Jedna od karakterističnih osobina bosanskog jezika jeste i sinonimija, što je termin koji označava prisustvo sinonima u jeziku. U rječnicima termina obično se za sinonime kaže da su to riječi koje su različite po obliku, tj. po fonemskom sastavu, a jednake ili slične po značenju. Ovo jednake mogli bismo mirne duše izbrisati iz definicije jer savremena lingvistika smatra da u jeziku nema riječi koje su potpuno jednake po značenju. Ako bi u bosanskom jeziku bilo takvih riječi, one bi mogle zamijeniti jedna drugu u svim upotrebama u jeziku, a to znači u svakoj mogućoj ili svakoj teorijski ostvarivoj rečenici. Takve bi se riječi zvale pravim sinonimima. Nasreću ili nažalost, izgleda da takvih riječi nema u bosanskom jeziku. Ipak, neke su riječi međusobno zamjenljive, ali ne na svakom mjestu, pa se one nazivaju djelimičnim sinonimima.

Nas ovdje zanimaju riječi hljeb i kruh, jer one ponekad među govornicima bosanskog jezika mogu izazvati nesporazume. Nekada prije mogle su se čuti neprovjerene priče da ste u Srbiji mogli „ostati gladni“ ako ste tražili kruh, kao i u Hrvatskoj ako ste tražili hljeb. Kažemo neprovjerene, ali moguće, jer i ljudi mogu biti „svakakvi“, a mogli su biti potaknuti razlikama između hrvatskog i srpskog jezika koje su se u posljednjim decenijama dvadesetog stoljeća intenzivno isticale i u stručnim krugovima i u javnosti. Od toga nije bila imuna ni Bosna i Herrcegovina niti bosanski jezik.

Sad bi laičko pitanje bilo: Pa šta je pravilno u bosanskom jeziku – hljeb ili kruh?

Ovo pravilno i nepravilno već smo ranije spominjali i kazali kako nismo pobornici takve klasifikacije među riječima pa bismo ovdje radije postavili pitanje: Šta se preporučuje u standardnome bosanskom jeziku – hljeb ili kruh?

U većini rječnika i pravopisa bosanskog jezika bit će obje riječi, a tamo gdje nisu navedene obje, radi se o propustu autora. To znači da obje riječi pripadaju standardnome bosanskom jeziku.

Alija Isaković u Rječniku karakteristične leksike u bosanskome jeziku uz riječ kruh navodi da je ona upotrijebljena u Krajišničkim pismima, zatim kod brojnih pisaca: Pruščanina, Kapetanovića, Mulabdića, Bjelevca, Muradbegovića, Nametka, Čolakovića, Isakovića, Sidrana, u časopisu Putokaz te u narodnoj književnosti. Prvo bilježenje riječi je u Krajišničkim pismima iz 1643. godine. To znači da riječ kruh ima dugu tradiciju upotrebe u bosanskom jeziku. Naravno, laičko mišljenje da riječ kruh pripada samo hrvatskom jeziku, ovdje „pada u vodu“ jer je to i riječ bosanskog jezika.

Riječ hljeb (u ikavskim govorima hlib) također je potvrđena u brojnim izvorima bosanskog jezika. Isaković je u svojim izvorima bilježi u rukopisu jednog tursko-bosanskog rječnika nepoznatog autora iz 1836. godine (Anonim), zatim u Bjelevca, Kreševljakovića, Sidrana te u narodnoj književnosti.

U savremenoj upotrebi vjerovatno dominira riječ hljeb, što potvrđuju i podaci o znatno većoj rasprostranjenosti riječi hljeb u Upitnicima za ispitivanje bosanskohercegovačkih govora iz osamdesetih godina proteklog stoljeća (moja provjera bez preciznog brojanja).

Neke varijante riječi kruh potvrđene su u govoru lašvanskoga kraja, u govoru Dervente, u ikavskošćakavskim govorima zapadne Bosne, ali sporadično i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Analiza Oslo korpusa bosanskih tekstova pokazuje da je riječ hljeb potvrđena 41 puta, a kruh 36 puta.

U nekim bosanskim govorima riječi hljeb i kruh nemaju isto značenje. Tako je u ekavsko-jekavskim govorima tešanjsko-maglajskoga kraja, gdje je kruh ono što je od kukuruznog brašna, a hljeb ono što je od pšenišnog brašna. Ista pojava potvrđena je u Upitniku za ispitivanje bosanskohercegovačkih govora u Lukavici kod Gračanice.

Navedena pojava pokazuje da hljeb i kruh nisu pravi sinonimi. To može potvrditi i frazem „trbuhom za kruhom“ jer nije uobičajeno „trbuhom za hljebom“, pa ni tamo gdje se kaže hljeb. Mogla je na to utjecati i rima trbuhom – kruhom, ali i eventualna ranija češća upotreba riječi kruh. Na odsustvo potpune sinonimnosti riječi hljeb i kruh ukazuju i tvorenice: uhljeb (nema *ukruh), nehljebar (*nekruhar) i uhljebiti se (*ukrušiti se).

Ostaje da kažemo da obje riječi, i hljeb i kruh, jesu riječi bosanskoga jezika. Negdje se češće upotrebljava jedna, negdje druga. Svako će ih upotrebljavati prema svojoj navici i izboru i nikome ne treba smetati ona riječ koju on ne upotrebljava.

Žalosno je samo to što danas mnogi ljudi gladuju, čak i djeca u Gazi i drugdje, dok drugi širom svijeta imaju u izobilju i kruha i hljeba – čak im ljekari savjetuju da radi zdravlja  jedu manje.

Pa, sretan nam 16. oktobar, Svjetski dan i hljeba i kruha.