-kaže dr. Ertem ističući da vakufi i dan- danas kroz socijalne funkcije i usluge koje ostvaruju u društvu pružaju velikidoprinos socijalnom jedinstvu. 

 Poštovani direktore Adnane Ertem, nedavno je svečano otvorena obnovljena Aladža džamija u Foči, zasigurno jedan od bisera islamske (osmanske) arhitekture. Očito, bez Generalne vakufske direkcije Republike Turske teško bi bila zamisliva njena obnova. Kako ste kao osoba koja je direktno učestvovala u njenoj obnovi  doživjeli ovaj čin ponovnog oživljavanja i uspravljanja Aladža džamije?

-Aladža džamija zahvaljujući svojoj ljepoti zauzima značajno mjesto u okviru osmanske arhitekture na Balkanu. Izgradio ju je Hasan Nazir 1550. godine. Nažalost, ova džamija, kao i veliki broj drugih historijskih građevina u Bosni i Hercegovini koje su bile svojevrsni pečat Osmanskog carstva na ovim prostorima, uništena je tokom agresije. Dvadeset godina kasnije, 2013. godine, pristupili smo ponovnoj izgradnji Aladža džamije nakon što je predsjednik Republike Turske gospodin Recep Tayyip Erdoğan izdao direktivu za njenu potpunu rekonstrukciju.  Marta 2014. godine potpisali smo Protokol o saradnji sa Vakufskom direkcijom Islamske zejednice BiH, a već u maju mjesecu iste godine upriličili smo ceremoniju polaganja kamena temeljca. Nedavno smo, kao što znate, pred početak ramazana, upriličili njeno otvorenje. U svakom trenutku tokom realizacije projekta osjećali smo podršku stanovnika Foče, a kada smo vidjeli koliko je ljudi došlo na otvorenje džamije, još jednom smo uvidjeli značaj poduhvata koji smo ispunili. 

Ponovna izgradnja Aladža džamije ne znači samo da je jedna građevina iznova sagrađena. Ovaj čin istovremeno predstavlja i ponovno uspostavljanje kulture življenja u kojoj, uprkos velikim patnjama koje su zadesile narod u skorijoj prošlosti, vladavaju bratstvo, tolerancija, mir i suživot. 

Očuvanje svijesti o vakufima

U renoviranju i oživljavanju vjerskih i drugih objekata Vakufska direkcije Turske dala je veliki doprinos. Koji su to kriteriji kojim ste se rukovodili u izboru, pogotovo što je BiH bila prva zemlja u  kojoj  je Generalna direkcija vakufa Turske krenula sa restauracijom i ponovnom izgradnjom vakufskih objekata van granica Turske?

-Naša primarna zadaća je omogućiti da vakufi kroz primjenu savremenih koncepata, ali u skladu sa željama njihovih vakifa, opstanu i u budućnosti, te da vodimo brigu o obilježjima institucije vakufa i zaštitimo njene tekovine. U svojoj misiji podjednako pridajemo važnost naslijeđu koje se nalazi u Turskoj, kao i građevinama ovog tipa koje baštinimo od svojih predaka, a koje se nalaze u inostranstvu. Po pitanju renoviranja i oživljavanja vakufske imovine i objekata kulture ostvarili smo saradnju sa velikim brojem zemalja, među kojima prednjači Bosna i Hercegovina. Najvažniji kriterij kojim se vodimo prilikom odabira projekata koje ćemo realizovati je da se radi o uvakufljenom dobru. S druge strane, pridajemo važnost i željama i zahtjevima institucija s kojima sarađujemo i koje imaju ulogu koordinatora u zemlji gdje se vakufi nalaze, jer su upućenije u postojeće potrebe i prioritete. Zahvaljujući ovakvom pristupu možemo donijeti ispravnije odluke u vezi sa navedenim pitanjima. 

2014. godine u Istanbulu smo organizovali radni sastanakna temu „Obnova na Balkanu“ s ciljem stjecanja uvida u prakse zaštite u zemljama na Balkanu, te kako bismo u skladu s tim utvrdili kurs aktivnosti koje sprovodimo. Tom prilikom konsultovali smo članove akademske zajednice i stručnjake iz Bosne i Hercegovine koji su uzeli učešće na sastanku, i sada stečena znanja primjenjujemo u praksi.   

Na taj način Vi, ujedno, pomažete oživljavanju kulturnog naslijeđa Bošnjaka. Izjavili ste da na tom polju u svojim aktivnostima kasnite stotinu godina. Možete li nam to pojasniti?

-Poznato je da su se Osmanlije s ovih prostora povukle prije stotinu godina. Nažalost, u tom periodu smo zanemarili kulturno naslijeđe u Bosni koje čine vakufski objekti građeni od XV stoljeća. Primarni uzrok nastanka ovakvog stanja, pored problema i nedaća koje su zadesile čitav svijet, je što se u Turskoj promijenilo shvatanje vakufa koje smo naslijedili od Osmanskog carstva.  Kao rezultat toga, kultura vakufa nije dobila zasluženu pažnju, što je poremetilo rad Generalne direkcije za vakufe kao institucije koja je upravljala vakufima iz osmanskog perioda. Hvala Bogu, posljednjih godina intenzivirali smo aktivnosti kako bismo očuvali svijest o vakufima, te na taj način nastojimo nadoknaditi sve ono što smo u prošlosti propustili učiniti.

Treba kazati da se ni vakufi u Turskoj unatrag 40-ak godina nisu odviše spominjali (kako ste u razgovoru otprije 8 godina rekli za naš list). Šta je to urađeno da vakufi u Turskoj zauzmu svoje pravo mjesto, a što može poslužiti i nama u BiH?

-Nakon proglasa Republike i usvajanja Građanskog zakona, kao što sam maločas rekao, u Turskoj je promijenjeno poimanje vakufa i ovaj pojam izgubio je značenje koje  je imao u Osmanskom carstvu. Umjesto vakufa ustanovljen je koncept zaklade, fondacije, koja je imala više sekularistički okvir. Ovaj proces trajao je do 1967. godine. Tokom tog dugog perioda termin „vakuf“ nije bio u upotrebi, a stanovništvo nije previše cijenilo instituciju „fondacije“. Ovakve prilike dovele su do toga da vakufi u Turskoj nisu mogli zauzeti mjesto koje zaslužuju. 1967. godine usvojena je regulativa kojom je termin „vakuf“ vraćen u upotrebu. Nakon toga, društvo je ponovno prihvatilo instituciju vakufa, te je zabilježen primijetan porast u broju uvakufljenih dobara.  Zahvaljujući donošenju različitih pravnih regulativa koje je uslijedilo, a posebno usvajanju Zakona o vakufima 2008. godine, ponovno je uspostavljena svijest o vakufima koji su, kao pojam, poprimili skoro isto značenje koje su imali u osmanskom periodu. To je stvorilo pretpostavku da vakufi zauzmu svoje pravo mjesto. Generalna direkcija je u svakom trenutku spremna podijeliti svoja iskustva i pružiti potrebnu podršku svim aktivnostima koje će doprinijeti razvoju svijesti o instituciji vakufa u Bosni i Hercegovini.    

Da li mladi dovoljno znaju o ulozi vakufa u Turskoj, odnosno da li su vakufi zastupljeni u obrazovnom sistemu i kako?

-Ne u dovoljnoj mjeri, ali nastojimo to promijeniti i podići njihovo znanje na viši nivo. U okviru plana i programa za osnovne škole tema vakufa obrađuje se u sklopu predmeta društvene nauke. Na velikom broju univerziteta u nastavni plan i program uvršten je predmet pod nazivom vakufsko pravo. I mi u sklopu Generalne direkcije sprovodimo različite aktivnosti kako bismo kod mladih podigli svijest po pitanju vakufa.  Svoj doprinos dajemo kroz projekte kao što su ekskurzije i obilasci vakufskih objekata u zemlji i inostranstvu za mlade, ili  muzičko-scenske predstave za djecu pod nazivom „Vakif dedo nam pripovijeda“, čime nastojimo izgraditi i proširiti svijest o vakufima među ovom populacijom. Osim toga, nudimo razne publikacije za djecu i mlade.

