IZ PEJGAMBEROVE, S.A.V.S., RIZNICE - 81. ADABI PUTOVANJA

Autor: Prof. dr. Fuad Sedić Septembar 08, 2017 0

Tema putovanja je uvijek aktuelna i upravo zbog njene važnosti učenjaci su joj u svojim knjigama pridavali veliku važnost i posvetili posebna poglavlja. U tim poglavljima nalazimo i ovaj slučaj iz života Poslanika, s.a.v.s.

Pejgamberov, s.a.v.s., način ispraćaja ashaba na put

Prenosi se da je Omer, r.a., tražio od Poslanika, s.a.v.s., odobrenje da ide na umru pa mu je Poslanik, s.a.v.s., to dozvolio i tada mu je rekao: “Nemoj nas zaboraviti u svojim dovama o moj brate!” Omer kaže da su mu te riječi bile draže od svega što je na dunjaluku. (Ebu Davud i Tirmizi, hadis je sahih)
Putovanje je inače poželjno jer ono u sebi sadrži pouke koje se ne mogu spoznati na drugi način. Imam Šafija –rahimehullah- je jednom prilikom rekao: “Putujte jer u putovanju ima pet koristi: rasterećuje od briga, priušti sebi nešto za život, znanje koje se stekne, edeb (odgoj) koji se tom prilikom nauči i prijateljstva koja se steknu na putovanju.”
Putovanje ima svoje posebno mjesto i u propisima naše vjere. Više ajeta i hadisa prepoučuju da se putuje, da je to korisno, poučno i svrsihodno. Uzvišeni Allah kaže: “Putujte po svijetu pa pogledajte kako su završili oni prije...” (Er-Rum, 42.), a Muhamed, s.a.v.s., je rekao: “Putujte, pa ćete biti zdravi i opskrbljeni.” (Bezzar)
Za nas muslimane najljepše putovanje je svakako u naša sveta mjesta, Meku i Medinu, radi obavljanja hadža i umre. To nije vjerski turizam, kako to hoće neki da zovu, već odazivanje Gospodaru, koji nam naređuje ove ibadete u Kur’anu: “Hadž i Umru radi Allaha izvršavajte!” (El-Bekare, 196.)
Iako su ti ibadeti obaveza jednom u životu, svi koji su bili na tom veličanstvenom skupu muslimana cijelog svijeta žude i žele da odu još koji put. Ustvari, od svih putovanja, put na hadž je nešto najljepše, najatraktivnije i najkorisnije muslimanu kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. S obzirom da se posebno pridaje važnost putovanju na hadž ili umru, jer je to putovanje istovremeno i ibadet, vrlo je važno da se osoba koja se odluči na takav put, pridržava uputstava koja su učenjaci spomenuli, kako bi im taj ibadet bio primljen kod Allaha, dž.š. Od učenjaka koji su se posebno istakli u ovom području je poznati učenjak Nevevi, rahimehullah, koji je u svojoj knjizi El-Medžmu’ spomenuo šezdeset i dva edeba prilikom putovanja, od kojih ćemo spomenuti neke:
- Lijepo je da se osoba koji želi da negdje putuje posavjetuje sa onim u koga ima povjerenja, zbog njegove privrženosti vjeri, njegovog iskustava i znanja o tom putovanju u tom vremenu. A na onome ko bude upitan za savjet je da u tome bude potpuno iskren i da ne gleda ne neki svoj lični interes, jer savjetovanje Allah, dž.š., preporučuje u Svojoj Knjizi kada kaže: “I dogovaraj se s njima...” (Ali Imran, 159.) Također, imamo mnoštvo primjera gdje su se ashabi, r.a., savjetovali sa Poslanikom, s.a.v.s.
- Kada se odluči na put onda je sunnet toj osobi da klanja dva rekata istihare namaza, nakon čega će proučiti istihare dovu i zamoliti Allaha, dž.š., da ga uputi na ono u čemu je hajr.
- Kada donese konačnu odluku za putovanje na hadž ili umru, onda će osoba učiniti pokajanje od grijeha i ružnih postupaka, tražiti halal od ljudi i nastojati da vrati njima njihova potraživanja i dugove. Također će vratiti povjerene stvari koje su bile kod njega njihovim vlasnicima. Napisat će oporuku i punomoć da se vrate dugovi onima kojima nije vratio. Dužan je, također, da ostavi svojoj familiji onoliko imetka koliko im treba sve do njegovog povratka s puta.
