Sumnja i ogovaranje.

Posebice razmišljah o sumnji i ogovaranju  u ime vjere.

Svakom dobru il' iole dobroj pojavi u društvu mi nalazimo mahane, izražavamo sumnje a što je  još gore za većinu tih sumnji i mahana nemamo dokaz.

Draga braćo, niko od nas ne nosi izvraćenu odjeću pa zašto onda izvraćamo islam?

Nigdje nisam našao, ni u jednom islamskom mišljenju i propisu da je čovjek kriv dok mu se ne dokaže krivica. Častan je dok ne budeš imao dokaz, svjedoka njegove nečasti. Mi to danas izvrćemo u potpunosti. Sumnjamo u sve i svašto bez ikakvih dokaza, samo na osnovu mišljenja te stvaramo društvo u kom je svak loš dok ne dokaže da je dobar, umjesto obratno.

Gradom, kada bi sudili po onom što govorimo hoda stotine „loših žena“ a kada zatražimo od onih koji ih tako zovu da dovedu četiri svjedoka nemaju ih. 

Govorimo bestidnosti kao u ime islama a ne ispunjavamo islamske norme zato.

Optužujemo ljude da kradu a ne iznosimo dokaze.

Optužujemo jedni druge za ovo ili za ono a nemamo dokaze. A ako se suprotstavimo takvim kažu nam da to oni rade radi istine. Ne može se raditi za istinu a nepoštovati njene propise.

Da bi nekog proglasili nemoralnim trebamo imati svjedoke inače bez tog mi činimo nemorlanost i slijeduje nam kazna. Da bismo nekog osumnjičili za bilo koje loše djelo valja imati islamom propisan razlog i dokaz inače mi time bivamo griješnici i slijeduje nam šerijatski propisana kazna. Ako već govorimo da nešto činimo za rad islama poštujmo i njegove propise i kodekse. Onaj koji ih je propisao dokaz je njihove ispravnosti.

Jedne je prilike putovala grupa ashaba i sa njima Selman el-Farisi. Odsjeli su, napravili šatore i spremili hranu, a Selman je od umora zaspao. Neki od njih su između sebe počeli govoriti o Selmanu:”Ovaj rob hoće samo da uđe u već postavljene šatore i da jede već spremljenu hranu”. Zatim su Selmana kada se probudio poslali Poslaniku da za njih zatraži malo hrane i kad je on došao Poslaniku, Poslanik mu reče:”Kaži im da su oni već jeli”!

Kad im je Selman prenio Poslanikove riječi, oni s nevjericom krenuše da uvjere Poslanika kako stvarno nisu jeli, ali im Poslanik ponovo reče: “Da- Da. Vi ste jeli meso svoga brata kad ste o njemu govorili to što ste govorili dok je spavao”! Zatim je Poslanik proučio ajet: ”O vjernici, čuvajte se mnogih sumnji, jer su neke od njih grijeh, ne uhodite i ne ogovarajte jedni druge. Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno? Bojte se Allaha, Allah zaista oprašta i milostiv je”! (el-Hudzurat, 12. ajet).

Sufjan je ovako objasnjavao ovaj ajet: »Sumnji ima dvije vrste. Sumnja koja je grijeh i sumnja koja nije grijeh. Sumnja koja je grijeh je ona koju čovjek izrazi i govori o njoj, a sumnja koja nije grijeh je sumnja koju čovjek drži u sebi i ne izrazi je dok ona ne postane istina.

„Ne uhodite“- znači ne tražite sramote i mahane jedni drugima.

“… i ne ogovarajte jedni druge. Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno?”- znači kao što ne biste mogli jesti mrtvo tijelo svoga brata, tako izbjegavajte da ga ružno spominjete dok je odsutan”.

Zabilježeno je da je Ibrahim b. Edhem jednom ugostio neke musafire, pa kad im je postavio hranu, počeli su ružno govoriti o nekom čovjeku, a on im reče: ”Oni koji su bili prije nas, prvo su jeli hljeb, pa onda meso, a vi ste započeli sa mesom”!

Poslanik, a..s je definisao gibet-ogovaranje upitavši jedne prilike svoje ashabe: "Znate li šta je to gibet"? Prisutni rekoše: Allah i Poslanik najbolje znaju. Poslanik onda reče:”Kad spomeneš svoga brata onako kako ne voli, ogibetio si ga (ogovarao si ga)”! Neko je upitao:”Šta, Allahov poslaniče, ako je tačno to što kažem o svome bratu”? Poslanik odgovori:”Ako je tačno što si o njemu rekao, ogibetio si ga, a ako nije, onda si slagao na njega”! (Prenosi Ebu Hurejre).

Zašto sam ovo podsjećanje počeo upoređivanjem sa golotinjom na ulicama.  Zato što bi malo ko od nas danas, vjerujem niko, pristao da u društvu bude golog avreta (stidnog mjesta) al ne stidimo se da sumnjama i gibetima otkrivamo stidna mjesta svoje nutrine i poput najkrvoločnijih životinja „jedemo mrtvo tijelo brata svoga“.

Braćo draga, kada su ove stvari u pitanju trudimo se biti vegetarijanci.

Vjernik pogriješi  kad zaboravi Boga. Zato se podsjećamo ovim ajetima i hadisima, ne da bi dokazali da smo jedni bolji od drugih nego da bi i jedni i drugi bili bolji. Pročitah od pametnih ljudi da je dobro u liječenju ovih problema uvesti običaj da prije nego kažemo nešto o nekom ili nečem prvo proučimo e'uzu i bismilu.

Muslimanu je zabranjeno da bruka drugog muslimana i to riječima Allaha dž.š., koji kaže: "One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate." (Nur, 19.)

Poslanik, a.s., je rekao: "Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svome bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!" (Medžme'uz-Zeva'id, 8/164., br.13093.)

"Ko prikrije mahanu jednog muslimana, Alah će prikriti njegovu mahanu na ovome i na budućem svijetu!" (Muslim)

Neka nam greške drugih koje primijetimo posluže kao pokrivač za svoje greške. Budemo li istrajali u čuvanju od ovih spomenutih grijeha živjet ćemo u istom al mnogo ljepšem društvu a za sprovođenje ove reforme ne treba nam kredit MMF-a samo vjera i svijest o Bogu i imanje ovih činjenica na umu.

Molim Allaha da nas pomogne i uputi na put dobra! Amin!

Esad Bajić, džemat Podhum / MIZ Konjic

17. muharrem 1437 / 30. oktobar 2015.g.