Naime, pomalo već i zaboravljeni Zakon o grebljima, ovih dana se maksimalno primjenjuje naročito sa aspekta uređivanja ove oblasti od strane lokalnih zajednica.

U kontekstu praćenja trendova i kretanja u Evropskoj uniji, usvajanjem Zakona o grebljima i pogrebnoj djelatnosti na području RS sva groblja su dobila status komunalnih objekata. Zbog navodno neuređenog stanja u ovoj oblasti, vladajuća struktura u RS u tom periodu je insistirala na donošenju ovog zakona. Posljedice Zakona nismo osjetili u trenutku donošenja, posljedice u najvećoj mjeri ne osjećamo ni danas, posljedice ćemo osjetiti nakon prvih prekopavanja naših mezarja na području RS, posljedice ćemo osjetiti nakon komplikovane procedure obavljanja dženaze ili nemogućnosti obavljanja dženaze, posljedice ćemo osjetiti na našim nišanima, posljedice ćemo osjetiti prilikom nemogućnosti otvaranja novih mezarja, posljedice ćemo osjetiti... a lokalne zajednice polahko pripremaju teren za to.

Diskriminacija Bošnjaka u odnosu na ostale vlasnike

Na nekim područjima RS danas nema Bošnjaka, agresori su očistili teritoriju, ali postoje tragovi bošnjaštva, postoji imovina Bošnjaka koja je njihovo neprikosnoveno vlasništvo ili bi trebalo biti neprikosnoveno i postoje naša mezarja koja su vječiti svjedok postojanja jednog naroda na određenoj teritoriji. Mezarja su u najvećem broju slučajeva uredno čišćena, ograđena, redovno se održavaju, što je dokaz postojanja i prisutnosti naroda na tom području.

Posljedice Zakona nismo osjetili u trenutku donošenja, posljedice u najvećoj mjeri ne osjećamo ni danas, posljedice ćemo osjetiti nakon prvih prekopavanja naših mezarja na području RS, posljedice ćemo osjetiti nakon komplikovane procedure obavljanja dženaze ili nemogućnosti obavljanja dženaze, posljedice ćemo osjetiti na našim nišanima, posljedice ćemo osjetiti prilikom nemogućnosti otvaranja novih mezarja, a lokalne zajednice polahko pripremaju teren za to.

Briga i imovina Bošnjaka nekome smetaju. Možda je upravo to razlog što se u posljednih nekoliko godina na području RS donijelo nekoliko zakona koji na razne načine tretiraju imovinu i dovode imovinu Bošnjaka u diskriminirajući položaj u odnosu na imovinu ostalih vlasnika. Jedan od tih zakona na koji se želim osvrnuti u ovom tekstu je Zakon o grebljima i pogrebnoj djelatnosti. Početkom 2013. g., kada je Zakon donešen, medijski prostor je bio ispunjen ovom problematikom. Uključenost javnosti je bila zadovoljavajuća. Međutim, koliko je naša pažnja bila prisutna? Kada bismo danas postavili pitanje šta je sa ovim Zakonom većina ne bi znala odgovor. Danas on već počinje uzrokovati probleme, zbog čega bismo i danas trebali biti glasni kao što smo bili početkom 2013. kada je Zakon donešen. Osim Islamske zajednice niko više ne govori o ovom Zakonu i njegovim konsekvencama za Bošnjake, prije svega povratnike u RS. Niko danas ne govori koliko općina na području RS je već donijelo odluke o načinu upravljanja i korištenja grobljima koje još pobliže, u odnosu na Zakon, ograničavaju, prije svega, vjersku slobodu, a onda i dostojanstvo svih naših ukopanih i nas koji ćemo biti ukopani. Da bi slika o namjerama pojedinih lokalnih zajednica bila jasnija iz iskustva ću izložiti nekoliko primjera koji govore o tome šta lokalna zajednica želi da stavi pod svoju ingerenciju.

