• Sura započinje konstatacijom da će iman svakog vjernika biti podvrgnut raznim iskušenjima tokom dunjalučkog života. To je neminovnost života na ovom svijetu. U suri se potom svakom čovjeku stavlja u dužnost briga o roditeljima, zajedno s naredbom za trud i zalaganje na putu dobra, kako bi se objedinili dobročinstvo i zalaganje na Božijem putu.

• Cilj ovog kazivanja bio je pružanje utjehe vjerovjesniku Muhammedu, a. s., koji je u vrijeme objavljivanja ove sure proživljavao teške trenutke s obzirom da su njegove sljedbenike mekanski idolopoklonici podvrgavali teškom fizičkom zlostavljanju.

• Priča o faraonu, Karunu i Hamanu poručuje da moć i bogatstvo bez zahvalnosti vode u propast. Allahova pravda dolazi, iako nam čini da nekad kasni.

Dvadeseti džuz Kur'ana obuhvata tri sure: En-Neml - od 56. ajeta do kraja, suru El-Kasas u cijelosti i suru El-Ankebut, do 45. ajeta. Sve tri sure su objavljene u mekanskom periodu Objave. Sura En-Neml je objavljena sredinom mekanskog perioda, ubrzo nakon sure Eš-Šu'arā'. Ima 93 ajeta, a ime je dobila po pojmu en-neml / mravi, koji se navodi u njenom 18. ajetu. Započinje isprekidanim slovima arapskog alfabeta kako bi se skrenula pažnja na značaj Kur'ana koji je istovrstan s govorom Arapa, a ipak ih čini nemoćnim da i oni sačine nešto slično. Povrh toga, upozorenje je onima koji se oglušuju o poziv koji im se upućuje. U suri se donosi kazivanje o Musau, a. s., i spominju mudžize, natprirodna djela koja su dokaz istinitosti njegovog poslanstva. Zatim se iznosi kazivanje o vjerovjesniku Davudu i njegovom nasljedniku Sulejmanu, a. s. Sura navodi i kazivanje o vjerovjesnicima Salihu i Lutu, i onom što su (pre)trpjeli od svojih naroda. Također, u suri se ukazuje na dokaze koji su položeni u stvaranju nebesa i Zemlje a koji upućuju na Allahovu moć (kudret) i Njegovu Jednost. Uz to, sura sugerira i poziciju Kur'ana u pozivanju ljudi u vjeru, uz oslikavanje onih koji odbijaju da povjeruju da je to Božija objava, i pored očitih dokaza kur'anske nadnaravnosti. U suri se nagovještavaju i neki predznaci Sudnjeg dana i spominju prizori onoga što će se desiti kada on nastupi. Na samom kraju, vjerovjesniku Muhammedu, a. s., ocrtava se način na koji treba da poziva u vjeru, uz preporuku da bude ustrajan i strpljiv u dostavljanju Poslanja.

Sura El-Kasas se nalazi na 28. mjestu u pisanoj formi Kur'ana – Mushafu. Ima ukupno 88 ajeta. Objavljena je u kasnijem mekanskom razdoblju, izuzimajući nekoliko ajeta. Više od polovice sure posvećeno je kazivanju o vjerovjesniku Musau, pa je razumljivo da je sura zbog tolike opširnosti i nazvana ovim imenom: El-Kasas – Kazivanje. U suri se navode razni periodi i događaji iz Musaovog života: rođenje, odrastanje, odlazak u izgnanstvo u Medjen, povratak u Egipat i dešavanja s faraonom, njegovom svitom i sihirbazima. Spomenuti su i faraonov bliski savjetnik Hāmān i oholi bogataš Kārūn, i kazna koja ih je zadesila. U suri se govori o kobnom završetku faraona i njegove vojske koji su potopljeni u moru, dok su Musa, a. s., i potomci Israilovi bili spašeni.

Cilj ovog kazivanja bio je pružanje utjehe vjerovjesniku Muhammedu, a. s., koji je u vrijeme objavljivanja ove sure proživljavao teške trenutke s obzirom da su njegove sljedbenike mekanski idolopoklonici podvrgavali teškom fizičkom zlostavljanju. Neki su proganjani, mučeni, pa čak i ubijani. Kazivanje o Musau, a. s., i onom što se desilo silniku faraonu, njegovoj vojsci i saradnicima bila je svojevrsna moralna podrška Muhammedu, a. s., i prvim muslimanima da izdrže i ustraju na Pravom putu.

Sura El-'Ankebūt ima 69 ajeta i nalazi se na 29. mjestu u redoslijedu Mushafa. Veći dio sure objavljen je u mekanskom periodu, izuzetak su prvih deset ajeta koji su objavljeni u medinskom razdoblju. Neki mufessiri smatraju da je ova sura jedna od posljednjih koje su objavljene u Mekki, izuzimajući navedene ajete s početka sure. To dovodi do zaključka da ova sura, posmatrano historijski, označava prelaz između mekanskog i medinskog perioda Objave. Naziv sure izveden je iz sintagme bejtu-l-'ankebūt (paukova kuća), u 41. ajetu, koja se navodi kao primjer lažnih vjerovanja i lažnih vrijednosti. Ta pogrešna vjerovanja i lažne vrijednosti s vremenom budu razotkriveni i ubrzo se sruše jer su, u osnovi, slabi i nepostojani kao što je slaba paukova kuća. Upravo to značenje naglašava se u Allahovim riječima: a najslabija kuća je, zaista, paukova kuća (ve inne evhene-l-bujūti lebejtu-l-'ankebūt).

Cijeli komentar 20. džuza možete pročitati u posljednjem broju Preporoda