koli
Nezaobilazan je i primjer Grafotiska iz Gruda, koji je vodeći u štamparskoj industriji – prvo po cijeni ali i kvaliteti. Ove firme dokazuju da hrvatski poduzetnici u BiH ne prepuštaju ništa slučaju: njihova predanost standardima, kvaliteti i tržišnoj dominaciji osigurava im neupitan utjecaj u privredi Bosne i Hercegovine. Kao primjer treba navesti i Sarajevski kiseljak, koji su Hrvati u Kiseljaku prodali Jamnici iz Republike Hrvatske. Iako tešanjski brendovi mineralnih voda osvajaju svjetske nagrade za kvalitet, nikada nisu imali tržišni i maretinški nastup kao Sarajevski kiseljak. Međutim, ono što može biti primjer za uspješan rad jeste brend pića koji imitira proizvode Coca-Cole, odnosno, Sky kola te Ski sokovi koji dolaze u staklenoj ambalaži. Dvijehiljaditih godina na bosanskohercegovačkom tržištu najpoznatija gazirana pića bili su proizvodi Coca-Cole, Pepsija i njemačkog Sinalca. Postojalo je mnoštvo domaćih brendova, jeftinih i znatno nekvalitetnijih, koji su nastojali biti jeftinija zamjena popularnim brendovima. Tada se na tržištu pojavila i Sky kola. Mnogi vlasnici maloprodaja i veleprodaja su sumnjičavo gledali na još jednu domaću, jeftinu kopiju Coca-Cole, ali proizvođač i distributer ovog pića garantirao je da će ova kola jednoga dana biti na nivou originalne Coca-Cole. Tada je to ismijavano, a danas Sky kola dominira trištem, čemu je doprinio i bojkot izraelskih proizvoda, poput Coca-Cole, pa su se mnogi okrenuli Sky koli.
Ključna razlika između hrvatskih kompanija koje osvajaju tržište i mnogih domaćih firmi s dugom tradicijom jeste u strateškoj orijentaciji. Dok jedni grade brendove kako bi postali nezaobilazni i najbolji u svojoj kategoriji, drugi se zadovolje kratkoročnim uspjehom. Nerijetko se dešava da, čim prodaja krene uzlazno, poveća se obim proizvodnje nauštrb kvaliteta. Kupac se prestaje posmatrati kao partner, a postaje sredstvo za brzu zaradu. Kada tržište reagira negativno, umjesto analize i preuzimanja odgovornosti, pribjegava se optužbama – od upozoravanja na lobije do optužbe stranih uvoznih interesa, umjesto da se svemu ovome doda i vlastiti pad standarda. Jedan novi primjer je, svakako, Mega diskont, koji će jednoga dana postati najozbiljnija konkurencija Bingu, kao najvećem trgovačkom lancu u BiH. Mega diskont u tišini otvara prodajne centre širom BiH kao prvi domaći diskontni lanac, uz vlastite brendove: Classy (ribe, mliječni proizvodi, čipsevi, brašno...), smrznuti program DOMA, sladoled Yimor itd.
Naravno, ono što je posebnost hrvatskih kompanija iz Hercegovine i šire jeste njihova međusobna podrška. U Hercegovini se stvara pozitivna konkurencija i firme jedna drugu grade. Ako ne pronađete proizvod u jednoj hrvatskoj trgovini, kompaniji, ljubazno će vas uputiti ka nekoj drugoj, odnosno, „ne napuštate Posušje, Grude, Čitluk, Široki Brijeg... dok ne pronađete ono što vam treba“. Ako se pojavi novi brend, kao kada se pojavila, naprimjer, voda Leda, sve su ostale kompanije, udruženja i institucije bile spremne da kupuju ovu vodu dok nije postala poznata i prisutna širom Hercegovine, a onda i u državi.
Podrška separatizmu
Uglavnom, priča o ugroženosti je populizam HDZ-a, širenje mržnje prema Bošnjacima, koji su u Hrvatima uvijek vidjeli političke saveznike i ravnopravne građane. Ako je moguća ekonomska saradnja i ekonomsko jačanje Federacije, kao eniteta, moguća je i politička saradnja, kako bi cijela država bila uspješna. Umjesto toga, HDZ politički uništava ne samo Federaciju već cijelu BiH, podržavajući Dodikov separatizam. Ako postoji ugroženost, onda je to ugroženost Hrvata i Bošnjaka u manjem entitetu u kojem je dio završio u masovnim grobnicama, a dio van svoje rodne grude. I pored svega toga, HDZ podržava politiku tog entiteta.
