Naivnost je u biti pozitivna osobina. Riječ naivan je porijeklom iz francuskog jezika (naif), a znači biti prostodušan, prirodan, bezazlen, neizvještačen, otvoren, iskren, neiskusan, djetinjast, itd. (Klaić, 2004:924) Kada pratimo ovo značenje, može se zaključiti da ove osobine manje više krase vjernike. Pa i Poslanik, s.a.v.s., je govorio: „Vjernik je naivan (lahko bude prevaren zbog svoje blage ćudi i povjerljivosti prema drugome) i plemenit, a nevjernik je varalica i zlikovac.“ (Ebu Davud, Tirmizi i Hakim – hasen) I doista, zbog svoje urođene dobrote i plemenitosti, naš narod se često naivno ponašao u odnosu na druge. Nevolja je što nas je sve to skupo stajalo, jer su drugi tu naivnost svjesno zloupotrijebili.

         Pojam naivan nalazimo i u umjetnosti, naiva – naivna umjetnost, u književnosti – naivni pisci, u društvenom životu - kada se ističe naivnost naših političara i rukovodilaca u pregovorima sa drugima i općim interesima naroda, u sportu – kada se kaže bili su na pragu velike pobjede, ali zbog početničkih grešaka naivno izgubiše, itd. Jedna od definicija naivnosti bila bi: „Naivnost je vjerovanje da će drugi biti dobri prema tebi zato što si ti dobar prema njima... kao kad ovca ode među vukove i vjeruje da je oni neće pojesti zato što ona nema namjeru pojesti njih.“ Zbog svoje bezazlenosti i čistih srca priča se o naivnosti naše djece i omladine, ali ni odrasli često ne zaostaju u tome, i kada se to loše završi, ostaje konstatacija: Ovo nam je naša naivnost dala.

Kada se ne smije biti naivan

         Iako je naivnost okarakterisana kao pozitivna osobina, zbog okruženja i mogućnosti zloupotrebe od brojnih neprijatelja, kao i posljedica nasijedanja dunjalučkim izazovima i porocima, ona je vjernicima zabranjena. Da nam se ne desi i ponovi progon, stradanje, ponižavanje i pitanje opstanka našeg naroda, ne smiju se ponavljati iste greške toliko puta. Poslanik, s.a.v.s., nas je direktno na to upozorio: „Vjernik neće dopustiti da ga zmija iz jedne rupe ujede dva puta.“ (Muttefekun alejhi) Zbog te naivnosti i zaboravnosti desilo nam se deset i više puta stradanje i pokušaj uništenja od istog neprijatelja. U Kur'anu je pojašnjeno i zbog čega je došlo do toga, šta smo radili a nismo smjeli: „O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe? “ (En-Nisa', 144.) Dakle, samo miran suživot, korektni odnosi i poslovna suradnja sa drugima može, a prijateljovanje je među vjernicima: „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista silan i mudar.“ (Et-Tevba, 71.) Ne može se naivno uzimati za tačno sve što se čuje, pročita i drugi prenesu. Puno je dezinformacija, lažnih obećanja i prikrivenih interesa. Mora se biti rezervisano, oprezno i prije zaključaka i odluka sve dobro preispitati. Tako i Kur'an nalaže: „O vjernici, ako vam smutljivac donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekom zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ (El-Hudžurat, 6.) Muhammed, s.a.v.s., je govorio: „Dosta je čovjeku grijeha da pripovijeda i izvješćuje o svemu što je čuo.“ (Ebu Davud i Hakim – sahih)

Paradoksalni primjeri naivnosti

U narednom primjeru, naivno nasjedaju mnogi pa i intelektualci. Pojaviše se pojedinci i grupe, koji su se odvojili od zajednice – ummeta, formiraše svoje stranke i pravce, rade ono što Poslanik, s.a.v.s., nije radio niti odobrio i zavode naivne i neupućene vjernike. Ti zavedeni slušaju i slijepo oponašaju samozvane šejhove i emire, umjesto da bolje upoznaju i pridržavaju se dva glavna izvora naše vjere, Kur'ana i Sunneta. Naravno, kod određenih nedoumica i nejasnoća će konsultovati mjerodavne učenjake. U Preporodu od 01.01.2014. godine objavljeno je nekoliko izvanrendnih radova na temu o štetnosti i zabrani igara na sreću, kocke, klađenja i drugih poroka. Teško se pomiriti sa činjenicom da je veliki procenat našeg naroda naivno upao u ralje ovih velikih poroka, koji dodatno ponižavaju, srozavaju i materijalno, duhovno i fizički ugrožavaju ionako osiromašen narod. Tome se može dodati olahko upadanje u dugove uzimanjem kredita sa visokim kamatama, kupovina nekretnina koje vjerovatno neće nikada koristiti ili prodaja osnovnih stvari, onih koji su u nevolji, može se sagledati sva nevolja, kako narod nepromišljeno i naivno sam sebe dovodi u propast.

Kod ishrane stanovništva, pravi se velika greška i ugrožava zdravlje onih koji kupuju i konzumiraju jeftine proizvode sa tržišta. Umjesto toga možemo sami proizvesti, barem za sebe, ekološki čistu hranu, ili da kupujemo od provjerenih domaćih proizvođača iz svoga naroda. Ovo su neke od tih brojnih naivnosti našeg naroda, o kojima moramo govoriti, pisati i savjetovati.Vjernik treba biti obazriv, oprezan i promišljen. Nikada nabrzinu donositi odluke, zaključke i prihvatati sve novo za gotovo. Vjernik od Allaha, dž.š., ima nešto što drugi nemaju. To nam pojašnjava Poslanik, s.a.v.s., u hadisima: „Zaista ima Allahovih robova koji ljude poznaju svojom pronicljivošću (intuicijom).“ (Hakim i Bezzar – hasen) „Bojte se vjernikove pronicljivosti jer on gleda sa svjetlom (nurom) Uzvišenog Allaha.“ (Tirmizi, Taberani, Ibnu Adijj i Buhari u „Tarihu“ – hasen) Kada ovakvi budemo, onda će nas i drugi više uvažavati. Mi trebamo biti uzor drugim, a ne povoditi se za njima, zanemarujući svoje vrijednosti. Naivnost, jeste vrlina, ali kod brojnih neprijatelja, zala, smutnji, laži, raznih poroka i grijeha, u mnogim situacijama naivan se ne smije nikako biti.