Nakon što je ukazano na problem širenja mržnje prema Bošnjacima te na potenciranje civilizacijskih sukoba kroz ideološke obrasce „mi protiv njih“, „naši i njihovi“, što je u spomenutoj izjavi jasno osuđeno, uslijedile su reakcije koje su pokušale relativizirati ove pojave. Pojedini su se zapitali o kakvim se zapravo sukobima i narativima govori, pa su mediji koji nastoje njegovati imidž objektivnosti, pozivajući se na svoju distancu od nacionalnih i vjerskih okvira, takve procese sveli na formulaciju da je „sukob samo u glavama političara“. Time se sadržaj izjave relativizira i svodi na dnevno-politički kontekst i lišava njegove suštinske sigurnosne i društvene dimenzije.

Kakvo zlo je sada u planu

Takva tvrdnja, da sukob postoji „samo u glavama političara, dok ga u glavama naroda nema“  mogla bi zvučati uvjerljivo da historijsko iskustvo ne upozorava da relativizacija opasnih narativa ima strašne posljedice. Upravo je relativiziranje i ignoriranje sličnih narativa u prošlosti imalo tragične posljedice, uključujući i genocid nad Bošnjacima, koji su uz blagoslov radikalnih političara, počinili vojnici, ali i određen broj civila, građana koji tada možda i nisu bili za neke sukobe. Malo je ko tokom osamdesetih i početkom devedesetih godina ozbiljno upozoravao na medijske i političke, huškačke i instrumentalizirane izjave o Bošnjacima kao „problemu“, sve dok nije postalo očigledno da su takvi diskursi imali jasan cilj - dehumanizaciju. Ta dehumanizacija je svoj najstrašniji izraz dobila u periodu od 1992. do 1995. godine. Ona nije bila spontana, već pripremana kroz narative o Bošnjacima kao strancima, kao prijetnji, kao remetilačkom faktoru. Kad god se lagalo na Bošnjake, uslijedilo bi neko zlo.

Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se savremeni oblici istih ili sličnih narativa ponovo nedovoljno ozbiljno adresiraju. Umjesto da se tretiraju kao dugoročni sigurnosni i društveni problem, oni se najčešće posmatraju kroz prizmu dnevne politike. Javnost, opterećena egzistencijalnim, ekonomskim, zdravstvenim i socijalnim pitanjima već nakon nekoliko dana zaboravlja izjave hrvatskih i srpskih političkih predstavnika u kojima se Bošnjaci etiketiraju kao radikali, sljedbenici rigidnih ideologija ili čak kao dio navodnih „terorističkih baza“. Takve kvalifikacije ne ostaju ograničene na lokalni diskurs, već se putem lobističkih mreža prenose i u međunarodni prostor. Upravo dok nastaje uvodnik ovog podlistka, čitamo uporedo tekst Marca Zella, lobiste angažiranog od strane Milorada Dodika, u kojem se Bošnjaci predstavljaju kroz sigurnosno problematičan okvir. Paradoksalno, dok se neki pitaju ko širi takve narative, istovremeno se značajna finansijska sredstva, koja pripadaju svim građanima, koriste za njihovo međunarodno plasiranje, javno i dokazivo.

Refleksije globalnih kretanja

Dodatnu dimenziju ovom problemu daju i redovni izvještaji relevantnih tijela. Komisija za slobodu vjere iz godine u godinu ukazuje na primjere u kojima se Bošnjaci tretiraju kao nedovoljno zaštićeni građani, odnosno kao populacija nad kojom se toleriraju različiti oblici diskriminacije i napada. Također, kada i akteri koji ne dolaze iz vjerskih struktura ili „omraženih“ nacionalnih stranaka, poput Sabine Ćudić iz Naše stranke, na osnovu iskustava s međunarodnih sastanaka upozoravaju na prisustvo narativa koji koristi anticivilizacijski rječnik u odnosu na islam i muslimane globalno, onda takva upozorenja pogotovo ne smiju biti ignorirana. Potrebno je javno ukazati na refleksije i takvih narativa u domaćem društveno-političkom miljeu.

Ovaj prilog je podsjetnik na kontinuitet narativa koji se iz godine u godinu obnavljaju, prilagođavaju političkim okolnostima i revitaliziraju u istim ili sličnim krugovima. Istovremeno, on donosi i analizu manje rasvijetljenih segmenata unutar već poznatih teorijskih okvira koji ukazuju na dugotrajne procese „stavljanja mete na čelo“ Bošnjacima i muslimanima na Balkanu, jer poruke „Palite odavde“, „Džamije nosite sa sobom“ čuju se i u Sandžaku. (Izjave Žarka Popovića, bivšeg načelnika Odsjeka za krvne delikte MUP-a Srbije, emisija Intervju, 19. mart 2026. godine na YouTube kanalu Balkan Info) Razumijevanje tih obrazaca nije pitanje prošlosti, već je nužan preduslov odgovornog suočavanja sa sadašnjošću i očuvanja stabilne budućnosti.

Cijeli prilog je dostupan u posljednjem broju Preporoda