Aktivnija  ulogu vakufa

Doktorirali ste na temu „Uloga vakufa u socijalnom jedinstvu u osmanskom periodu.“ Koje nam to poruke vakufi danas šalju?

-Vakufi su u osmanskom periodu bili prisutni u svim porama društva i njihova osnovna funkcija bila je služiti kao javno dobro.  Vakufi i dan-danas kroz socijalne funkcije i usluge koje ostvaruju u društvu pružaju veliki doprinos socijalnom jedinstvu. 

Integracijom države i naroda, te uz doprinos institucija koje djeluju u društvu moguće je ostvariti socijalno jedinstvo. Stoga je danas potrebno da vakufi, koji jesu jedna od institucija pomenutog jedinstva, na sebe preuzmu aktivniju ulogu.  Narod može osigurati svoj opstanak jedino kroz uspostavljanje socijalnog jedinstva.   

Potencijali koje vakufi kao trajna dobra nude su veliki. No, nije dovoljno samo rekonstruirati  porušene i orohnule objekte, potrebno  je omogućiti i da se oni održe, samofinansiraju?

-Cilj postojanja vakufa je da bude trajan i održiv. Održivost se postiže samofinansiranjem u okviru odnosa prihod-hajrat, trajno dobro. Dakle, ne može se govoriti o kontinuitetu hajrata, odnosno, ispunjavanju cilja dobročinstva nekog vakufskog dobra ukoliko ne postoje prihodi od njega. Naša institucija danas je odgovorna za zastupanje i upravljanje vakufima iz osmanskog perioda u Turskoj. Kako bismo osigurali odnos koji sam spomenuo, najprije sprovodimo analizu i utvrđujemo nekretnine koje su u sklopu vakufa, a koje mogu osigurati  prihod. Nakon toga nastojimo ih iskoristiti na najbolji mogući način kako bi služile svojoj svrsi.   Danas tako ostvarenim prihodima osiguravamo održivost vakufske imovine i kulturnih dobara, a istovremeno omogućujemo i da se ispune uslovi koji su navedeni u njihovim vakufnamama. Po sličnom principu kako to radimo u Turskoj, obnovljen je Isa-begov hamam, nakon čega mu je dodijeljena  funkcija hotela. Na taj način ovo vakufsko dobro postalo je objekat koji osigurava prihode. Sličan primjer imamo i u slučaju stambeno-poslovnog objekta u Odobašinoj ulici u Sarajevu. Izgrađen je na vakufskom zemljištu i time je dat doprinos održavanju vakufskih aktivnosti u Bosni i Hercegovini. Mogu reći da je najbolji primjer ovakvog načina rada Šarena džamija u Travniku čije je otvorenje upriličeno proteklih mjeseci. U sklopu jedne građevine imamo džamiju, koja je trajno dobro, a ispod nje se nalazi bezistan koji joj donosi prihode. Premda je osnovni cilj bio obnova džamije, u ovom je kontekstu veoma važna i činjenica da je bezistan pretvoren u objekat koji donosi mnogo veće prihode nego prije i na taj način osigurava održivost džamije.  

Korištenje vakufskih dobara

Vakufska direkcija BiH pokrenula je niz aktivnosti među kojima je i pokretanje Fonda za  kultiviranje vakufskih parcela (poljoprivreda), a sve više se okreće i ka resorima turizma. Kako vidite ove aktivnosti ?

-Smatram da je ispravno koristiti vakufske objekte i dobra u skladu sa postojećim uslovima, te imajući u vidu potrebe države. I mi sprovodimo slične radnje, recimo, dajemo u zakup maslinike i obradivo zemljište s ciljem da budu obrađivani na tradicionalan način. Pored toga, koristimo vakufska zemljišta kroz primjenu različitih investicijskih modela kao što su izgradi-upravljaj-prenesi ili iznajmljivanje u kompenzaciju za nekretninu. Tako  stječemo nekretnine kao što su stanovi, poslovni prostori, hoteli, tržni centri, bolnice, škole i slično.   

Korištenje vakufskih dobara i kulturnih objekata svakako doprinosi turističkom potencijalu zemlje. U ovom kontekstu u sklopu aktivnosti koje sprovodimo u oblasti obnove, koristimo i model restauriraj-upravljaj-prenesi, te omogućujemo da se vakufska dobra koja posjeduju kulturološku vrijednost, dakle, hanovi, hamami, kervansaraji i slično, koriste u okviru turizma. Vakufska kulturna dobra  koja su u svojstvu pokretnosti, kao što su tepisi, svijećnjaci, rukopisi i umjetnine od drveta, izlažemo u vakufskim muzejima i na taj način doprinosimo povećanju turističkog potencijala. Ako se imaju u vidu turistički potencijali koje posjeduje Bosna i Hercegovina, može se reći da će Vakufska direkcija BiH intenziviranjem ulaganja i aktivnosti koje se odnose na vakufe ostvariti veliku korist. 

Kakva je, inače, vaša suradnja sa Vakufskom direkcijom BiH?

-Saradnja sa Vakufskom direkcijom BiH zvanično je započela u maju 2010. godine potpisivanjem protokola u vezi sa arhivskim radom koji se odnosi na vakufe. Naša saradnja se nastavlja i svakim danom širi svoj djelokrug, od restauracija vakufskog kulturnog naslijeđa, preko izgradnje objekata koji će ostvariti prihode, do humanitarne pomoći u hrani ili pomoći za liječenje bolesnih.  

Prvi projekat restauracije koji je realizovan na Balkanu u okviru naše saradnje  bio je obnova Isa-begovog hamama u Sarajevu 2011. godine. Naredne godine smo uz učešće direktora Vakufske direkcije BiH dr. Senaida Zajimovića obilježili sedmicu vakufa u Turskoj na temu “Institucija vakufa: Godina Balkana“. Na isti način smo se i mi rado odazvali pozivu da učestvujemo na manifestaciji “Dani vakufa u Bosni i Hercegovini“. Pored toga, sa Vakufskom direkcijom BiH smo zajednički nastupali u okviru svih međunarodnih  programa koje smo upriličili i svih manifestacija na globalnom planu koje su organizovane u oblasti vakufa. Zahvaljujući tome naša saradnja je ojačala, tako da danas imamo 21 aktivan projekat širom Bosne i Hercegovine koji realizujemo u različitim oblastima.  

Među zajedničkim projektima sa Vakufskom direkcijom BiH, u realizaciji je izgradnja administrativnog sjedišta (upravne) zgrade Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Kako teku radovi i kada možemo očekivati završetak radova?

-Protokol koji se odnosi na pomenuti projekat potpisali smo 2017. godine. Građevinski radovi teku odličnom dinamikom. Planirano je da radovi budu okončani do maja 2020. godine, ako Bog da.

Koji su planovi Vakufske direkcije Republike Turske i šta možemo očekivati u daljnjoj saradnji sa Vakufskom direkcijom BiH?

-Snagu za buduće projekte crpimo iz projekata koje smo uspješno realizovali za  skoro deset godina koliko traje naša saradnja. Pomoću te snage želimo privesti kraju i projekte koji su u realizaciji, ali i pokrenuti nove projekte, i u još većem broju, kako bismo budućim generacijama prenijeli svijest o instituciji vakufa. To nam nalaže odgovornost koju nam je historija povjerila i čiju težinu osjećamo na svojim plećima. Vakufska direkcija BiH uvijek je bila uz nas u našim nastojanjima da ostvarimo pomenute ciljeve, a ne sumnjamo da će tako biti i u budućnosti. Želim se posebno zahvaliti Islamskoj zajednici BiH, kao i uvaženom reisu Huseinu efendiji Kavazoviću. Želim istaći da su doprinos koji reisu-l-ulema Kavazović pruža svim našim aktivnostima i njegov pozitivan stav najveća podrška koju smo ovdje pronašli.  

Koja je Vaša poruka muslimanima za Bajram? 

-Svim muslimanima želim čestitati Bajram i poželjeti da ovaj blagdan donese bereket i svako dobro Bosni i Hercegovini, zemlji koja je simbol tolerancije i zajedništva.