50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Orijent(acija)

Autor: Haris Dubravac Maj 22, 2020 0

''Godinama srce pehar Džemov od nas je iskalo, ono što se u njem' krije, od stranca je zaht'jevalo.''(Hafiz Širazi)

Pojam ''orijentacija'' sadrži u sebi riječ ''orijent'', s tog razloga što su se mornari (prije pronalaska magnetne igle) usmjeravali/orijentisali prema ''orijentu'', time nalazeći i ostale strane svijeta.2 Tako su se tim postupkom snalazili u prostoru. Smatrajući da ovo usmjeravanje prema istoku ne jenjava, dovoljno je ukazati kako se u geopolitičkim opservacijama izvijaju kovanice Bliski, Srednji i Daleki Istok, dok nismo u prilici da čujemo za Bliski, Srednji i Daleki Zapad! Drugo, svima je dovoljno zvučna riječ ''orijentalizam'' i ''orijentalisti'' za razliku od ''okcidentalizma'' i ''okcidentalista'', no, mi ćemo se baviti drugom vrstom orijentacije.3

         Za određeni broj klasičnih muslimanskih mudraca, istok je predstavljao svijet svjetlosti koji je lišen materije, a Zapad svijet tame, svijet materije.4 Ukoliko zauzmemo ovakvu poziciju, usvajajući ovu simboliku, dobićemo vrlo prefinjena tumačenja, zbog kojih su i nastali ovi reci. Orijentacija bi u ovom slučaju podrazumijevala okretanje, usmjeravanje prema duhovnom, Višem svijetu. Zanimljivo je da i naš bosanski jezik podržava negativne konotacije riječi ''zapad'', jer se, naprimjer, kaže ''zapao u nevolju, depresiju, probleme, katastrofu, dug'' i tome slično, dočim nije uobičajeno reći ''zapao u blagodati''. Istok posjeduje primarnost, kako jezičku (istjecati – pa zapadati), tako metafizičku (jer fizički svijet istječe iz metafizičkog svijeta). U tom smislu će nam bit jasna i druga nijansa značenja orijentacije, odnosno, sposobnost nalaženja pravog puta,5 ili ''siratu-l-mustekim'', u ogledalu kur'anske/islamske terminologije.

         Da bi kur'anskim svjetlom ukazali na simboliku istoka, navest ćemo jedan primjer: ''I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla''. (XIX, 16) Oni koji tumače po vanjskom značenju kažu da ovo povlačenje na istočnu stranu znači sklanjanje u ''Bejtu-l-Mukaddes (Sveti Hram)'', gdje se hazreti Merjem pojavio melek Džibril. Ukoliko prodremo u dublje značenje, ne zapostavljajući vanjsko, otkrićemo da se samim time hazreti Merjem povukla u duhovni svijet, jer bi tako mogla, zaronjena u svijet duhovnosti, svijet svjetla, specifično adaptiranog ''vida'' ugledati meleka Džibrila. Prisjetimo se slučaja Muhammeda, a.s., koji se povlači u pećinu Hira kako bi kontemplirao o Višim carstvima, što bi, analogno tome, značilo da se i on povukao na ''istočnu stranu'', ako pod istokom podrazumijevamo svijet duha i upravo mu tada, kao i hazreti Merjem, dolazi Džibril. Interesantno je da se prave paralele i u drugim relacijama između Muhammeda, a.s., i hazreti Merjeme (kao Isaa, a.s., i Kur'ana), ističući kod oboga čistoću njihove netaknute prirode.6

         Pitanje koje se nameće: zašto poduzimati putovanje, zašto se uopšte orijentisati? ''Jer, čovjek je bačen (merdudun) na najdonje nizine, pa se iz njih uspinje ka Višnjemu Svijetu'', reći će El-Gazali.7 Divan li je savjet Rumija: ''Kada magarac zbog svog brzog hoda u blato padne, u svom nastojanju stalno hudžum čini da ustane. On ne gladi svoje mjesto s ciljem da tu ostane; on zna da to nije mjesto gdje život da provede. Od magarećeg je slabiji opažaj tvoj, jer tvoje srce nije iskočilo iz gliba tog''.8 Spomenućemo i 'Attarovu adhortaciju:

''U Misiru duše tvoje šah postoji,

zašto u bunaru si? Ta Jusuf ti si!''9

         Suhraverdi bi kazao: ''U svakoj duši koja traga jamačno prebiva iskra svjetla Božijega, ma kolika bila.''10 Istinskom orijentacijom ćemo, u najmanju ruku, postići ''metafizičku savitljivost uma''. (Whitall N. Perry)

