digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Susret mladih teologa

Autor: Davud Efendić Mart 08, 2015 0

Od 17. do 21. novembra 2014. godine, potpisnik ovih redova je s nekolicinom svojih kolega sa Fakulteta islamskih nauka imao priliku da bude dio Susreta mladih teologa koji već nekoliko godina s velikim uspjehom organizira Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini.

U ovom kratkom osvrtu neću mnogo govoriti o samom historijatu ove jako vrijedne aktivnosti, već ću pokušati osvijetlili i s čitaocima podijeliti vlastita iskustva koja sam stekao tokom četverodnevnog druženja sa studentima katoličke, franjevačke i pravoslavne teologije. Jučer, 7. marta 2015. godine, imao sam priliku da učestvujem u radionici pod nazivom Sloboda vjere i uvjerenja: savremena teorija i praksa, koju je organizirao CNS u suradnji s Fondacijom Konrad Adenauer. Spominjanje ove radionice nije čisto onako – jučer sam imao priliku da osjetim konkretne blagodeti Susreta mladih teologa koji je predstavljao moj prvi doticaj sa studentima i profesorima drugih teologija. Naime, u jučerašnjoj radionici je sudjelovala i gospođa iz Novog Travnika, koja radi u prosvjeti kao vjeroučiteljica katoličkog vjeronauka. Moj susret i vrlo prijatan razgovor s ovom gospođom je bio mnogo opušteniji od mog prvog doticaja s teolozima drugih religija.

Spomenuli smo i prof. dr. Franju Topića, veoma poznatog umirovljenog katoličkog teologa, koji je nedavno, gostujući u emisiji Ja biram goste s dr. Nedžadom Grabusom, s gostima i gledateljstvom podijelio jedno fenomenalno zapažanje. Profesor je rekao da, u skladu s poznatim činjenicama iz biologije, razlika između ljudskog i majmunskog DNK iznosi svega 2 posto. To bi ustvari značilo sljedeće: Svi ljudi na ovom svijetu, bez obzira na njihovu rasu, spol, boju kože, religijsko ili bilo koje drugo uvjerenje, u svome genetičkom materijalu dijele više od 98 posto sličnosti! Zaključujući, prof. Topić kaže da ljudi, umjesto da se slažu, grade povjerenje i svekolike vrline koje se nalaze u korijenu religijskih tradicija, a i onih tradicija koje nisu religiozne, oni biraju da ratuju jedni protiv drugih; sijući mržnju, razdor, i na taj način dopuštajući da ognjena civilizacija u dušama njihovim prevlada.

Bio je to jedan mehlem za dušu i svojevrstan nektar nade koji obećava da će tokovi na Balkanu, toj zemlji krvi i meda (bal na turskom jeziku znači med, dok kan označava krv. Iako to nije etimološki korijen riječi Balkan, sigurno je da jako dobro opisuje bolnu povijest ovog dijela evropskog kontinenta), ići u jednom ljepšem smjeru – vidjeti samu intelektualnu kremu bosanskohercegovačkog društva: akademik Karić, dr. Munir Mujić, dr. Grabus i dr. Zlatko Hasanbegović, koja uživa u blagodetima istinskog razgovora, ne biste vjerovali na koju temu – Muhammed, a.s.! Helem, u razgovoru s vjeroučiteljicom, upravo sam spomenuo prof. Topića koji je, igrom slučaja (veoma je diskutabilno da li takvo što uopće i postoji!) predavao pomenutoj gospođi. Spomenuo sam joj ono što sam zapamtio iz njegovog gostovanja, a što sam i s vama podijelio, na što mi ona reče da je uvaženi profesor to stalno ponavljao na svojim predavanjima koja je držao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.

Bitno je napomenuti da se u primarnim vrelima islama često spominje odrednica ljudi, kao sinovi Ademovi. Jedan jako upečatljiv kur'anski ajet poručuje nam sljedeće: „O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo...“ (Kur'an, 7:27) Uzvišeni Bog se u Kur'anu ne obraća samo muslimanima, s jedne strane, i sljedbenicima Knjige, s druge strane, već su mnogi kur'anski ajeti upućeni svim ljudima, tražeći od njih ćudoredno ponašanje kako bi u miru (selamu) proveli ovaj život, te upozoravajući ih na šejtanske obmane koje će kandilj srca njihova tamnim učiniti i onda neće biti u stanju da stvari vide onakvim kakvim jesu. Upravo zbog toga, Poslanik islama, a.s., je često od Gospodara tražio: „Allahu, pokaži nam stvari onakvima kakve one istinski jesu.“

Svoj osvrt na Susret mladih teologa završit ću ajetom koji predstavlja fundamentalni stav islama kada je riječ o međureligijskom, međukulturalnom i svakom drugom dijalogu, i hadisom Vjerovjesnika plemenitog: „O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga u životu svome najviše čuva; Allah, uistinu, sve zna i ništa Mu skriveno nije.“ (Kur'an, 49:13)     Dajući savjet svome amidžiću, Ibn Abbasu, koji je tada dječak bio, Muhammed, a.s., koji je prvi, a ujedno i najbolji tumač kur'anskog teksta, kaže: „O dječače. Podučit ću te sljedećim riječima, pa ih dobro zapamti. Čuvaj Allaha, i On će tebe čuvati. Čuvaj Allaha, uvijek ćeš Ga pred sobom naći.“

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine