“Pronašao sam vjeru sam”, kazao je tridesetičetverogodišnji Lenč, koji je prihvatio islam kada je imao 25 godina, pišu novine The Slovak Spectator

 “Kada sam posjećivao nanu, uobičavao sam ići u katoličku crkvu, ali nešto mi je nedostajalo, naročito s povijesne tačke gledišta. Kršćanske dogme bile su prihvaćene kasnije, korak po korak, s jakim uplitanjem politike i drugih interesa.” Pronašavši jednu knjigu o islamu, Lenč je nastojao naučiti više o vjeri. “Znao sam mnogo o islamu. Već sam pokušao postiti tokom ramazana, stoga je to bio samo jedan mali korak da postanem musliman”, kazao je Lenč, spominjući kako njegova porodica i prijatelji nisu imali problema s prihvatanjem toga. 

“Moja majka je čak prestala pripremati svinjetinu kada dođem na ručak”.  Godinama nakon prihvatanja islama, Lenč priznaje kako je u Slovačkoj općenito mišljenje o muslimanima u velikoj mjeri negativno. “Ljudi ne mogu razumjeti kako me islam oslobodio”, kazao je Lenč. “Zaista nemam nikakvih ovisnosti. Ne pijem.” 

U Slovačkoj, muslimansku zajednicu s brojem od 4000 do 5000, čine uglavnom imigranti koji su došli studirati u evropske zemlje devedesetih godina i odlučili se nastaniti.

Četrdesetrogodišnji Mohamad Safwan Hasna, šef Islamske fondacije u Slovačkoj i prevodilac došao je iz Sirije 1991. godine na studij.

“Završili smo studije ovdje i nismo više bili članovi Generalne unije muslimanskih studenata u Slovačkoj, stoga smo odlučili ustanoviti jednu novu organizaciju”, kazao je on. S povećanjem broja muslimana, zajednica je oformila fondaciju 1999. godine da bude prvi zastupnik muslimana. Kasnije, 2009. godine, u Bratislavi otvoren je Centar za interkulturalni dijalog Kordoba, koji se općenito smatra centralnom islamskom institucijom u Slovačkoj. Aktivnosti fondacije uključuju zajedničke namaze, izložbe i obrazovne kurseve o islamu. Fondacija izdaje jedan bilten, organizira programe za djecu i prikuplja donacije za siromašne. 

Problemi

Unatoč integraciji u društvo, slovački muslimani imaju primjedbe na neuspjeh države da prizna islam kao jednu oficijelnu religiju. U 2007. godini, slovački parlament promjenio je zakon pa je tako najmanje 20.000 članova potrebno za priznavanje, učinivši to nemogućim za muslimansku zajednicu od 5000 ljudi. 

“Različite špekulantne organizacije počele su zloupotrebljavati zakon”, kazao je za The Slovak Spectator Ján Podmanický iz Smer partije i jedan od potpisnika novog zakona. Isti slučaj se dobrano razlikuje u susjednoj Republici Češkoj, gdje je dovoljno samo 300 članova da se konstituira jedna vjerska zajednica. Tamo se nalaze 34 registrirane vjerske zajednice u usporedbi s 18 takvih u Slovačkoj. Neke od ovih 18 vjerskih zajednica bile su automatski registrirane poslije formiranja nezavisne Slovačke, ali njih 13 neće se susresti s novim pravilima pošto da imaju, shodno popisu iz 2011. godine, manje od 20.000 članova. 

Podmanický je uvjeren da niko ne može zabraniti muslimanima prakticiranje njihove vjere, pošto je sloboda religije zagarantirana u ustavu. “Ali nije uloga Republike Slovačke da obezbijedi državnu podršku i finansiranje religije koja nema masivnu podršku stanovnika i, također, nije jedna tradicionalna religija u Slovačkoj”, kazao je Podmanický. Hasna je uvjeren kako ustav cilja na muslimane. Za muslimane, državno priznavanje može pomoći u promociji njihovih aktivnosti i osigurati legalnu zaštitu. 

“Mi ćemo preživjeti, ali moglo bi poboljšati našu poziciju u očima Slovaka”, kaže Hasna. “Pretpostavljam da smo svi integrirani, stoga ne vidim svrhu ovog odbija”. 

Nedostatak džamija stvara još jedan problem slovačkim muslimanima, koji nisu  pronašli mjesto za namaze i okupljanje.  Živeći u jedinoj evropskoj zemlji bez ijedne džamije, zvaničnici u Islamskoj fondaciji su pokušali dobiti dozvolu za izgradnju džamije u Bratislavi, ali njihova aplikacija je odbijena. “Bilo bi lijepo kada bi bila jedna džamija u Bratislavi”, kaže tridesetidevetogodišnji Azim Farhadi, rođeni Afganistanac. 

Provokacije medija

Medijsko predstavljanje muslimana, povezivajući ih s teroristima, također širi anti-muslimansku zabrinutost. 

„Stariji ljudi nisu informirani kao oni mlađi, koji dolaze do informacija uglavnom putem medija“, kaže on.  „Ponekada je sramotno šta slovački mediji rade“. Farhadi je producirao jedan program o integraciji stranaca za slovačku televiziju. Naveo je izbor riječi “islamist” kojom njegove kolege novinari označavaju vjerske ekstremiste. U očima javnosti, riječ postaje blisko povezana sa samim islamom. 

Elena Gallová Kriglerová, direktorica Centra za istraživanje etniciteta i kulture (CVEK) u Bratislavi, slaže se sa Farhadijevom kritikom medija. „Mediji kreiraju jedan osjećaj straha od islama“, kaže ona. „Obično to ne rade svjesno, ali predrasude novinara ovdje igraju značajnu ulogu“.

Provodeći nekoliko istraživanja o mišljenju Slovaka o manjinama i religijama, CVEK je otkrio da blizu 70 procenata od ispitanika ne odobrava državnu dozvolu muslimanima da prakticiraju svoju vjeru. 

Polovina se slaže da islamski i kulturni centri u Slovačkoj ne bi trebali biti dopušteni.  „Ljudi se plaše da ako dozvolimo jednu džamiju ovdje, muslimani će se početi doseljavati u gomilama, onda će pokušati preobratiti nas na islam i zavladati ovdje“, kaže Kriglerová. Kriglerová pripisuje neke predrasude historiji ili jakom kršćanskom konzervatizmu. 

„Prije stotinu godina, pod vlašću Bratislavskog dvora, mogla se naći katolička katedrala Sv. Martina, jedna jevrejska sinagoga, pravoslavna crkva a tu je bila također i džamija – jedne do drugih“, kaže ona.

„Danas na tom mjestu ostale su samo katolička i pravoslavna crkva“.

Orginalan naslov: Slovački muslimani: snovi i izazovi (onislam.net)