Svijet je tokom protekle godine nastavio živjeti pod snažnim pritiscima koji ne iscrpljuju jednim ratom, primirjem, jednom politikom, koalicijom ili jednim centrom moći. Riječ je o složenom spletu globalnih lomova, kršenja međunarodnih dogovora, produbljenih nepravdi i sve izraženije logike sile, čije se posljedice osjećaju i daleko od mjesta na kojima nastaju. U takvom ambijentu izbori postaju teži, a prostor za jasne i ispravne odluke sve uži. U Bosni i Hercegovini, u društvu opterećenom političkom nestabilnošću i ekonomskom nesigurnošću, odluke se često ne donose između dobrog i lošeg, nego između lošeg i manje lošeg. U vremenu kada AI (umjetna inteligencija) ima sve veću ulogu, širi se i razvija, sve je više pokazatelja da ljudska inteligencija ide ka zatvaranju u uske interesne krugove koji nisu suviše osjetljivi na nepravdu i tuđu patnju.
Na narednim stranicama Preporoda možemo čitati svojevrstan pregled protekle, 2025. godine, kroz komentare istaknutih pojedinaca različitih profesija, usmjerenja i zanimanja, s namjerom da se ista stvarnost sagleda iz više uglova. U skraćenoj formi, pitanje Preporoda je glasilo: Šta je obilježilo proteklu godinu u svijetu i u Bosni i Hercegovini, bilo u pozitivnom ili izazovnom smislu?
Preporod je i ranijih godina na isti način kreirao prostor za ovakvu razmjenu mišljenja, ostajući platforma dijaloga i približavanja ljudi, ideja i iskustava koja su bitna za naše društvo. Upravo u toj razlici pristupa, pa i u različitim naglascima na iste događaje, otvara se mogućnost potpunijeg razumijevanja vremena u kojem živimo.
Osvrti učesnika ankete ne predstavljaju pokušaj da se ponudi jedinstvena ocjena godine, nego da se kroz različite perspektive prepoznaju procesi, lomovi i promjene koje su obilježile globalni i domaći kontekst. Time se svjesno odustaje od jedne dominantne interpretacije u korist šireg društvenog uvida. Tematski okvir ankete bio je potpuno otvoren. Neke pojave pokazale su se kao gotovo neizbježne i moralno nezaobilazne, poput genocida nad stanovništvom Gaze ili obilježavanja tridesete godišnjice genocida u Srebrenici. Ipak, cilj nije bio usmjeravati autore ka određenim temama, nego omogućiti da svako, iz vlastitog profesionalnog i vrijednosnog polazišta, istakne ono što smatra presudnim. I kada se naglasci podudaraju, različiti ugao posmatranja daju dodatni smisao poznatim temama i širi naše razumijevanje njihove stvarne težine.
Naslovi pojedinačnih osvrta su redakcijski i služe kao orijentir čitatelju, a ne kao sažetak ili temeljna poruka autora. Njihova svrha je ponuditi brzi uvid u raspon tema kojima se anketa bavi kao cjelina. U pojedinim slučajevima, naslov svjesno ističe pitanje ili fenomen koji u javnom prostoru ostaje na margini, a sam autor u tekstu daje širi i uži uvid.
Razgovori s učesnicima ankete potvrdili su i koliko je danas teško izdvojiti ključne događaje godine. Ne zato što se oni ne dešavaju, nego zato što se dešava previše teških i kriznih procesa istovremeno. Tragedije i problemi često potiskuju pozitivne ili dugoročno važne teme, čineći ih manje vidljivim. U bosanskohercegovačkom kontekstu to je posebno izraženo. U našoj svakodnevici, opterećenoj političkom neizvjesnošću i ekonomskim pritiscima, otežava se kreiranje objektivne distance potrebne za prepoznavanje drugih, možda suštinski važnijih društvenih pomaka.
Ova anketa ne nudi konačne odgovore niti jednu „glavnu poruku godine“. Ona nudi mozaik glasova koji, posmatrani zajedno, omogućavaju širi, slojevitiji i odgovorniji pogled na poznate teme. U vremenu brzih sudova i kratkih formi, ovakav pristup ostaje pokušaj da se javni prostor obogati nijansama, jer stvarnost, kao i godina iza nas, rijetko kada staje u jedan naslov.
Spomen-obilježja u Hagu, Beču i New Yorku
Godina koja je iza nas snažno je obilježena simbolikom tridesete godišnjice genocida u Srebrenici – događaja koji nije samo historijska činjenica Bosne i Hercegovine, već trajna moralna opomena savremenom svijetu. U vremenu u kojem svjedočimo ponovnom relativiziranju zločina, porastu ekstremizma i potkopavanju međunarodnog prava, sjećanje na Srebrenicu dobilo je dodatnu, globalnu dimenziju.
Tokom godine, sjećanje na žrtve Srebrenice artikulisano je i izvan granica Bosne i Hercegovine – kroz komemoracije, spomen-obilježja i institucionalne aktivnosti u Haagu, Beču, New Yorku i drugim svjetskim centrima. Posebno značajan okvir za ove aktivnosti predstavlja Rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, usvojena 2024. godine, kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Ovim činom istina o genocidu u Srebrenici ugrađena je u globalni institucionalni i obrazovni okvir, kao trajna obaveza sjećanja, prevencije i borbe protiv negiranja. Rezolucija ujedno pokazuje da i male države, uz istrajnost, savezništva i dugoročan institucionalni rad, mogu doprinijeti oblikovanju globalnih normi istine i odgovornosti.
Istovremeno, obilježeno je i trideset godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Tri decenije mira predstavljaju nesumnjivu civilizacijsku vrijednost, ali i podsjetnik da mir nije statično stanje, već proces koji zahtijeva stalnu političku odgovornost, institucionalnu snagu i društveni dijalog. Dejton je zaustavio rat, ali nije uklonio sve uzroke nestabilnosti, niti je izgradio u potpunosti funkcionalan politički sistem.
U širem globalnom kontekstu, protekla godina dodatno je ogolila krhkost međunarodnog poretka: ratovi, humanitarne krize i slabljenje multilateralizma dovode u pitanje temeljne vrijednosti savremenog svijeta. Upravo zato iskustvo Bosne i Hercegovine, a posebno Srebrenice, ostaje relevantno kao univerzalna lekcija.
Trideset godina nakon genocida i trideset godina mira, naša je obaveza da kulturu sjećanja ne svedemo na godišnje rituale, već da je gradimo kroz obrazovanje, javni dijalog i odgovorne institucije. Mir se ne brani samo sporazumima, već znanjem, kritičkim mišljenjem i jasnim vrijednosnim opredjeljenjem da se zločin nikada i nigdje ne smije ponoviti.
dr. Hatidža Jahić
Ekonomski fakultet
Savjetnica Denisa Bećirovića
u Predsjedništvu BiH
Povratak izolacionizmu
Svjedoci smo da globalizam i liberalni kapitalizam ubrzano gube bitku pred suverenistima koje predvode desničarski i čak ekstremno desničarski lideri i pokreti. U takvoj geopolitičkoj situaciji koja se ubrzano mijenja, globalne internacionalne asocijacije poput Ujedinjenih nacija, Nato saveza i Evropske unije se nalaze u sve težoj situaciji. I multinacionalne, multikulturne i multivjerske države su pred velikim opasnostima. Jer nacionalne države se pojavljuju kao jedini, istinski nosioci suvereniteta. Svjedok sam kako se Kanada kao multinacionalna, multikulturna i multivjerska država startegijski priprema za nove izazove ubrzano promjenjive svijetske geopolitičke scene. Za to vrijeme Bosna i Hercegovina kao multietnička država ne samo da nema strategiju za nove geoplitičke promjene. Zapravo ona se muči sama sa sobom.
Do nas je hoće li preživjeti Bosna i Hercegovina. Države se stječu borbom. Naš osnovni problem je što smo se od 1992. do 1995. borili za državu puškom, a danas kao da niko nije spreman da se bori za državu. Danas je borba drugačija – borba mozgom. Trumpova doktrina se suprotstavlja globalističkoj i djeluje u prilog država koje će jačati vlastiti nacionalni identitet. Nova američka doktrina pod Trumpom znači povratak izolacionizmu, odnosno fokusu na zapadnu hemisferu (Sjevernu i Južnu Ameriku) i Pacifik. Monroeva doktrina je u najpojednostavljenijem obliku glasila: Nije nas briga šta se dešava u Evropi. Mi vodimo svoje poslove.
Alternativa nam je da stvaramo svoju vlastitu državu, Bosnu i Hercegovinu. U takvom svijetu, transakcijska politika – gdje interesi i novac diktiraju savezništva – postaje dominantna. Dok se bosanski političari nadaju investicijama i hvale kapitalnim projektima poput kružnih tokova, u Washingtonu se kreira novi poredak u kojem, ako niste za stolom, postajete dio menija. Bosna i Hercegovina treba hitan strategijski plan za nove geopolitičke uvjete u čijoj izradi mora učestvovati dijaspora.
Da li je dijaspora potrebna današnjoj političkoj, ekonomskoj, naučnoj eliti u BiH? Šta institucije BiH rade da približe maticu s dijasporom? Kako ohrabriti dijasporu da uloži to što je stekla i kako je organizovati da počne kreirati bosanski lobi? Antagonizam između matice i dijaspore još traje.
U 2025. godini Institut za istraživanje genocida Kanada je nastavio svoju uspješnu misiju zahvaljujući kojoj je Kanada postala lider u svijetu u institucionalizaciji kulture sjećanja na genocid u Srebrenici. Nastavljamo realizirati našu misiju koja nas ujedinjuje u borbi za istinu i pravdu, ljudska prava i slobode, svijet bez genocida, ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti. Nastavljamo zajedno realizirati te vrijednosti u praksi i radimo na izgradnji bolje budućnosti za istinu i pravdu u svijetu.
Emir Ramić
Institut za istraživanje genocida, Kanada
Strukturne slabosti evropske sigurnosne arhitekture
Procesi unutar bosanskohercegovačkog društva i države povijesno su snažno oblikovani širim međunarodnim i regionalnim kontekstom odnosa moći i suprotstavljenih interesa. U tom smislu, godina 2025. može se okarakterizirati kao jedna od najizazovnijih u postdejtonskom periodu, budući da se odvijala u okolnostima intenzivnih globalnih previranja i rastućih sigurnosnih napetosti na globalnom, regionalnom i lokalnom nivou.
Iz politološke perspektive, nekoliko događaja su posebno obilježila 2025. godinu. Prvi se odnosi na izbor Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a. Ideološki zaokret njegove administracije u redefiniranju globalnih odnosa moći i uloge SAD-a otvorio je niz pitanja o kontinuitetu američke politike prema Zapadnom Balkanu, kao i budućem odnosu Sjedinjenih Američkih Država kao ključnog kreatora i garanta Dejtonskog mirovnog sporazuma prema Bosni i Hercegovini. Iz lokalne perspektive, ta je neizvjesnost dodatno produbljena nastavkom ruske agresije na Ukrajinu, koja je dodatno destabilizirala evropski kontinent i razotkrila strukturne slabosti evropske sigurnosne arhitekture, o kojoj je Bosna i Hercegovina objektivno ovisna.
Istovremeno, bosanskohercegovačka, kao i šira svjetska javnost, svjedočila je teškim humanitarnim posljedicama, te vrijednosno selektivnom i licemjernom stavu ključnih aktera tzv. "međunarodne zajednice" prema genocidu nad palestinskim narodom. Posebno je zabrinjavajući i frustrirajući moralni sunovrat značajnog dijela zemalja zapadnog svijeta, uključujući i Evropsku uniju, koja je desetljećima predstavljala ključni vrijednosni orijentir i gotovo bezalternativni okvir za izgradnju demokratskog državnog identiteta za građane Bosne i Hercegovine. Ova erozija teško stečenih univerzalnih vrijednosti ljudske civilizacije čini budućnost Bosne i Hercegovine, ali i samog globalnog poretka u 21. stoljeću, krajnje neizvjesnom.
Još jedan događaj koji je obilježio 2025. godinu u Bosni i Hercegovini bila je presuda Suda Bosne i Hercegovine protiv Milorada Dodika. Politička i sigurnosna kriza koja je uslijedila nakon presude dodatno je potvrdila ograničene kapacitete državnih institucija da osiguraju integritet pravnog poretka i efektivan unutrašnji suverenitet države. Istovremeno, još jednom je razotkrila strukturnu zavisnost Bosne i Hercegovine o ključnim akterima međunarodne zajednice u očuvanju postojećeg ustavno-pravnog okvira i daljnjoj izgradnji naše državnosti.
Ovu godinu obilježila je i tragedija u Domu penzionera u Tuzli, kao i otkrivanje slučajeva seksualnog iskorištavanja maloljetnica u kojima su sudjelovali državni službenici. Ovi tragični događaji i teški zločini, uz svježa sjećanja na tragediju u Jablanici, na najbolniji način podsjećaju da je izgradnja države prije svega naša vlastita odgovornost i obveza, a ne puki proizvod međunarodnog determinizma, kako bi se moglo naslutiti iz prvog dijela teksta.
dr. Elmir Sadiković
Fakultet političkih nauka
Naš najveći izazov
Godinu koja je iza nas je obilježila snažna napetost između globalne neizvjesnosti i potrebe za lokalnom odgovornošću. Svijet je ušao u fazu ubrzanih promjena u kojoj se istovremeno prelamaju geopolitički sukobi koji nas po okrutnosti vraćaju u srednji vijek i tehnološki napredak koji prevazilazi mogućnost da čovjek sve to isprati, krize povjerenja u institucije i duboke moralne dileme. Ratovi i humanitarne tragedije nastavili su potkopavati osjećaj globalne sigurnosti, dok je ekonomska nestabilnost dodatno produbila socijalne razlike i osjećaj nesigurnosti kod običnih ljudi. Paralelno s tim, umjetna inteligencija i digitalne tehnologije snažno su ušle u svakodnevni život, otvarajući velika pitanja etike, odgovornosti i granica ljudske kontrole, tako da će ova 2025. godina ostati upamćena kao godina u kojoj je umjetna inteligencija doživjela takvu ekspanziju da je gotovo nemoguće pratiti i kontrolisati njene mogućnosti.
Bosna i Hercegovina je i ove godine ostala ogledalo složenih društvenih procesa. Političke blokade, retorika podjela i institucionalna krhkost nastavile su opterećivati društvo, često gušeći realne potrebe građana. Ipak, ono što se ne smije zanemariti jeste otpornost i snaga našeg običnog čovjeka, snaga lokalnih zajednica i uloga vjerskih autoriteta u očuvanju društvene stabilnosti. U vremenu kada se sistemske slabosti najjasnije vide, istovremeno se pokazalo koliko su važni ljudi, inicijative i institucije koje djeluju iz osjećaja odgovornosti i patriotizma, a ne iz ličnih interesa.
Posebno je vidljivo da se povjerenje ne gradi i ne stiče velikim riječima, već dosljednim djelovanjem. Godina iza nas podsjetila nas je da autoritet, bilo politički, vjerski ili društveni danas ima smisla samo ako je u službi čovjeka, njegove sigurnosti, dostojanstva i nade. Upravo u tom prostoru odgovornosti vidim i naš najveći izazov, ali i šansu da se vratimo istinskim vrijednostima koje propagira naš časni din, a to su briga o komšiluku i porodici, dijalog, znanje i solidarnost, bez kojih ni globalni ni lokalni problemi ne mogu biti prevaziđeni.
Nijaz-ef. Duzan
Predsjednik Udruženja ilmijje BiH
AI i geopolitičko preslagivanje svijeta
Globalno, najkonsekventniji procesi u 2025. godini bili su: tehnološki napredak posebno u sferi vještačke inteligencije, nastavak sukoba u Ukrajini i Gazi, povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću i, posljedično prethodnome, geopolitičko preslagivanje svijeta.
Vještačka inteligencija nastavlja munjevito otvarati nove mogućnosti, ali i postavljati nove ekonomske, etičke, političke i zdravstvene izazove i dileme od kojih nijedna nije riješena u ovoj godini.
Bosni najbliži globalni geopolitički proces je povratak Evrope u eru imperija. Multilateralizam je u krizi, države u prvi plan stavljaju vlastite interese, a napuštaju međunarodnu saradnju i asocijacije. Bitno je to drugačiji svijet od Fukujamine post-historije ili Huntingtonovog svijeta sukoba civilizacija. Iako globalni poredak utemeljen na liberalnim principima više odgovara slabim i malim državama i narodima, zapadni Balkan bi mogao vidjeti neke koristi od novonastale situacije. Jer, njegova integracija u EU postala je više pitanje evropske sigurnosti i zaokruživanja evropske sfere uticaja vis-a-vis Rusije i drugih globalnih aktera, a manje pitanje kriterija iz domena vladavine prava, ljudskih prava i demokratije.
Bliski istok je i u 2025. godini ostao u biblijskim vremenima u koja ih je vratio Izrael svojim brutalnim ratovima. O Gazi je gotovo sve rečeno. Ovdje bih samo istakao da s primirjem stradanje nije stalo iako je unekoliko umanjeno. Izvjesno je, za mnoge ljude u svijetu, događaji u 21. st. će se dijeliti na one prije i poslije Gaze. U svijetu poslije Gaze sigurne su samo nacije koje imaju nuklearno oružje. Svi ostali su nezaštićeni. Jedini pozitivni proces na Bliskom istoku je postupno poboljšanje situacije u Siriji.
Unutar BiH ustavna kriza koju generira SNSD, podržavaju HDZ, Hrvatska i Srbija a omogućava razjedinjeni i zavađeni probosanski blok ne jenjava i prijeti da iskoristi globalnu nesigurnost da bosansku državu učini još nefunkcionalnijom do tačke totalne blokade. Vrijeme je da sami preuzmemo odgovornost za svoju sadašnjost i budućnost. Drugi sigurno neće brinuti naše brige. Oni su zabavljeni sobom. U najboljem slučaju mi ih ne interesujemo.
dr. Ahmet Alibašić
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
Etika umjetne inteligencije i digitalne kontrole
Proteklu godinu obilježila je nezgodna kombinacija: politika je u mnogim državama nastavila kliziti udesno, populizam je postao gotovo standardna metoda mobilizacije, a polarizacija je preselila iz stranačkih rovova u svakodnevni život. Rat u Gazi djelovao je kao pojačalo već postojećih napetosti: islamofobija i antisemitizam su vidljivo porasli.
Uloga vjerskih lidera u ovoj godini bila je važnija, ali i izloženija. Njihove riječi su se češće čitale kao političke poruke, bez obzira na namjeru, a od njih se javno očekivalo “svrstavanje” više nego moralni korektiv. Kultura pamćenja dobila je dodatnu težinu kroz obilježavanje 30. godišnjice genocida u Srebrenici. Uvidjeli smo kako sjećanje može biti dostojanstveno i solidarno, ali i kako može postati instrument političke trgovine ili prekrajanja historije.
Jedan od najtiših, ali najupornijih trendova ostala je usamljenost. Individualizacija traje desetljećima, ali je tehnološka revolucija, posebno društvene mreže, dala novi obrazac: mnogo kontakata, malo pripadanja. Taj osjećaj izolacije se prelijeva na spremnost ljudi da učestvuju u zajednici, da volontiraju, da preuzmu odgovornost i da se dugoročno vežu za institucije.
Položaj mladih ostao je otvorena dilema, i to daleko izvan muslimanskih zajednica. Vjerske institucije, nevladin sektor i sekularne organizacije bilježe sličan fenomen: mladi su manje zainteresirani za formalne uloge i tradicionalne strukture.
Etika umjetne inteligencije i digitalne kontrole bila je top-tema upravo zato što više nije teorija nego stvarnost. Algoritmi oblikuju pažnju i emocije, deepfake potkopava povjerenje, a nadzor i automatizacija ulaze u svakodnevicu neprimjetno, često bez javne rasprave koja bi pratila brzinu tehnološke promjene. Unutarmuslimanski i međuvjerski dijalog se tokom godine sve više nametao kao praktična potreba. Porast predrasuda, rast nepovjerenja i eksplozija moralno nabijenih tema (od Gaze do migracija) učinili su da dijalog postane svojevrsna “infrastruktura” društvenog mira: tamo gdje je postojao, ublažavao je tenzije; tamo gdje je izostajao, prostor su popunjavali glasniji i tvrđi narativi.
Odvojeno od toga, imenovanje muftije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini za Zapadnu Evropu bilo je važan institucionalni događaj godine. Nosilo je poruku konsolidacije i jasnije koordinacije u iseljeništvu: jačanje vertikale odgovornosti, bolja povezanost džemata i snažniji kapacitet zajednice da se organizacijski prilagođava vremenu u kojem su identitetski, društveni i medijski pritisci veći nego ranije.
Senaid-ef. Kobilica
Muftija za Zapadnu Evropu
Naš plasman na Evropsko prvenstvo
Na globalnom planu to su svakako ratovi u Gazi i Ukrajini, koji su odnijeli, i još uvijek odnose, mnoge živote. Također, početkom godine ponovo je za predsjednika Amerike došao Donald Trump koji je odmah nakon što je preuzeo funkciju krenuo s uvođenjem tarifa svim zemljama svijeta. To je napravilo neizvjesnost u svjetskoj trgovini i poremetilo mnoge lance snabdijevanja. Ne ulazeći detaljno u sve uzroke rata u Gazi, važno je istaći da je pod pritiskom Trumpove administracije ipak postignuto kakvo-takvo primirje uz nadu da će doći do trajnog dogovora u nastavku pregovora.
Na regionalnom i lokalnom planu evidentno je da je Srbija cijelu 2025. godinu provela u tenzijama između studenata i vlasti, što je uzdrmalo vladavinu Vučića. U Bosni i Hercegovini glavna vijest je da je Milorad Dodik osuđen, pa bio u bjekstvu, zatim presuđen i uklonjen s funkcije predsjednika. Neizostavno je spomenuti da su mu skinute sankcije u dogovoru s novom američkom administracijom, ali je u isto vrijeme morao povući sve odluke i zakone koji su bili usmjereni protiv BiH. Nastavljena je blokada institucija BiH uz minimalno usvajanje određenih zakona, što dalje usporava državu na putu ka NATO-u i Evropskoj uniji.
U BiH je došlo i do podizanja minimalne plate na 1.000 KM što je izazvalo mnoge debate između sindikata, privrednika, vlade i opozicije. Na sportskom planu BiH se plasirala u košarci na Evropsko prvenstvo što je bio veliki uspjeh nakon mnogo godina pauze.
Admir Kapo,
predsjednik Udruženja "Kupujmo i koristimo domaće - kvalitetno proizvedeno u BiH"
Politička pobjeda Mamdanija u SAD-u
Godina iza nas nije bila nikakva godina “iznenađenja“ ili “velikih preokreta“ – ni lokalno ni globalno. Iznenadili su se samo oni koji su godinama ignorirali ili svjesno odbijali vidjeti dublje od površine. Pa tako, svjedočili smo stvaranju novih (geo)političkih savezništava, nastavku upotrebe novih instrumenata moći – od umjetne inteligencije do bespilotnih sistema – trendu naoružavanja, povratka ratnih politika u EU, jačim zaokretima ka multipolarnosti i autoritarizmu koji samo ukazuju na partikularne fenomene jednog šireg procesa globalne rekonfiguracije.
Nisu to nikakve historijske anomalije, niti historijske “reprize”, već autentični proizvodi dugotrajnih političkih procesa. Fokus na isključivo identitetska pitanja ili kulturne razlike – kao i svođenje politike na neutralna, tehnokratska rješenja – iscrpio je (neo)liberalni konsenzus u mogućnosti da se održi kao lažna svijest kojom se sistematski prikriva materijalna stvarnost i ignoriraju društvene napetosti. Takva redukcija politike suzila je i političku imaginaciju. Ovo stanje precizno je između dva svjetska rata opisao Antonio Gramsci kao vrijeme čudovišta, međuvrijeme u kojem se dok staro umire novo još ne može da rodi. Ono što danas nazivamo globalnim autoritarizmom znak je krize u kojoj se odsustvo vizije nadomješta strahom i zatvaranjem društava u nekakva imaginarna “zlatna doba” nacionalne prošlosti koje se hoće “obnoviti”. Arhitekte takvih imaginacija i revizionizma sve češće uživaju podršku, divljenje, a u pojedinim slučajevima i otvoreno partnerstvo nacionalističkih elita unutar naše države.
Godinu je obilježila i trideseta godišnjica od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Suđenje Miloradu Dodiku razotkrilo je nesposobnost da se odgovori na ustavnu i institucionalnu krizu, kao i kontinuirani nedostatak unutrašnje suverenosti – postupnim razaranjem države kroz neformalne i paralelne strukture vlasti, pa do utjecaja vanjskih aktera. U okolnostima duboko promijenjenih međunarodnih okolnosti u odnosu na one u kojima je potpisan “Dejton”, gdje svaka ozbiljnija rasprava o promjeni ili reformi postojećeg poretka nosi rizik dodatne destabilizacije, bh. politika pokazuje zabrinjavajuću dezorijentiranost. Ona je posebno vidljiva u stanju domaćih institucija. Ako tome pridodamo krizu Javnog servisa, jasno je da se tu ne radi samo o tehničkom ili finansijskom pitanju, već o sistematskom urušavanju javnog prostora i same ideje zajedničkog dobra.
Svjedočili smo i razotkrivanju i normalizaciji dvostrukih standarda. Posebno je porazno što, trideset godina nakon genocida nad Bošnjacima u Srebrenici – ali i u gradovima poput Foče, Višegrada, Prijedora, Bijeljine, Trebinja… – svjedočimo novom genocidu u Gazi koji se sistemski opravdava, relativizira ili prešućuje, tišinom obučenom u jezik geopolitike, političkih ili ličnih interesa.
U nastojanju da se Bosna i Hercegovina percipira kao nekakav prostor krize, sukoba i nemogućeg, ne smijemo zaboraviti na 80. godišnjicu AVNOJ-a koji je savremenu Bosnu i Hercegovinu utemeljio na vrijednostima antifašističke, ali i progresivne, emancipatorske borbe svih naših naroda za vrijednosti koje ni danas nisu izgubile na važnosti. U vremenima kada je antifašizam došao u fazu kriminalizacije, vrijedi podsjetiti na postojanje brojnih oblika otpora i progresivnih borbi: od značajnih političkih pobjeda poput one Zohrana Mamdanija u SAD-u, do malih i simboličkih, često nevidljivih saveza građana, aktivista, studenata i intelektualaca. Uzmimo samo primjer Gaze: ono što je u početku htjelo biti percipirano kao isključivo muslimansko pitanje, ubrzo je postalo univerzalnim pitanjem pravde, solidarnosti te globalnog otpora dominaciji i kolonijalizmu.
Dr. Jasmin Hasanović
Fakultet političkih nauka, Odsjek za politologiju
Brojka od 18.457 ubijene djece
Cijela 2025. godina protekla je u znaku bolnih i krvavih dešavanja u Gazi. U toj godini vidjeli smo nastavak izraelske agresije na Gazu i strašne zločine koje cionistički režim i njegova vojska tamo čine. Naočigled cijeloga svijeta ubijeno je oko 70 hiljada civila, ranjeno preko 170 hiljada, raseljeno preko dva miliona, desetine hiljada se vode kao nestali jer su mnogi ostali zatrpani pod ruševinama cionističkih raketiranja i bombardovanja. Prema UN-ovoj procjeni oko sedamdeset posto ubijenih su žene i djeca, a u izvještajima Ministarstva zdravlja u Gazi navodi se da je do decembra identifikovano 18.457 ubijene djece. Strašno je ono što se tamo dešava, u Gazi se nisu rušile i spaljivale samo zgrade, bolnice, škole i ubijali nedužni civili, tamo je naprosto spaljivano čovječanstvo! Zaista je neshvatljivo da se u 21. vijeku mogu dopustiti takva zvjerstva.
Dešavanja u Gazi i na Zapadnoj obali su pokazatelj koliko je u današnjem svijetu govor o demokratiji i ljudskim pravima izgubio smisao, to je postalo samo fraza ili puko slovo na papiru. Zločinačka tvorevina Izrael može da radi šta hoće, da ubija nedužne ljude, bombarduje susjedne zemlje (Iran, Sirija, Libanonon, Katar), čini najveća zlodjela i sve to prolazi bez učinkovite reakcije međunarodne zajednice. Štaviše, visoki izraelski zvaničnici otvoreno govore da je njihov cilj formiranje Velikog Izraela i izgradnja tzv. Solomonovog hrama na ruševinama džamije Al-Aksa - prve kible muslimana. To direktno ugrožava sigurnost i suverenitet nekoliko susjednih zemalja, što predstavlja ozbiljan izazov za stabilnost Bliskog istoka i širi međunarodni poredak.
Smatram bitnim ovdje spomenuti dvije važne knjige koje su izašle u prošloj godini, a koje tretiraju pitanje Palestine. To su Palestina I – Cionizam / Sadizam i Palestina II – Cionacizam. Autor ovih korisnih knjiga je akademik Sead Alić, i u njima se na izuzetno utemeljen i analitički način razmatraju ideološki, politički i etički aspekti cionizma koji je generator svih navedenih zlodjela.
hafiz dr. Safvet Halilović,
Islamski pedagoški fakultet u Zenici
Bez kompromisa kada je riječ o državi
Svijet je tokom 2025. godine dublje zagazio u geopolitičke turbulencije. Novi multipolarni svijet još se nije stabilizovao. Svjedoci smo svakodnevnih izbijanja novih sukoba i kriznih situacija. Međunarodno pravo, Ujedinjene nacije i druge multilateralne organizacije nisu se pokazele sposobnim da pruže odgovore na ove izazove.
U protekloj godini je bilo krupnih događaja i djelovanja poznatih ličnosti, kako na globalnom planu, u regionu i u našoj Bosni i Hercegovini. U tom vrtlogu kome se ne vidi kraj stradanja i patnje jednog nezaštićenog naroda izazivala su zgražanje i osudu. Bila je to kulminacija gotovo vjekovne borbe palestinskog naroda za svoju slobodu, državu i dostojanstven život. Stalno su im otimali i sužavali životni prostor. Sistematski su ih ubijali i progonili s vlastitih ognjišta. Svjetska javnost je u protekle dvije godine svakodnevno frustrirana snimcima i dokumentima o umiranju izgladnjele djece na rukama bespomoćnih majki. Pred očima svjetske javnosti ponovo je počinjen genocid.
Demokratska javnost je frustrirana neograničenom podrškom najveće svjetske sile režimu koji bezdušno ubija i razara sve pred sobom. Nakon dvije najteže godine uspostavljen je krhki mir s neizvjesnim ishodom. Svi dobronamjerni ljudi ponovo naglašavaju da je jedino rješenje uspostavljanje dvije države – palestinske i jevrejske - koje će u miru živjeti jedna pored druge. Agresor to grčevito odbacuje jer zna da bi palestinska država bila najčvršća garancija opstanka palestinskog naroda.
Palestina, kao i brojni drugi primjeri, pokazuje da je narod koji nema svoju državu izložen progonu i, na kraju, i fizičkom istrebljenju i nestanku.
Naše iskustvo je najbolja potvrda za to. Agresija nadmoćnije vojne sile prijetila je nestankom naše države. Tu su prijetnju pokušali nametnuti i diplomatskim putem kada su 1993. godine predlagali da se uspostavi labava unija tri nacionalne republike. Samo zahvaljujući borbi Armije RBiH i svih patriotskih snaga odbranjena je i sačuvana državnost Bosne i Hercegovine. Nažalost, i danas ima pokušaja u zemlji i u susjedstvu da se osporava postojanje i djelovanje institucija države Bosne i Hercegovine. Muke i stradanja Palestinaca ponovo upozoravaju da ne smije biti kompromisa kada su u pitanju opstanak i djelovanje države Bosne i Hercegovine.
Kasim Trnka,
predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca
Bosanske tragedije i povratak klasičnoj (ge)politici moći
U moru kriza, sukoba i „velikih vijesti“ koje su ispunile 2025. godinu, ja bih izdvoji tri događaja koji nadilaze dnevnu politiku i ulaze u sferu paradigme. Oni u svojoj strukturi, posljedicama i simbolici ogoljevaju temeljnu logiku vremena u kojem živimo i čine preciznu dijagnozu savremenog poretka. Taj poredak je ovaj u kojem ista racionalnost koja opravdava transakcijska savezništva i suspendiranje normi na globalnom planu, proizvodi i lokalne tragedije u kojima smrt za sobom ne nosi političku odgovornost. Ta nam tri događaja, jedan globalni, jedan transatlantski i jedan naš lokalni ni u kom slučaju ne prikazuju različite svjetove, nego nam govore da živimo u epohi, u kojoj se moć ne manifestira samo kroz ratove i urušavanje liberalno-demokratskog poretka, nego i kroz odustajanje države od vlastite obaveze da štiti najranjivije.
Prvi događaj koji bih izdvojio je inauguracija Donalda Trumpa u januaru 2025. godine i otvoreni povratak transakcijskog „America First“ okvira u globalnu politiku. U ovoj godini je Trump brutalno vratio na scenu jednu potisnutu istinu međunarodne politike, a to je da velike sile ne djeluju vođene vrijednostima, već interesima, a moralni diskurs služi prije svega kao legitimacija tih interesa, ukoliko se uopće i koristi. Vidjeli smo da su savezništva prestala biti zajednice vrijednosti, a sankcije instrument moralnog kažnjavanja. I jedno i drugi su su vraćeni na svoje izvorno mjesto, a to je arsenal transakcijske moći. Posljedice tog zaokreta bile su vidljive i u Bosni i Hercegovini i regiji, kroz konkretnu poruku da sankcije nisu normativne crvene linije, nego se ukidaju, suspendiraju ili reaktiviraju u skladu s trenutnom koristi, te da se i autoritarno ponašanje perifernih aktera poput Milorada Dodika može tolerirati ukoliko obećava minimalistički shvaćenu „stabilnosti“.
Drugi paradigmatski događaj bio je NATO samit u Hagu i usvajanje odluke da države članice trebaju postići cilj od 5% BDP-a za odbranu do 2035. godine. Taj dogovor formalizira ono što je rat u Ukrajini već nametnuo, a to je da evropska sigurnost više nije nikakva postmoderna priča o pravilima, normama i „mekoj moći“, nego povratak klasičnoj (ge)politici kapaciteta i moći. Ja smatram da suštinska poruka Haga nije bila u brojci, nego u principu. Transatlantski odnos redefiniran je kao ugovor o raspodjeli tereta, i mehanizam raspodjele troškova, a ne bilo kakve zajedničke moralne vizije. Time je definitivno okončana duga faza strateške dvosmislenosti u kojoj je Evropa vjerovala da se sigurnost podrazumkijeva, i živjela u zabludi da se ratovi vode negdje drugdje.
Treći događaj, onaj iz kojeg se može najviše naučiti o nama i društveno-političkom poretku bila je tuzlanska tragedija od 4. novembra 2025. godine, kada je u požaru u Domu penzionera život izgubilo sedamnaest štićenika. Ta tragedija je neka vrsta kontinuiteta jablaničke tragedije, bez obzira na različitu geografiju događaja. Obje tragedije su koncentrirani izraz dugotrajnog institucionalnog propadanja u kojem nemar poprima smrtonosni oblik. Mislim da se čak preopterećeni električni kabel koji je izazvao požar gotovo savršena metafora države u kojoj je infrastruktura zastarjela, zapuštena i prepuštena improvizaciji, dok politički akteri upravljaju krizama umjesto da sprječava njihove uzroke, a pritom ne snose nikakvu odgovornost. Reakcija vlasti je bila takva da nismo mogli vidjeti skoro traga odgovora na tragediju, nego zapravo njen produžetak drugim sredstvima, kroz pokušaj da se moralna i politička krivica razvodni. Na kraju krajeva i građanski protesti i poruke koje smo čuli su samo spoznaja građana da životi najranjivijih nemaju stvarnu političku vrijednost. I tuzlanska i prošlogodišnja jablanička tragedija su nam bukvalno ogolile logiku ovdašnje nekropolitike koja upravlja životom i smrću kroz sistematsko uskraćivanje brige i resursa, tako da smrt postaje nusprodukt političkih prioriteta.
dr. Sead Turčalo
dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu
Gašenje Al Jazeere Balkans
U vremenu digitalnih tehnologija, 24-satni informacijski „tretman“ čini logičnim da savremeni čovjek konstantno osjeća visok nivo stresa i anksioznosti. Ipak, u moru tih informacija neke su objektivno važne za ono što bi moglo utjecati na buduću sliku svijeta u kojem živimo. Trenutno se vodi oko 60 ratnih sukoba što je najveći broj od Drugog svjetskog rata. Na globalnom planu, ključni događaj je nastavak genocida u Palestini, teška kršenja međunarodnog prava, ali i bazične ljudske logike. U široj javnosti i akademskim krugovima, to je intenziviralo priču o naslijeđu kolonijalnih i postkolonijalnih politika i njihove destabilizirajuće uloge u savremenim međunarodnim odnosima. Događaji u Palestini s pravom se tumače kao svojevrsna mikro-slika šireg globalnog poretka, u kojem su brojni aktuelni sukobi međusobno povezani kroz dinamiku hegemonijske tranzicije, rastućih geopolitičkih rivalstava i neutažive pohlepe korporacija. Odsustvo humanističke dimenzije u politici koje se manifestira kao prezir prema običnom čovjeku, samo protagonistima takvih politika nije jasan pokazatelj raspada jednog sistema. Mislim da smo došli do tačke iz koje nema povratka na staro – šta god to značilo.
Alarmantno je slabljenje uloge međunarodnih institucija, prevashodno UN-a koji nikad nije bio u nemoćnijoj ulozi. Sebične i agresivne politike u sjeni drže izazov klimatskih promjena i ekstremne vremenske pojave koje bi da je svijet iole normalan bile ključno egzistencijalno pitanje savremenog svijeta. Isto se odnosi i na ubrzani razvoj umjetne inteligencije, a posebno mogućnosti njene zloupotrebe.
Zbog očite selektivne primjene univerzalnih principa, globalni mediji izgledaju kao ruševine Gaze kojim se vjeruje manje nego nekom anonimnom tik-tokeru. U Bosni i dalje borba za opstanak. Ostali smo bez Al Jazeere Balkans, a zabrinjava novi napad na BHRT. Komšije hoće da odlažu nuklerani otpad uz granicu s nama i to uz Unu!? Od političara ne možemo puno očekivati, ali borba za bolje društvo počinje promjenom našeg unutrašnjeg stanja. Smiješimo se više!
Nihad Kreševljaković,
direktor festivala MESS
Dok svijet gori, Bošnjaci se nadaju
Čovjek je jedino stvorenje koje ima od Boga datu slobodu da čak i Njemu može reći: „Ne“. Naravno, sloboda sa sobom nosi i odgovornost. Kao slobodno i odgovorno biće koje Bogu nije reklo „Ne“, dužan sam govoriti onako kako događaje vidim, a ne onako kako bi se dodvorio onima koji Bogu kažu: „Ne“.
Godinu iza nas u svijetu obilježila je vladavina lijepo dizajniranog fašizma. Rat u Ukrajini, a prevashodno dehumanizacija Palestinaca od strane cionistikog Izraela tokom zadnje dvije godine otvorili su Pandorinu kutiju. Čovječanstvo se polariziralo spram „palestinskog pitanja“, koje, valjda je jasno svima nakon skoro 80 godina, nije vjersko nego civilizacijsko pitanje. Odnos pojedinaca, zajednica, društva, države spram genocida u Gazi odredio je ideološke strane. Nažalost, najsnažnijim i najvažnijim zemljama svijeta politički je ovladao sve manje skriveni hegemonizam, argument sile i moći. Rasističke i fašističke ideje predstavljene su čovječanstvu kao normalne, prihvatljive, pa čak i poželjne.
U 2025. godini predsjednik SAD-a Donald Tramp nametnuo se kao neprikosnoveni vladar svijeta. Zaustavio je rat u Gazi, ali je itekako obezvrijedio je UN, instituciju koja je svojim konvencijama, rezolucijama iole držala pod kontrolom svijet. Eksperti će morati analizirati koliko je narušeno međunarodno pravo i kakva je njegova vrijednost pred argumentom sile. Kao jedina praktična i uspješna vrijednost, nameću se moć i sila, a u nju vjeruju ljudi poput Netanjahua i Putina. Čovječanstvo je praktično u rukama ljudi koji Bogu kažu: „Ne“.
Kako u svijetu, tako i u Bosni i okruženju, 2025. godinu obilježilo je jačanje fašistikih ideja, rasizma, vjerske i nacionalne netrpeljivosti, te ideja hegemonizma. Politički sljedbenici četnika i ustaša udruženo unutar granica Bosne, ali i iz susjedstva, pokušavaju oslabiti i uništiti Bosnu i dehumanizorati bošnjački narod. Nažalost, 2025. godinu, s bošnjačke strane obilježilo je svakojako razilaženje, nejasni stavovi o budućnosti, letargija i uspavanost spram nasrtaja na državu. Jednostavno, dok svijet gori ili se sprema za veliki požar, Bošnjaci se nadaju pozitivnom ishodu.
Anes Džunuzović,
publicista i novinar
Serija femicida i izostanak sistemske reakcije nadležnih institucija
Godina koju ispraćamo bila je još jedan ozbiljan ispit bosanskohercegovačkom društvu. Svjedočili smo koliko su etički temelji snažni tamo gdje je postojala svijest i odgovornost, ali i koliko su krhki tamo gdje su dominirali politički interesi, institucionalna ravnodušnost i međusobne podjele. Trideset godina od Dejtonskog sporazuma pokazalo je da neimplementacija njegovih ključnih postavki i dalje otežava funkcionalnost države, produbljuje razjedinjenost bošnjačkog korpusa i onemogućava artikuliranje zajedničkog odgovora na kolektivne izazove.
Stradanje palestinskog naroda u Gazi podsjetilo je da šutnja pred nepravdom, ma gdje se ona događala, razgrađuje univerzalni moralni poredak. Bosna i Hercegovina, s iskustvom genocida, imala je posebnu etičku obavezu da takvo nasilje prepozna i imenuje. A nije. Nije to uradila ni akademska zajednica. Odsustvo istinske empatije za žrtve fabriciralo je kul minaciju islamofobije i energiju usmjerilo na drugu stranu.
Obilježavanje tridesete godišnjice genocida u Srebrenici potvrdilo je da kultura sjećanja nije simbolika, već trajni amanet. Kontinuirano negiranje genocida u entitetu RS, uz diskriminaciju Bošnjaka na svim nivoima života i rada, nastavilo je poticati osjećaj nesigurnosti i beznađa. Taj ambijent i u godini iza nas dodatno je produbio unutrašnju slabost bošnjačkog korpusa: razjedinjenost, rasparčanost i međusobna posvađanost ostavile su najranjivije kategorije i dalje na marginama društva.
Paradoksalno, mladi koji su napuštali BiH, i u godini iza nas i u dijaspori su postizali zapažene rezultate i pokazali da problem nije bio u njihovom znanju ili potencijalu, već u društvenom i političkom ambijentu koji nije prepoznao ni vrednovao njihove sposobnosti. Serija femicida i izostanak sistemske reakcije nadležnih institucija izazivali su posebnu etičku zabrinutost zbog činjenice da su ostali na razini ličnih tragedija. Dok su žene s hidžabom u civiliziranom i humanom dijelu svijeta vidljive na svakom mjestu, dotle Bošnjakinje, intelektualke s hidžabom i dalje trpe diskriminaciju pri zapošljavanju u pojedinim sferama bh. društva.
Hrabri činjenica da je Islamska zajednica ovih prostora, u skladu s mudrom vizijom velikog Gazi Husrev-bega, pokazala odgovornost da u svom misijskom radu prati i razumije izazove vremena, uključujući vještačku inteligenciju. Dinamizam i puls Zajednice dodatno je obilježen kroz nastavak reformskih procesa u visokom obrazovanju i brigu za kvalitet mektepske nastave, a na taj način, vjerovati je, i za status i brigu imamskog i muallimskog kadra uključujući i alumnistice fakultetā Islamske zajednice.
Dugogodišnje zanemarivanje finansiranja krovnih institucija kulture i umjetnosti, muzeja, biblioteka, galerija, a posebno BHT1, i u godini iza nas potvrdilo je odsustvo strateške vizije države.
dr. Zehra Alispahić
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
Suštinski snažna činjenica: pravosnažna presuda
Proteklu godinu u Bosni i Hercegovini, usprkos brojnim globalnim krizama i domaćim stagnacijama, obilježila je jedna tiha, ali suštinski snažna činjenica: pravosnažna presuda i udaljavanje predsjednika entiteta RS Milorada Dodika s političke funkcije uz šestogodišnju zabranu političkog djelovanja nakon gotovo dvadeset godina kontinuiranog političkog pritiska, konflikta i institucionalnog potkopavanja države Bosne i Hercegovine. Ovaj događaj nije bio spektakularan, nije došao uz masovne promjene niti nagle preokrete. Naprotiv, odvijao se sporo, uz brojne otpore, sumnje i pokušaje relativizacije. Upravo u tome leži njegova važnost. Pokazao je da država ne mora djelovati glasno da bi bila prisutna, te da snaga institucija ne proizlazi iz političke volje pojedinaca, nego dosljedne i strpljive primjene zakona odnosno ispunjenja svrhe postojanja samih državnih institucija.
Nakon dvije decenije politike ucjena, ponižavanja, prijetnji secesijom i sistematskog iscrpljivanja povjerenja građana u državu, iako spomenuti političar nije možda u potpunosti odstranjen iz politčke arene, ovaj čin, ipak, nosi jasnu poruku: Bosna i Hercegovina može postojati samo kao država prava, a ne kao zbir privatnih političkih projekata. Presuda nije rješenje svih problema, niti početak naglog ozdravljenja društva, ali jeste važan simbolički i pravni trenutak – dokaz da institucionalna borba, koliko god spora bila, i dalje ima smisla te da je kakva-takva nada u bolju budućnost.
U vremenu globalne nestabilnosti i slabljenja povjerenja u demokratske poretke, Bosna i Hercegovina je u ovoj godini dobila rijedak, ali dragocjen podsjetnik: država postoji onda kada institucije djeluju mudro, odgovorno i iznad dnevne politike. Nada da ona može biti stabilna i pravedna nije iluzija, ali ona zavisi isključivo od toga hoće li se institucijama dozvoliti da rade svoj posao – bez pritisaka, straha i kalkulacija i hoće li u institucijama biti angažovana lica koja imaju visoka moralna načela u djelovanju uz potrebne kompetencije.
dr. Sedad Bešlija
direktor Instituta za historiju
Na domaćem planu ništa novo
Ono što je, na globalnom nivou, obilježilo proteklu godinu je svakako strahovito stradanje civilnog stanovništva u Gazi, tokom genocida koji je počinjen i koji je malo utišan pred kraj godine, ali patnja ljudi, očigledno još nije ni blizu kraja. Svijet je još jednom pokazao da je zakon jačega jedini zakon koji se priznaje i da svako ono izgovoreno “nikad više” predstavlja samo isprazne riječi i zadnju nadu slabih.
Na domaćem planu ništa novo. Valjda smo najduže pratili trakavicu oko bivšeg predsjednika RS-a. Hoće li biti osuđen, neće li biti osuđen, hoće li biti uhapšen, ili ne, pa hoće li odstupiti, neće li odstupiti. Sve je to ustvari samo magla, gušća od ove koja nas ovih dana i fizički okružuje u Sarajevu.
Izudin Bajrović
glumac
