Napomena: Tekst je napisan u maju za Preporod od 1. juna 2016. godine. U toku priređivanja ovog broja Preporoda Remzija-efendija je preselio na Ahiret.

Efendija Baltić priča kako je njegova želja bila da upiše Al-Azhar u Kairu, ali da ga je Božija odredba, u vidu bolesti, spriječila u toj nakani. “Do 1978. godine nisam znao da imam srčanu smetnju, za nju sam saznao na jednom događaju u Sarajevu, kada sam trebao trčati kratke staze na stotinu metara; tada mi je ondašnji ljekar kazao da imam problema sa srcem. 

Zatim se na pretragama na Koševu otkrilo da se radi o jednoj vrlo teškoj, urođenoj smetnji, 'defectus septi atriorum', što uzrokuje miješanje zdrave i nezdrave krvi u komori i pretkomori srca (ljudi s ovakvim smetnjama inače ne žive duže od dvadeset tri godine života). Zatim je uslijedila i prva operacija, u tada najkvalitetnijoj i najopremljenijoj Vojnoj bolnici VMA u Beogradu, gdje mi je operaciju, uz konzilij ljekara tog vremena, izvršio Isidor Papo, 1978. godine”, priča Baltić i dodaje da su mu doktori tada kazali kako su izgledi da operacija uspješno prođe samo jedan posto, ali da ga to nije nimalo pokolebalo, jer je, kao i svaki vjernik, bio uvjeren da je Allah, dž.š., vlasnik života i smrti, te je potpisao pristanak za izvršenje operacije.

Pomirivši se sa sudbinom i shvativši da su, zbog bolesti, njegove mogućnosti za odlazak u Egipat i studiranje na Al-Azharu vrlo neizvjesne i teško izvodljive, vanredno upisuje Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. 

Posao imama nekad i sad

Remzija, koji je na toj dužnosti proveo nekoliko godina, do prvih demokratskih izbora i pobjede slobode te pada režima Josipa Broza Tita, dobro zna koliko je bilo teško biti imam u onom sistemu, kada si morao paziti šta govoriš na hutbi, kako ne bi prekoračio dozvoljeno i bio priveden i saslušavan, te vrlo lahko kažnjen zatvorom i izgnanstvom iz društvenog života. 

“U to vrijeme sam kao dopisnik pisao za Preporod, i sjećam se da sam imao problema zbog nekih banalnih stvari. Konkretno, jedne prilike sam poslao izvještaj s mevluda i hatmi koje su se održale u džematu Šturlići, u kojem sam napisao rečenicu da ezan odjekuje preko rijeke Korane. Oni su to protumačili kao islamiziranje građana s druge strane granice. Zatim se znalo dešavati da u tekstu napišem rečenicu u kojoj kažem da je islam najbolja i najčistija vjera; zbog toga su me optužili da pravim šovinizam naspram drugih religija, uz prijetnju da bih mogao završiti na robiji”, kaže on, ističući značaj današnje slobode i blagodati vjeronauke u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine.

Danas je bolje

“Za razliku od stanja u tom vremenu, danas imamo vjeronauku u odgojno-obrazovnom sistemu naše zemlje. Stoga trebamo biti svjesni blagodati slobode u demokratskom društvu u kojem živimo”, smatra Baltić. U onom vaktu, vjerska pouka svela se samo u okvire mekteba, dok je od mnogobrojnih medresa jedino Gazi Husrev-begova bila u funkciji. 

“Od mnoštva islamske literature i časopisa koji su u to vrijeme bili dostupni, ondašnji režim je, svojom politikom stroge kontrole i cenzure, sve to sveo na Preporod i Glasnik, koji je Islamska zajednica mogla izdavati. Ipak, i to je bilo dovoljno da Bog dragi podari hajr i da se odupre mnogobrojnim knjigama i listovima koji su propagirali marksizam, ateizam i nemoral, i koji su vrijeđali Boga. Kada o tome govorimo u ovom vremenu, to je mnogima neshvatljivo, jer vrlo je teško razumjeti situaciju i uvjete u kojima su tada djelovali uposlenici Islamske zajednice i vjernici”, govori dalje Baltić. 

Prisjećajući se prve džume koju je obavio u džamiji Fethija, u januaru 1986. godine, kaže da je na džuma-namazu tada zatekao samo dvadeset sedam osoba. Za razliku od tog vakta, danas na džuma-namazu ima 500-600 džematlija. Demokratske promjene donijele su više slobode, što je, priča on, rezultiralo sveopćim popravljanjem stanja u džematima širom Bosanske krajine. 

Iskušenjima nikad kraja

Osim što ima srčane smetnje, godine 2005. otkriva da boluje od još jedne vrlo teške bolesti. Naime, radi se o leukemiji blažeg oblika. “Nekoliko puta sam mijenjao stimulator na srcu, zatim sam 2005. godine u Tuzli radio lasersku operaciju na srcu, tzv. četiri ablacije na srcu, koju mi je uradio kardiolog Midhat Nurkić”, kazuje on i dodaje da se vjernik koji ima veća iskušenja treba nadati i većoj nagradi od Allaha, dž.š.

Remzija ef. Baltić primjer je kako snagom vjere čovjek postiže i ono što inače nikada ne bi mogao. Iz njegove priče možemo naučiti da se vjera u Boga isplati još na ovom svijetu, a na onom svijetu vjernika čekaju mnoge blagodati i oprost Uzvišenog Gospodara; pa ima li išta bolje od toga?

BIOGRAFIJA
Remzija ef. Baltić rođen je 1958. godine. Gazi Husrev-begovu medresu upisuje 1973, a završava 1978. godine. Prvi džemat u kojem je radio bio je džemat Prošići, koji pripada Medžlisu Cazin. Tu provodi pet godina, od juna 1979. do januara 1986. godine. Od 1. januara 1986. godine postaje imam džamije Fethija, u kojoj, do danas, provodi punih dvadeset osam godina aktivnog rada i djelovanja. Preselio je na Ahiret u maju 2016. godine