         Gdje pronalazimo početnu tačku tog putovanja, tog usmjeravanja? Poslužićemo se riječima Mehmedalije Mak Dizdara: ''Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu''.11 To nas ''uči'' i Hafiz Širazi, stihovima na početku teksta, jer je naša unutrašnjost kapija ka višim nivoima egzistencije, ka duhovnom svijetu gdje čovjek pronalazi konačni smiraj. Zar nam na to ne ukazuju riječi Kur'ana, savjetujući okretanje prema primordijalnoj prirodi (fitri): ''Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je on ljude načinio''. (XXX, 30)

         Prirodno, korito ovog teksta nas vodi do samospoznaje. Najpoznatija izreka o ovom procesu jeste ona u kojoj se kaže: ''Ko spozna sebe, spoznao je Gospodara''.12 Nevevi smatra da je značenje ove predaje ispravno.13 U ovom kontekstu, interesantno je zapažanje Ibn Sine: ''U Časnom Kur'anu sam pročitao da Bog o onima koji su se udaljili od Njegove milosti govori: 'I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave.' Zar ovdje nije uspostavljena veza između zaboravljanja sebe, odnosno svoje duše, i zaboravljanja Boga? Ovo je napomena koliko su te dvije zbilje povezane i podsjetnik da je spoznavanje Boga uslovljeno spoznavanjem sebe''.14 Čovjek u sebi pronalazi svijet duha, jer svijet obuhvata njegovu tjelesnost, ali ne i njegovu duhovnost.15

         Uzvišeni kaže: ''Na vama su duše vaše''. (V, 105) Usljed nemogućnosti pronalaska ''Džemovog pehara'', čak nepostojanja volje za takovrsnim pregnućem, nije li to dodatna slika sutona u (raz)umu modernog čovjeka?

1 Hafiz Širazi, ''Divan'', s perzijskog preveo: Bećir Džaka, Institut ''Ibn Sina'', Sarajevo, 2009., str. 145

2 Vidjeti: Sime Anić, Nikola Klaić, Želimir Domović, ''Rječnik stranih riječi: tuđice, posuđenice, izrazi, kratice i fraze'', Sani-plus, Zagreb, 1998., str. 1002

3 Pogledati instruktivnu knjigu koja doduše ide nešto drukčijim tokom od onog kojeg trasiraju riječi ovog teksta: James Winston Morris, ''Orijentacije: islamska misao u svjetskoj civilizaciji'', s engleskog preveli: Rešid Hafizović, Adnan Silajdžić, Nevad Kahteran, El-Kalem, Sarajevo, 2001.

4 Sejjid Husejn Nasr, ''Tri muslimanska mudraca'', s perzijskog preveo: Bećir Džaka, El-Kalem, Sarajevo, 1991., str. 83

5 Vidjeti: S. Anić, N. Klaić, Ž. Domović, ''Ibid.''

6 Vidjeti: Rešid Hafizović, ''Imanski šarti u svjetlu klasičnog muslimanskog mišljenja'', Fakultet islamskih nauka i El-Kalem, Sarajevo, 2006, str. 122, 147, 183

7 Ebu Hamid El-Gazali, ''Niša svjetlosti'', s arapskog preveo: Enes Karić, Mešihat Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 1995., str. 47-48

8 William C. Chittick, ''Sufijski put ljubavi: Rumijeva duhovna učenja'', s engleskog preveo: Rešid Hafizović, Institut ''Ibn Sina'', Sarajevo, 2005., str. 147

9 Mubina Moker, ''Duhovne postaje Poslanika u svjetonazoru šejha 'Attara'', Institut ''Ibn Sina'', Sarajevo, 2007, str. 126

10 Shaykh Shihabuddin Suhrawardi Al-Maqtul, ''Orijentalna mudrost – teozofija svjetlosti,'' s arapskog preveo: Rešid Hafizović, Institut ''Ibn Sina'', Sarajevo, 2011., str. 16

11 Mak Dizdar, ''Kameni spavač'', Ljiljan, Sarajevo, 1997., str. 100. Vidjeti također: Rusmir Mahmutćehajić, ''O Dizdarevoj knjizi Kameni spavač u vidiku perenijalne filozofije'', Glasnik Rijaseta Islamske zajednice, br. 7-8, 2008., str. 654

12 Vidjeti: Džafer Sadik, ''Kapije znanja'', s perzijskog preveo: Muamer Kodrić, Dobra knjiga, Sarajevo, 2009., str. 26

13 Šefik Kurdić, ''Apokrifni hadisi: zbirka lažnih hadisa koji se koriste u narodu i literaturi'', El-Kelimeh, Novi Pazar, 2010., str. 145

14 Navedeno prema: Teheran Halilović, ''Razvoj nauke o duši u Ibn Sininoj filozofiji'', Kom, Vol. II, 1, 2013., str. 64

15 El-Iskenderi, ''Mudrosti (El-Hikem)'', s arapskog preveo: Ismail Ahmetagić, El-Kalem, Sarajevo, 2002, str. 538

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija