digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Aktuelno

Lijekovi za smirenje: DA ili NE

Autor: E.S. Decembar 25, 2025 0
Lijekovi za smirenje: DA ili NE

Lijekovi za smirenje, poput benzodiazepina, nisu nikad nužni za dugotrajno liječenje. Čak se, kao što sam rekao, ne preporučuju koristiti duže od četiri sedmice. Zbog velikog potencijala stvaranja tolerancije i ovisnosti možemo ih svrstati u jednu vrstu droga

U vremenu ubrzanog života, konstantnog pritiska, neizvjesnosti i hroničnog stresa, pojam „tablete za smirenje“ postao je dio svakodnevnog govora. Za mnoge, one predstavljaju brzo rješenje kada emocije prevladaju, kada je dan „predug“ ili kada se tijelo i um jednostavno iscrpe. Međutim, iza tog naizgled bezazlenog naziva krije se čitav spektar ozbiljnih psihotropnih lijekova čija je upotreba strogo regulisana, a njihova dugotrajna primjena nosi značajne rizike. O tome razgovaramo s dr. Vedranom Beširevićem iz Zavoda za medicinu rada Kantona Sarajevo, koji je nedavno bio i uvodničar na panel-diskusiji "Lijekovi za smirenje u svjetlu savremene psihijatrije i islamskih propisa" održanoj u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

 

Šta mislimo pod pojmom „tableta za smirenje“


S obzirom na to da se pojam tablete ili lijekovi za smirenje danas koristi gotovo svakodnevno i često površno, željeli smo sa stručne strane razjasniti šta ovaj termin zaista znači. Dok šira javnost pod tim imenom najčešće zamišlja nešto bezopasno i lahko dostupno, struka ima daleko precizniju i ozbiljniju definiciju. O tome dr. Beširević kaže: „Kada ljudi kažu 'tablete za smirenje', obično misle na nešto bezopasno i svakodnevno, dok struka pod tim podrazumijeva ozbiljne psihotropne lijekove koji zahtijevaju pažljiv medicinski nadzor. Lijekovi za smirenje, često nazivani anksiolitici ili sedativi, su lijekovi koji smanjuju napetost, anksioznost i psihičku uznemirenost. Obično se koriste za ublažavanje simptoma kao što su: unutrašnja napetost, osjećaj nervoze, panični napadi i nesanica.“ Objasnio je koje grupe lijekova za smirenje postoje: 1. Benzodiazepini - najpoznatiji i najčešće propisivani. Primjeri: diazepam, alprazolam, bromazepam, lorazepam, klonazepam. Djeluju brzo, već u 15-30 minuta, ali izazivaju navikavanje, zato se daju isključivo na preporuku ljekara. U medicini ne postoji stanje koje zahtijeva kontinuirano uzimanje benzodiazepina duže od četiri sedmice; 2. Ne-benzodiazepinski sedativi / hipnotici - koriste se uglavnom za nesanicu (npr. zolpidem, zopiklon). Imaju sličan sedativni efekat, ali nešto drugačiji mehanizam djelovanja; 3. Antihistaminici sa sedativnim učinkom - mogu smanjiti anksioznost i napetost i imaju manji rizik od stvaranja tolerancije i ovisnosti; 4. Bezreceptni lijekovi / preparati i dodaci prehrani - u većini slučajeva oni su „slabiji“ od receptnih sedativa i naučni dokazi o njihovoj efikasnosti i sigurnosti su pomiješani i ograničeni.

„Dosta sam razmišljao o tome kako ljudi doživljavaju naziv 'lijekovi za smirenje ili tablete za smirenje ili ono nešto za smirenje'. Došao sam do zaključka da većina gleda na to kao na nešto bezopasno, nešto 'normalno', nešto svakodnevno i pristupačno. Nešto što bi svako trebao da ima kod kuće... I stvarno, takvo vrijeme i okolnosti nas okružuju da onaj ko nema kod sebe nešto za smirenje nije 'IN' - da tako kažem. Tablete za smirenje, po navodima pacijenata, često služe 'da preguramo dan'. To bi sa stručnog stanovišta bilo pogrešno, jer ukoliko se često osjećamo napeto, tjeskobno, nervozno, neraspoloženo i slično, bilo bi ispravno potražiti pomoć od strane psihijatra. Odlazak psihijatru bi bio prvi korak ka uspješnom liječenju navedenih tegoba“, kazao je dr. Beširević i ukazao na važnost traženja pomoći u okviru zdravstvenog sistema.

 

Psihijatar, a ne psiholog

„Moja preporuka bi bila da u slučajevima psihičkih tegoba, bilo kakvih, prva osoba kojoj se treba obratiti bude psihijatar, ne psiholog - psihijatar. To je osoba koja je prije svega ljekar, a koji će napraviti procjenu vašeg psihičkog stanja te shodno procjeni odlučiti za naredne korake. Ti koraci ne moraju nužno biti u vidu liječenja lijekovima. Liječenje koje može biti predloženo je moguće grubo podijeliti u tri kategorije: farmakoterapija (liječenje uz pomoć lijekova po protokolu za liječenje); psihoterapija (liječenje uz pomoć psihoterapeuta - certificiranog) i psihofarmakoterapija (kombinacija farmako i psihoterapijskih opcija). Postoje i druge opcije liječenja, ali ove navedene su najčešće.  Ono što bih napomenuo i istakao je da nas uzimanje lijekova za smirenje na svoju ruku vodi u nešto što bi po šerijatu bilo, mogu slobodno reći, zabranjeno. O tome smo mogli više čuti tokom panel-diskusije koju smo imali nedavno u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.“

00Cijeli tekst

Oznake
« Sudan: Humanitarna katastrofa, uloga regionalnih sila i opasnost od dezintegracije Hoće li Primorac uspjeti srušiti kontinuitet američke politike prema Bosni i Hercegovini? »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine