Povod za održavanje konferencije je bila agitacija i provokacija jednog dijela sarajevskih jevreja prema muslimanima u BiH prilikom manifestacione povorke održane 27. marta 1941. godine u Sarajevu u čast stupanja na prijesto kralja Petra II.

 Konferencija je jednoglasno i jednodušno donijela zaključak, štampan ćirilicom, u kojem se između ostalog navodi: „Pored ranijih primjera nedoličnog držanja toga dijela jevreja prema muslimanima i njihovih pokušaja da raznim podmetanjima stvore u našoj javnosti takova mišljenja o muslimanima kojima je cilj da dovedu u sumnju patriotska osjećanja muslimana kao cjeline, ne ustručavajući se čak i da našim vlastima sugerišu takva mišljenja raznim dostavama.

Za vrijeme prolaska manifestacione povorke u kojoj su, naravno, i muslimani uzeli puno učešće i vidno manifestovali svoju radost zbog istorijskog događaja i stupanja na presto NJ. V. Kralja Petra II, ti rušilački elementi pokušavali su da pokvare veliko narodno oduševljenje dobacujući izazivački pojedincima i pojedinim gurpama manifestacione povorke razne provokatorske izraze, među njima najčešće: Evo pete kolone.“

 Konferencija delegata muslimanskih društava ističe: „da su muslimani svojim držanjem prema svojim sugrađanima jevrejima, kroz istoriju sve do danas, zadužili svakog jevreja prije na zahvalnost ili bar na lojalnost nego li su dali povoda ovakvom njihovom držanju. Kada su muslimani, prije skoro četiri stoljeća, bili isključivi nosioci vlasti u ovim krajevima, primili su jevreje kao bijedne izgnanike u svoju sredinu i dali im sve mogućnosti življenja. Svoje današnje materijalno blagostanje jevreji treba da zablagodare toj istorijskoj okolnosti i treba da su dobro svjesni, da su oni baš ti koji su iz raličitih situacija i kriza, sve od okupacije do danas, izvukli najveće koristi na račun muslimana, pa su i pored toga muslimani prema jevrejima zadržali stav sugrađanske tolerancije i korektnosti.“

Na kraju Zaključka se i po treći put napominje da se ovi ispadi ne pripisuju sugrađanima jevrejima kao cjelini te se predlaže sarajevskim jevrejskim vjerskim i društvenim organizacijma da stanu u kraj svim ovakvim agitacijama i provokacijama protiv muslimana u Sarajevu i van njega. Također, predlaže se da se zaključak ove konferencije dostavi svim nadležnim vlastima i zatraži primjerno kažnjavanje pojedinih agitatora.

Na konferenciji su učestvovali i podržali zaključak konferencije slijedeći predstavnici i delegati:

1. Ulema-medžlis: Alija Aganović;
2. Sresko vakuf. mearif. povjerenstvo: Abdulah Hadžić, predsjednik, Fehim ef. Handžić i Sulejman Denišlić;
3. Udruženje šerij. sudija: Ibrahim Čadorčić, Osman Omerhodžić;
4. Udruženje muallima: Hafiz Ramiz Jusufović;
5. Narodna uzdanica: Husein Alić, Dr. Ali Osman Mehmedagić i Safet Peljezović;
6. Hurijjet: Edhem-aga Ćejvanija, predsjednik, Atif Kamenica, Ešref Pašić i Halid Novalija;
7. Jediler: Mustafa Fazlić, predsjednik, Muhamed Nuhbegović, Latif-aga Alikadić i Mustafa Šišić;
8. El-Kamer: Vejsil Bičakčić, predsjednik, Safet-aga Zlatar i Mahmut-aga Bičakčić;
9. Muslimanski klub: Fehim Musakadić, predsjednik, Salih Uzejragić;

• Vakufska direkcija: Hazim Muftić, direktor;
• Džematski medžlis: Hafiz Mustafa Varešanović, predsjednik;
• Udruženje džematskih imama: Hafiz Mustafa Varešanović i Alija Ljubunčić;
• El-Hidaje: Kasim Dobrača, Muhamed Fočak, Omer Mušić i Fejzulah Hadžibajrić;
• Merhamet: Hafiz Muhame ef. Pandža, Salem-aga Džino, Hasan Užičanin i Dr. Muhamed Iblizović;
• Đerzelez: Nudžejm Muhibić, predsjednik, Ismet Čomara i Salih Džemidžić;
• Udruženje „Trezvenosti“: Ešref Berberović, predsjednik, Asim Demirdžić, Ramiz Hrapović i Mustafa Zildžo;
• Bratstvo: Faik Musakadić, predsjednik;
• Glavni odbor Gajreta: Svi članovi Glavnog i Izvršnog odbora.

Nakon što je Glavni odbor „Gajreta“ u Sarajevu dostavio Zaključak konferencije svim jevrejskim ustanovama i društvima, Jevrejsko kulturno-prosvjetno društvo „La Benevolencia“ je uputilo Vakufskoj direkciji u Sarajevu Saopštenje predstavnika uprava jevrejskih ustanova i društava u Sarajevu broj: 246, od 02. aprila 1941. godine sa potpisom predsjednika Dr. Jakova Kajona i podpredsjednika Leona J. Fincija.

 U Saopštenju, pisanom latinicom, između ostaloga stoji: „Istorijska je činjenica da su Jevreji ovih krajeva bili uvijek prožeti željom da u miru i slozi žive sa svim svojim sugrađanima i da se ne pamte nikakvi njihovi ispadi protiv pripadnika ma koje vjerske zajednice. Naprotiv, njihov vjerskomoralni i porodični odgoj kao i okolnst da predstavljanju po broju slabiju grupu, isključuju svaku pomisao na agresivnu akciju bilo koje vrste.“

Dalje se navodi: „Zbog toga Jevreji ovih krajeva duboko žale što su pojedinačni incidenti i povici neodgovronih lica, kojih nije bilo samo među Jevrejima, a bilo je povika i protiv Jevreja, mogli dati povoda da se predstavnici uglednih muslimanskih ustanova nađu pobuđeni da zauzmu jedan organizovani stav gotovo prema cijeloj jevrejskoj zajednici.“

Ostaje nejasno zbog čega se u Saopštenju navodi kako je Zaključak prožet očiglednim antisemitskim duhom, antijevrejskom agitacijom i slično.