Nevjerovatna je mržnja među onima koji se zaklinju u Bosnu i Hercegovinu, a pogotovo je ona izražena među bošnjačkim političarima. Međusobne optužbe, etiketiranja, prozivanja, prijetnje i svađe povećavaju jednu kolektivnu dezorijentaciju naroda koji se, nakon tri decenije od najveće povijesne katastrofe, nikako da dozove i krene u susret izazovima i opasnostima sve nesigurnijeg svijeta, a posebno ako se pogledaju strašne prognoze i dešavanja u neposrednom susjedstvu te u Evropi. Kao da ove opasne prognoze i opomene ne dotiču naše predvodnike koji svojim odnosom prema običnim ljudima, potrebama i strahovima, zapravo, dokazuju da nemaju ni vjere u Konačni sat i obračun, ali i da nemaju vjere u ovu napaćenu zemlju dok su spremni da budu toliko politički neodgovorni, skloni pogaziti sve vrijednosti i principe samo da bi zaposjeli i ostali na pozicijama koje su postale njihov izvor opstanka i hramovi njihovih lažnih božanstava.
U novom printanom izdanju Preporoda 3/1277 od 1. februara 2025. čitajte:
Reforma visokog obrazovanja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u svom najznačajnijem dijelu tretira Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. Naravno, kao i uvijek, postoje dvije strane: neki su za to bespogovorno, budući da primjećuju da Fakultet nije više ono što je nekada predstavljao, uslijed određenog, rekli bismo, konceptualnog “zatvaranja” te, s druge strane, oni koji u postojećem određenju ne primjećuju ništa upitno niti zastarjelo. Riječ je o višestruko složenom procesu
Početkom januara putovali smo u Gornji Vakuf. U srce Bosne, rekli bismo. To se da zaključiti prema historiji i osjećajima koji se javljaju uslijed pogleda na upečatljivu bosansku geografiju brda, vode i blizinu neba. Ali i tišinu starim putem od Novog Travnika. Do samog jezgra ovog grada, nastalog na vakufu, do džemata Mehmed-beg Stočanin. S te tačke se grad razvijao.
„Da bi sačuvao svoju ljudskost, čovjek mora da se pobuni, makar samo jednom godišnje”, piše Nedžib Mahfuz u knjizi Razgovori na Nilu. Pa i kada izuzmemo kontekst koji Mahfuz uzima u obzir, ostaje nam rečenica koja nas duboko dira. Pobuna i ljudskost su, zapravo, savršeno kompatibilni s vrhunskom težnjom za harmoničnim društvom.
Kada je riječ o paganskim običajima koji su do danas preživjeli kod mnogih naroda, pa tako i kod muslimana na Balkanu, oni zadiru u različite segmente ljudske prakse
Vrijeme je da se organiziramo, da intelektualci i aktivisti definišu strategiju koja će razotkriti ovu opasnu igru političkog oportunizma. Imajmo na umu i sljedeće – prijetnja po muslimane raste progresivno i sve se više normalizira. A ova normalizacija vodi ka eskalaciji – od riječi do djela.
U novom printanom izdanju Preporoda 2/1276 od 15. januara 2025. čitajte:
Bošnjaci su se vijekovima prepoznavali po svom merhametluku, a među njima je bilo i onih koji su se malo više isticali. Jedan od njih je i Mustafa Kurtović zvani Musto. Svi koji su poznavali Mustu iz Miričine posvjedočit će da je bio čovjek posebnih kvaliteta, živopisna ličnost osebujnog karaktera koji će se pamtiti.
Džamija se gradi i održava. Tako je i s džematom. Oni koji ustrajavaju na tome ponajbolje znaju tajne uspjeha i svakog značaja džemata. Takvu priču ispisuju i džematlije džemata Vukovije Donje pri Medžlisu Kalesija na tromeđi Tuzle, Živinica i Kalesije. Svoju historiju itekako pamte, pa i poimenično one koji su je ispisivali te, otuda, nastoje živjeti svoje vrijeme kroz kapitalne doprinose.
U svojim dovama s tugom gledaju kako se urušava ono što se pokušava romantizirati izrazom bratstvo muslimana. Možda ga nikad neće ni biti, ali barem bosanski muslimani nisu do sada i ne žele praviti razliku među sunijama i šiijama koja će dovoditi do pogubnih neprijateljstava. Ako ne mogu gasiti vatru među muslimanima, neće sigurno dolijevati ulje na nju
Nije jednostavno odabrati koji događaji su obilježili prethodnu, 2024. godinu, ali ovdje izdvajamo neke. Nažalost i ova godina je obilježena tragičnim događajima, u Bosni poplavama čije posljedice još uvijek nisu sanirane, a u svijetu nastavkom šutnje nad patnjama Palestinaca