Muška bošnjačka imena mogu imati završetke na neke samoglasnike (a, e, i, o), na neke palatalne suglasnike (ć, š) te na nepalatalne suglasnike (u koje spadaju svi suglasnici osim j, lj, nj, đ, ć, dž, č, ž, š).

Dozivni oblici bošnjačkih muških imena na samoglasnik, tj. vokativi, neće izazivati nedoumice u jezičkoj praksi, a to znači da neće biti kolebljivosti i da će njihovi vokativi biti jednaki nominativu, uz akcenatska odstupanja kod nekih vokativa. Tako ćemo ljude sa takvim imenima dozivati ili im se obraćati sa: Alija, Avdaga, Avdija, Avduka, Bàhrija, Hilmija, Juka, Kadrija, Mirza; Ago, Ahmo, Aljo, Bajro, Bedro, Sejfo, Izo; Ale, Brajče, Hȁse; Ȃlī, Ȁdī itd.

Nisu nam poznata bošnjačka imena sa završetkom na -u, ali ako postoji neka modifikacija kao Abdu ili sl., pravilo o formiranju dozivnog oblika neće odstupati od onoga što je uobičajeno za bošnjačka imena sa završetkom na druge samoglasnike.

Dozivni oblici bošnjačkih muških imena na palatalne suglasnike po gramatičkom bi pravilu trebalo da imaju nastavak -u u vokativu, ali je u jezičkoj praksi došlo do različitih odstupanja od toga pa se u vezi s tim mogu uspostaviti tri gramatička pravila:

a) bošnjačka imena koja imaju dug posljednji slog u nominativu imaju vokative s nastavkom -u i -e: Bȅktāš – Bȅktāšu i Bȅktāše; Dèrvīš – Dȅrvīšu i Dȅrvīše; Hȁkūš – Hȁkūšu i Hȁkūše;

b) bošnjačka imena koja imaju kratak posljednji slog u nominativu (osim onih na -ć) imaju vokative s nastavkom -e: Dùrmiš – Dùrmiše; Ȉbiš – Ȉbiše; Ȉbuš – Ȉbuše; Mèmiš – Mèmiše;

c) bošnjačka imena koja se završavaju na -ić u nominativu imaju u vokativu nastavak -u, što smatramo analogijom prema prezimenima koja se završavaju na -ić, od kojih su mogla i postati ova imena: Hȁmić – Hȁmiću; Mȅhić – Mȅhiću, Mȕjić – Mȕjiću, Mȕmić – Mȕmiću, Mùstāć – Mȕstāću, Nȁkić – Nȁkiću.

Od bošnjačkih imena koja se završavaju na palatalni suglasnik našli smo samo ona na -š i -ć. Moguće je da postoje i druga te vjerujemo da bi se i ona mogla uklopiti u navedene gramatičke obrasce.

Dozivni oblici bošnjačkih muških imena na nepalatalne suglasnike (svi suglasnici osim j, lj, nj, đ, ć, dž, č, ž, š) po gramatičkom bi pravilu trebalo da imaju nastavak -e u vokativu. Tako je: Ajdin – Ajdine; Asim – Asime; Beriz – Berize, Fadil – Fadile, Nazif – Nazife itd.

Od navedenoga pravila odstupaju muška bošnjačka imena sa završetkom na -k, -g, -h. Takva bi imena u standardnome bosanskom jeziku trebalo da imaju nastavak -e u vokativu, ali to nije uvijek tako jer samoglasnik e iza k, g, h dovodi do tzv. prve palatalizacije pa se suglasnici k, g, h najćešće zamjenjuju (alterniraju) sa č, ž, š. To je razlog čestih nedoumica i neujednačenosti pri upotrebi vokativa muških bošnjačkih imena na -k, -g, -h. Možda ste se i sami nekada zapitali kako dozivati Šefika, Faika, Malika i druge ljude sa sličnim imenima.

Pošto se ljudi jedni drugima često obraćaju takvim imenima, dat ćemo preporuke za dozivne oblike takvih muških bošnjačkih imena za standardni bosanski jezik u govoru i pisanju. Prilikom opredjeljenja za takve preporuke polazimo od stanja u govornoj i pisanoj praksi, narodnim govorima i preporukama u stručnoj literaturi.

Imena na -ik koja imaju dug taj posljednji slog imaju vokativ na -u: Refīku, Šefīku, Sidīku. Imena na -ik kod kojih je taj posljednji slog kratak trebalo bi da imaju vokativ jednak nominativu: Faik, Malik, Sadik.

Od ostalih imena na -k, -g, -h preporučujemo sljedeće dozivne oblike:

Abdulah – Abdulahu, Faik – Faik, Malik – Malik, Refik – Refik i Refiku, Rizah – Rizah i Rizahu, Sadik – Sadik, Salih – Salih, Sejfulah – Sejfulahu, Sidik – Sidik i Sidiku, Šefik – Šefik i Šefiku, Zijah – Zijah i Zijahu.

Mogu se javiti i druge regionalne varijante (Maliku i sl.), za koje nećemo kazati da su nepravilne, već samo da su stilski obilježene, jer se u određivanju oblika vokativa ovakvih imena mora pokazati velik stepen tolerancije.

Neka od ovih imena zabilježena su i u Bosanskom pravopisu i njihov se vokativ slaže s ovim preporukama.

Ostala domaća nebošnjačka muška imena na -k, -g, -h uobičajena su s vokativnim nastavkom -e i promijenjenim zadnjonepčanim suglasnikom:

Erak – Erače, Miodrag – Miodraže, Predrag – Predraže, Vidak – Vidače, Vuk – Vuče itd.

Strana muška imena na -k, -g, -h obično imaju vokativ jednak nominativu: Džek, Fridrih, Leh, Mark, Nik itd.