Jasno je da lokalna zajednica ima potrebu, možda i obavezu uređivati geografski prostor, ali u nekoliko prijedloga Odluka o upravljanju i raspolaganju grobljima predlagači-lokalne zajednice išle su do te mjere da su htjeli odrediti širinu i dubinu mezara, razmak između mezara, visinu nišana, natpis na nišanima, gdje se smije, a gdje ne smije klanjati dženaza, vremenski okvir u kojem je dozvoljeno obavljati dženazu, mogućnost prekopavanja groblja bez saglasnosti vjerske zajednice, određivanje visine naknade za groblja, održavanja i dr. koji bi bio prihod komunalnog preduzeća i sl.

Vakufska direkcija, kao ustanova Islamske zajednice u BiH koja vodi brigu o vakufima, pa i o mezarjima koja su u naravi vakuf, je među prvim prepoznala namjeru zakonodavca i prije usvajanja zakona. Zbog toga je bila aktivno uključena u izradu izmjene Zakona koja je djelimično ublažila sami sadržaj Zakona. U tom kontekstu inicirala je i prije donošenja Zakona izradu Pravilnika o mezarjima unutar IZ koji je jedinstven i na jedinstven način uređuje ovu oblast.

Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u članu 9. odredio je da crkve i vjerske zajednice uživaju beneficije na osnovu svog statusa i to u skladu sa zakonom, kanonskim odnosno svojim ustavnim odredbama. Ovdje treba posebno naglasiti ovaj dio „u skladu sa kanonskim, odnosno svojim ustavnim odredbama“.

U članu 12. Zakona određeno je da crkve i vjerske zajednice mogu stjecati imovinu kojom slobodno raspolažu i upravljaju, što znači da niko pa ni državni organi nemaju pravo se miješati u način upravljanja imovinom.

Groblja su imovina vjerskih zajednica i lokalna zajednica mora štititi prije svega vlasnička prava, a onda omogućiti vjerskim zajednicama da uživaju beneficije koje imaju. Vjerske zajednice svojim internim aktima rješavaju pitanje uređenja i upravljanje grobljima kroz interne pravilnike i odluke.

Uloga medžlisa

Određeni segmetni Zakona o grebljima i pogrebnoj djelatnosti, kao i Odluke lokalnih zajednica koje još pobliže nastoje „urediti“ ovu oblast zasigurno su u suprotnosti sa običajnim i vjerskim pravom određene vjerske zajednice, a posebno su u suprotnosti sa tradicijom i običajima na ovim prostorima. Zakon dopušta lokalnim zajednicima da potencijalno mogu preuzeti određene nadležnosti od vjerskih zajednica kada su u pitanju groblja.

U kontekstu zaštite naših mezarja, kako aktivnih, tako i zatvorenih koja se više ne koriste, važno je da maksimalno svi budemo uključeni u dešavanja u našoj lokalnoj zajednici na području RS. Moramo se kroz javne rasprave uključiti u donošenje odluka lokalnih zajednica kako bismo spriječili negativne posljedice. Ovo je posebno važno za naše medžlise u smislu njihove aktivne uloge u izradi Nacrta Odluka lokalnih zajednica, a kasnije i u samim raspravama. Vakufska direkcija će, kao i do sada pružiti svu pomoć i podršku u zaštiti mezarja. Međutim medžlisi su ti koji trebaju i moraju imati prvi informacije i pravovremeno reagirati. Još uvijek, kroz odluke lokalnih zajednica možemo i moramo sačuvati naše mezarje i naše pravo na mezarjima i upravljanje njima. Kao i uvijek najveći teret podnose i podnosit će povratnici i naši medžlisi jer su oni naša prva i najbitnija karika u prikupljanju adekvatnih informacija i eventualnom djelovanju nakon toga.

U budućnosti moramo biti budniji, da ne dopustimo da za ovako bitne zakone saznamo nakon njihova donošenja u Skupštini RS. Moramo biti istrajni u borbi za naša prava, za našu imovinu, za našu tradiciju i vjeru i ovu obavezu moramo prenijeti i na našu djecu jer zasigurno će ova borba trajati više decenija.

P