Osnovna ljudska prava pripadnika diskrimini-ranog i progonjenog Rohinja naroda nisu zagaranto-vana. Nakon što je vojna hunta u Mijanmaru 1982. usvojila zakon o državljanstvu, Rohinja muslimani su lišeni prava na državljanstvo.

Na osnovu podataka Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), procjenjuje se da je 646 000 pripadnika Rohinja naroda - što je više od polovine procijenjenog broja Rohinja muslimana koji žive u pokrajini Rakhine - bilo prisiljeno potražiti utočište u susjednom Bangladešu od oktobra 2016., a posebno od augusta 2017. godine. Napaćeni i nasmrt prestravljeni civili, žene, starci i djeca, bježali su od pripadnika vojske i sigurnosnih službi zemlje koji bi ih, da je sve normalno, trebali štititi i braniti. U posljednje vrijeme, svjetski mediji su svakodnevno izvještavali o užasnim patnjama pripadnika Rohinja naroda koji već decenijama živi bez zagarantovanih elementarnih ljudskih prava. Svjetski moćnici su izdavali saopštenja za javnost u kojima su osuđivali nasilje i pozivali Vladu Mijanmara da prekine vojne operacije, poštuje norme međunarodnog prava i omogući nesmetan pristup međunarodnim humanitarnim organizacijama kriznim žarištima. Nažalost, bez rezultata.

Stanje ljudskih prava Rohinja muslimana

Osnovna ljudska prava pripadnika ovog diskriminiranog i progonjenog naroda nisu zagarantovana. Nakon što je vojna hunta 1982. usvojila zakon o državljanstvu, Rohinja muslimani su lišeni prava na državljanstvo. Unutar zemlje zabranjeno im je putovati bez dozvole, niti mogu raditi izvan njihovih sela ili se čak vjenčati bez prethodne saglasnosti vlasti. Nemaju dovoljan pristup prehrani, zdravstvenoj zaštiti niti obrazovanju. Zbog toga je stanje ljudskih prava u Mijanmaru već duže vrijeme jedna od tema diskusije Trećeg komiteta Generalne skupštine i Vijeća za ljudska prava UN-a.

Nakon posljednjih dešavanja u pokrajini Rakhine, na zahtjev zemalja članica Organizacije islamske saradnje (OIC), Treći komitet Generalne skupštine usvojio je rezoluciju A/C.3/72/L.48 o stanju ljudskih prava u Mijanmaru krajem oktobra ove godine. Rezolucija je pozvala vlasti Mijanmara da osiguraju punu zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda Rohinja muslimana kako bi se spriječila dodatna nestabilnost i nesigurnost, ublažila patnja, riješili osnovni uzroci krize i pronašlo održivo i trajno rješenje pitanja Rohinja muslimana.

K tomu još, zadnja u nizu inicijativa zemalja članica OIC-e bilo je sazivanje specijalnog zasjedanja Vijeća za ljudska prava (HRC) Ujedinjenih naroda sa sjedištem u Ženevi . Na zahtjev Bangladeša i Saudijske Arabije, Vijeće za ljudska prava održalo je specijalnu sjednicu posvećenu stanju ljudskih prava Rohinja muslimana i ostalih manjina u Mijanmaru 5. decembra 2017. Zahtjev za sazivanje specijalnog zasjedanja podržale su 33 države članice Vijeća (od ukupno 47) i više od sedamdeset drugih delegacija posmatrača. Održavanju sjednice prethodili su intenzivni diplomatski napori, razgovori i diskusije o rezoluciji koju su predložile članice Organizacije islamske saradnje kako bi se konačan tekst usvojio konsenzusom svih članova Vijeća bez poziva na glasanje.

Žrtve decenijske diskriminacije i progona

U svom izlaganju tokom zasjedanja Zeid Ra’ad al-Hussein, Visoki komesar Ujedinjenih naroda za ljudska prava, osudio je “široko rasprostranjene, sistematične i šokantno brutalne” napade na Rohinje, kao i decenije diskriminacije i progona ove manjine kojoj su uskraćena elementarna ljudska prava. Pozivajući Vijeće za ljudska prava “da preduzme odgovarajuće mjere kako bi se zaustavilo ovo ludilo”, Visoki komesar se upitao koliko ljudi moraju patiti prije nego što im se konačno prizna njihova patnja, identitet i prava od strane njihove vlade i ostatka svijeta!? Pored toga što je u ranijim izjavama govorio o školskim primjerima etničkog čišćenja Rohinja naroda, Zeid je ukazao na prisustvo elemenata genocida imajući u vidu decenije apatridije koja je nametnuta Rohinjama, politici dehumanizacije, diskriminacije i segregacije, strašnog nasilja i zlostavljanja, prisilnog raseljavanja i sistematskog uništavanja sela, domova, imovine i sredstava za život. “Odbijanje međunarodnih i lokalnih aktera da Rohinje imenuju Rohinjama - da ih prepoznaju kao zajednicu i poštuju njihovo pravo na samoidentifikaciju - predstavlja još jedno poniženje i stvara sramotan paradoks: ime im se uskraćuje, dok su proganjani zbog onoga što jesu”, dodao je on. U tom kontekstu, zatražio je međunarodnu krivičnu istragu protiv osoba odgovornih za nasilje nad Rohinjama. Visoki komesar je podsjetio da je njegova kancelarija poslala tri ekipe u Bangladeš ove godine da prate situaciju i razgovaraju sa Rohinja izbeglicama. Svjedočenja preživjelih kazuju o brojnim slučajevima užasnog barbarstva počinjenog protiv Rohinja, uključujući i namjerno spaljivanje ljudi nasmrt unutar njihovih domova, ubistva djece i odraslih, široko rasprostranjena silovanja žena i djevojaka, spaljivanje i uništavanje kuća, škola, trgovina i džamija.Visoki komesar je pozvao Vijeće da razmotri usvajanje preporuke Generalnoj skupštini UN-a da uspostavi novi nepristrasan i nezavisan mehanizam, koji će komplementirati rad Misije za utvrđivanje činjenica o najnovijem talasu nasilja s ciljem provođenja istrage o individualnoj krivičnoj odgovornosti onih koji su činili zločine.

Pozicija OIC-e

Ambasador Pakistana je, u ime zemalja članica Organizacije islamske saradnje, naglasio primarnu odgovornost vlade Mijanmara da zaštiti svoje stanovništvo i osigura poštivanje ljudskih prava svih stanovnika uključujući i Rohinja muslimane. Pozdravio je nedavni bilateralni angažman na visokom nivou između vlada Mijanmara i Bangladeša i izrazio nadu da će bilateralni instrument potpisan između dvije vlade o repatrijaciji Rohinja izbjeglica doprinijeti rješavanju krize i da će biti istinski implementiran kako bi se Rohinje vratile svojim domovima na dostojanstven i siguran način.

U ime OIC-e ambasador Pakistana je izrazio nadu u konstruktivan angažman s Vladom Mijanmara i uputio poziv za prekid svih neprijateljstava usmjerenih protiv civilne populacije Rohinja muslimana. Ambasador je pozvao na rješavanje osnovnih uzroka krize u pokrajini Rakhine uz poštivanje, promovisanje i zaštitu ljudskih prava, bez ikakve diskriminacije, i istaknuo nužnost implementiranja preporuka Savjetodavne komisije o pokrajini Rakhine, a kojom predsjedava Kofi Annan. U tom kontekstu naglasio je važnost omogućavanja pristupa Misiji UN-a za utvrđivanje činjenica s ciljem provođenja transparentne istrage o navodima o zloupotrebi i kršenju ljudskih prava u skladu sa svojim mandatom, procesuiranje odgovornih za zločine, omogućavanje slobode kretanja, jednak pristup osnovnim uslugama i potpuno građansko pravo svim pojedincima i stvaranje povoljnih uslova za održivi povratak Rohinja izbjeglica svojim domovima.

Rezolucija o stanju ljudskih prava u Mijanmaru

Uprkos naporima delegacija Bangladeša i Saudijske Arabije da predlože uravnotežen tekst rezolucije, delegacija Kine je zatražila glasanje uz argument da bi usvajanje rezolucije moglo zakomlicirati implementaciju nedavno potpisanog bilateralnog ugovora o repatrijaciji Rohinja izbjeglica iz Bangladeša u Mijanmar. Ipak, rezolucija A/HRC/S-27/L.1 o stanju ljudskih prava Rohinja muslimana i drugih manjina u Mijanmaru, je usvojena sa 33 glasa u korist, tri protiv (Kina, Filipini i Burundi) i devet suzdržanih.

U rezoluciji Vijeće za ljudska prava najoštrije osuđuje sistematska i teška kršenja ljudskih prava počinjenih u Mijanmaru, naročito u pokrajini Rakhine, protiv pripadnika Rohinja muslimana i poziva Vladu Mijanmara da osigura zaštitu ljudskih prava svih osoba u Mijanmaru, uključujući pripadnike Rohinja muslimanske zajednice i drugih manjina. Vijeće je zadužilo Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za ljudska prava da prati razvoj situacije ljudskih prava Rohinja i da podnese izvještaj Vijeću tokom narednih redovnih zasjedanja.