- Za put treba zatražiti dopuštenje roditelja ili onih koji se brinu za njega.
- Za putovanje na hadž čovjek treba voditi računa da mu taj imetak bude na halal način zarađen, kako bi mu ibadet bio primljen.
- Također je poželjno da vjernik prilikom pripreme ponese i više od svojih potreba, tako da može pomoći one koji budu u potrebi.
- Ako putuje na hadž ili umru treba da se upozna sa propisima i načinom izvršavanja tih ibadeta, da koristi adekvatnu literaturu i da sluša uputstva svojih vodiča, kako ne bi doveo u pitanje ispravnost svog obreda.
- Također je poželjno da čovjek izabere sebi hajirli saputnika, koji voli da čini dobra djela, a kloni se onih nevaljalih. Takav saputnik će ga, kada nešto zaboravi podsjetiti. Saputnik će ga podsticati na činjenje dobrih dijela, a odvraćat će ga od svega što ne dolikuje vjerniku, a pogotovo hadžiji.
- Putnik treba uvažavati svoga saputnika tokom cijelog putovanja i davati mu prednost u odnosu na sebe. Svako od njih dvojice treba razumijevati drugog i osaburiti ako iskrsnu neke nelagodne situacije.
- Lijepo je da se putnik prije puta poselami sa svom svojom familijom, rodbinom, prijateljima i komšijama. Tom prilikom svako do njih će mu izraziti želje za sretno i hajirli putovanje. Tom prilikom je lijepo kazati: Neka te Allah sačuva i pomogne u tvojoj vjeri i dobrim djelima.
Sunnet je i preporuka Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da musafir (putnik) kada izađe iz svoje kuće prouči dovu u kojoj izražava svoj polazak u ime Allaha, tražeći od Njega zaštitu od svih iskušenja i belaja na tom putovanju. Nakon što se ukrca na prevozno sredstvo, proučit će poznatu dovu za put. Poželjno je da ide na put u društvu, a ne da putuje sam, ako za to nema potrebe, jer Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže:
“Kada bi ljudi znali o samoći ono što ja znam, ne bi niko putovao noću sam.” (Buhari)
Skupina koja putuje zajedno treba da sebi izaberu emira (vođu) koji je najsposobniji za tu funkciju, zbog hadisa u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Kada na put krenu trojica neka izaberu jednog od njih za vođu!” (hadis je hasen, Ebu Davud)
Također je poželjno putovati noću, krajem noći (pogotovo u toplim krajevima), jer u hadisu stoji:
“Putujte noću (krajem noći), jer se zemlja (udaljenost) musafiru smanjiva noću.” (hadis je hasen, Ebu Davud i Hakim)
Musafir se treba držati blagosti i uljudnosti i treba da izbjegava raspravu, svađu, guranje sa ljudima. Treba da čuva svoj jezik od nepristojnog govora, ogovaranja, proklinjanja i slično tome. Kada ulazi u neko naselje treba da uči dovu i moli Allaha za dobro tog mjesta i dobro njegovih stanovnika i traži zaštitu od zla tog mjesta i zla njegovih stanovnika. Musafir treba na putu učiti često dove jer se njegova dova prima. Što je moguće više biti pod abdestom (bez opterećavanja time) i redovno klanjati, koristeći olakšice pri spajanju i skraćivanju namaza. Na putovanju se skupina treba držati objedinjeno, a ne da se razdvajaju, a kada se završi sa obavezama na putu treba se vratiti kući, jer nas je na to uputio Poslanik, s.a.v.s., kada kaže: “Putovanje je dio kazne, pa kada neko od vas završi sa obavezama na putu, neka se vrati svojoj kući!”
Kada se čovjek vrati sa putovanja treba da se zahvali Allahu, dž.š., i da klanja dva rekata. Čak je lijepo da se prilikom povratka sa puta pripremi gozba (sohbet) za prijatelje.

Sličica Želim Print

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro