U suri El-Ahkaf Allah podsjeća čovjeka na Svoju moć, Svoju jedinost i apsolutno gospodarenje nad svim što je stvorio na nebesima i Zemlji, vjerovanje u poslanstvo Muhameda, a. s., kome je objavljen Kur'an, u proživljenje, Sudnji dan, nagradu i kaznu. U suri Muhammed Allah, dž. š., govori o borbi kao njenom drugom imenu, podršci i pomoći onima koji Njega pomažu, licemjerima i škrtarenju kao jednoj pogubnoj ljudskoj osobini.

Suru El-Feth naši prevodioci prevode kao Pobjeda, pobjeda jasna, pobjeda sigurna i potpuna. Pobjeda je radosna vijest i snažna podrška Muhammedu, a. s., i vjernicima koji su bili zaustavljeni na Hudejbiji i onemogućeni da posjete Meku radi obavljanja umre. Tom prilikom, Poslanik, a. s., je potpisao ugovor s mušricima iz Meke, čime su muslimani Medine priznati kao nova i ravnopravna politička zajednica. Međutim, za neke ashabe ugovor je bio nepovoljan i zbunjujući. Mislili su da su jaki i da mušricima nije trebalo popuštati potpisivanjem ugovora koji je sugerirao kompromisna rješenja. U takvom stanju nervoze i zbunjenosti, koje je dodatno komplicirala vijest o ubistvu h. Osmana, Allah je spustio sekinet - znak Božanske prisutnosti i nevidljivu vojsku meleka. Sekina, koja se u ovoj suri spominje tri puta, je posebna vrsta smirenosti, stanje dubokog unutrašnjeg mira, smirenost srca koju Allah spušta na srca vjernika kada se nađu u graničnoj, bezizlaznoj situaciji. Ta vrsta smirenosti poticaj je i podrška učvršćivanju imana, vjerovanja kojim se otklanjaju sve sumnje i nepovjerenja. U 4. ajetu je upotrijebljena neobična konstrukcija kojom se sa sekinetom, željeno vjerovanje, stabilnost i postojanost u vjerovanju, učvršćuje i povećava s postojećim vjerovanjem. Takvu vrstu sekineta, sigurnosti i smirenosti, usred opasnosti i straha od mušrika, Allah je spustio i na Muhammeda, a. s., dok je bio s Ebu Bekrom u pećini Sevr, tako da je bio potpuno smiren uprkos bliskoj mušričkoj prijetnji. Ta neobična vrsta Božije intervencije na Hudejbiji omogućila je opću atmosferu smirenosti i prisebnosti u kojoj su svi ashabi dali zavjet na vjernost Muhammedu, a. s. Zavjet dat Poslaniku okarakteriziran je i predstavljen kao zavjet dat samom Bogu, što je bilo posebno važno za razumijevanje poslaničke uloge i njegovog daljeg vođstva. Bog je još jednom potvrdio važnost slušanja, slijeđenja i pokornosti Poslaniku, njegovoj viziji i strategiji. Iznevjeriti taj zavjet značilo je iznevjeriti i izdati samog Boga, i prizvati sebi zlo i nesreću. Ispuniti zavjet na vjernost dat Poslaniku značilo je zadobiti Allahovo zadovoljstvo, ljubav, zaštitu i pažnju. Taj zavjet na vjernost, vjernici polažu svaki put kad izgovaraju šehadet i donose salavat na Poslanika, a. s., i u iskušenju su da li će ga ispuniti ili iznevjeriti.   

Sura El-Feth završava govorom o Poslanikovim ashabima, drugovima koji su na jedan posebno pohvalan način opisani u Tevratu, Indžilu i Kur'anu. Oni su samilosni jedni prema drugima, a strogi prema nevjernicima, prepoznaju se po ruku'u i sedždi, težeći da se dobrote i zadovoljstva Allahova domognu. Oni su kao biljka koja svoj izdanak pusti pa ga učvrsti, ojača i ispravi na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača. Njihov opis je poželjna slika vjernika koji imaju svoju uzlaznu duhovnu putanju, kontinuitet u poslušnosti Bogu, koji se reflektira u uzornom moralnom življenju.

Cijeli komentar 26. džuza možete pročitati u novom broju Preporoda