Kur'an - knjiga koja se čita

Mjesec ramazan je odabrani mjesec u kojem je Bog Uzvišeni spustio Kur'an, odnosno započeo njegovo objavljivanje ljudima preko meleka Džibrila i posljednjeg Božijeg Poslanika, Muhammeda, a.s.

Često znamo kazati da je ramazan mjesec Kur'ana i da je poseban vid ibadeta upravo druženje s Kur'anom u ovom blagoslovljenom mjesecu. Slušamo njegovo učenje na mukabelam i teravijama, uzimamo mushaf češće nego u drugim mjesecima jer nas to ispunjava zadovoljstvom i najljepšim osjećajima. Naravno da tako i treba raditi. Međutim, valja se zapitati kakav je naš odnos prema Kur'anu? Da li više učimo Kur'an i slušamo njegovo melodično učenje ili ga čitamo na svome maternjem jeziku da bismo razumjeli njegove poruke i razmislili o onome što smo pročitali?  Ili, da li mi, muslimani više pažnje posvećujemo sunnetu Božijeg Poslanika (hadisima) i Kur'an gledamo i razumijevamo kroz prizmu njegove interpretacije, dakle, sunneta ili hadisa? O tome je krajem proslog stoljeća pisao rahmetli Muhamed Gazali i upozoravao muslimansku omladinu ističući da Kur'an, kao neupitna Božija riječ, treba uvijek da bude na prvom mjestu i da se hadis ili sunnet ne smije stavljati u istu ravan sa Kur'anom. Uostalom, zato su učeni ljudi govor Poslanika,a.s, i označavali izrazom hadis, što znači (između ostalog) i nešto što je novonastalo u odnosu na Kur'an koji nije nastao i nije stvoren.

 Mnogi muslimani koji nisu dovoljno upućeni u osnovne islamske znanosti često nesvjesno izjednačavaju Kuran i hadis, nerijetko dajući prednost hadisu i njegovom izučavanja. Kao da smo Kur'an, kako veli akademik E.Duraković, verbalizirali i sveli na njegovo melodično učenje, zaboravljajući da je on primarno knjiga koja se čita, izučava, i kao takva uvijek nanovo razotkriva. Nekako mi čini da bismo mi trebali preispitati naš odnos prema Kur'anu kako bismo pokušali napraviti balans između ove dvije krajnjosti.Tačno je da je učenje i slušanje Kur'ana ibadet ili dobro djelo, ali Kur'an je, prije svega, knjiga koju treba iznova čitati. To se posebno odnosi na one kojima arapski jezik nije maternji jezik. Ovakva pitanja već duže vrijeme zaokupljaju moju pažnju.Moj boravak u Banja Luci i vrijedno iskustvo koje sam za ovih nekoliko godina života stekao potaknuli su me da ponovo pročitam djela Ive Andrića. Zanimalo me je kako ću ja doživjeti Na Drini ćupriju, Travničku hroniku ili Prokletu avliju, ali sada u pedeset i drugoj godini života? Kako on gleda na pravoslavce, katolike, muslimane, posebno nas Bošnjake, Bosance ili muslimane? To me je odvelo do Rusmira Mahmutćehajića i njegove knjige Andrićevstvo  koju sam za nekoliko dana iščitao. Iako svako ima vlastiti pristup i odnos prema tekstu koji čita, ovdje ne nemam namjeru iznositi vlastiti doživljaj pročitanog teksta. Čitajući Andrićevstvo, pažnju mi zaokupiše autorovi prijevodi ajeta i hadisa, te nekih stručnih islamskih termina. Potražio sam i druge njegove knjige i došao do Malo znanja o drugome u muslimanskim vidicima. Tu sam našao da autor din ili  vjeru prevodi kao dug, islam kao mirenje, muslim (an) kao miritelj, izraz kafir (nevjernik) kao pokrivatelj, dakle, ne kao nevjernik, i ostao prijatno iznenađen. Naravno, moglo bi se diskutovati o nekim njegovim interpretacijama, ali valja priznati da njegov pristup zavređuje posebnu pažnju.

Smatram da je ovaj blagoslovljeni mjesec prava prilika da pokušamo uspostaviti balans između učenja i čitanja. Riječ Kur'an primarno označava čitanje i razmišljanje o Božijim riječima, pa tek onda učenje, memorisanje i puko ponavljanje. Čak i one prve riječi Objave na naš bosanski jezik treba prevoditi isključivo kao čitaj u ime Gospodara tvoga. To bi nas moglo snažnije potakanuti na čitanje. A, čitanje nam i nije baš jača strana.

Ova moja razmišljanja o Kur'anu potvrdio je prijevod (značenja) Kur'ana Nurka Karamana koji se ovih dana pojavio među nama.Ovih dana je u Kotor Varoši, u organizaciji Muftijstva banjalučkog i Okružnog odbora Udruženja ilmije Banja Luka, a u okviru predramazanskih aktivnosti, upriličena promocija prijevoda Kur'ana Nurka Karamana. Obradovalo me je saznanje da je prevodilac uložio izuzetne napore da pojedine izraze Kur'ana prevede na originalan način. On, također, izraz kefere ili ellezine keferu prevodi kao oni koji poriču, dakle, ne kao nevjernici, on uzvišeno ime Allah prevodi bosanskim izrazom Bog, te mnoge druge riječi i izraze na veoma prijemčiv i prihvatljiv način. Kao da je želio kazati, a i kazao je na promociji, da ovaj njegov pothvat treba posmatrati kao podsticaj drugima da nastave čitati Kur'an i pronicati u njihova duboka značenja i poruke.

Smatram da je ovaj blagoslovljeni mjesec prava prilika da pokušamo uspostaviti balans između učenja i čitanja. Riječ Kur'an primarno označava čitanje i razmišljanje o Božijim riječima, pa tek onda učenje, memorisanje i puko ponavljanje. Čak i one prve riječi Objave na naš bosanski jezik treba prevoditi isključivo kao čitaj u ime Gospodara tvoga. To bi nas moglo snažnije potakanuti na čitanje. A, čitanje nam i nije baš jača strana.

Zadnji put promjenjen četvrtak, 17 Maj 2018 19:20
Osman Kozlić

muftija banjalučki,  završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1985. godine;  Fakultet šerijatskog prava na Univerzitetu El-Emir Abdul-Kadir za islamske studije u Konstantini (Alžir) 1992. godine; magistrirao na Univerzitetu Muhamed V, odnosno Filozofskom fakultetu u Rabatu, odsjek islamske znanosti, uža specijalizacija fikh i usuli-fikh 1997. godine,  te doktorirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 2013. godine.

U periodu 1997-1998. godine je radio kao imam, hatib i muallim u Tuzli, a 1998/99. godine kao profesor predmeta Fikh i Hadis u Behram- begovoj medresi u Tuzli. Od 2001. godine je član Ustavnog suda Islamske zajednice u BiH, a 2008. godine izabran za predsjednika Ustavnog suda Islamske zajednice u BiH.

Govori arapski i engleski jezik. Služi se francuskim i španskim jezikom. Oženjen je, otac dvoje djece, živi s porodicom u Banjoj Luci.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro