Hadiska podloga islamske tradicije Bošnjaka: Dove

Autor: Ishak Sedić Mart 07, 2016 0

Naš narod često uči dove, osobito kada se nađe u nevolji, bolesti, tuzi, ratu, brigama, neimaštini i sl.

 

Poslanik, s.a.v.s., je započinjao svoje dove riječima:

سُبْحَانَ رَبِّيَ الْأَعْلَى الْعَلِيِّ الْوَهَّابِ

Subhane rabbijel-alijjil-ea`lel-vehhab! Neka je slavljen moj Uzvišeni Gospodar i najveći Dobrodavatelj.“[1] Zato možemo čuti muezina da uči navedene riječi pred zajedničku dovu. U ma kakvim nevoljama da se vjernik nađe izlaz bi tražio u strpljenju i učenju dove. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

الدُّعَاءُ سِلاَحُ الْمُؤْمِنِ وَعِمَادُ الدِّينِ وَنُورُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ

„Dova je oružje vjernika, stub vjere i svjetlo nebesa i zemlje.“[2]

Preporučeno vrijeme za učenje dove je iza namaza, u ramazanu, petkom, u noći Lejletul-kadr, a što se tiče mjesta to je na Arefatu, kod Ka`be, u džamiji i dr. Svaki put u namazu prije selama kod nas se uči kur`anska dova Rabbena atina, a to je upravo dova koju je Poslanik, s.a.v.s., najviše učio:

كَانَ أَكْثَرُ دَعْوَةٍ يَدْعُو بِهَا اللَّهُمَّ رَبَّنَا آتِنَا فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً وَفِي الْآخِرَةِ حَسَنَةً وَقِنَا عَذَابَ النَّارِ

„Poslanik, s.a.v.s., je najčešće učio ovu dovu: Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil-ahireti haseneten vekina azaben-nar. Gospodaru naš! Daj nam dobro na ovom i na budućem svijetu i sačuvaj nas od džehenemske vatre.“[3]

Muslimani u BiH u različitim prilikama ako ne znaju odgovarajuće dove, najčešće uče Fatihu. Fatiha je i najbolja dova jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

إِنَّ أَفْضَلَ الدُّعَاءِ الْحَمْدُ لِلَّهِ

„Najbolja dova je El-hamdu lillah (El-Fatiha).“[4]

Često slušamo kako ljudi govore: „Da je ono zdravlja i mira, a sve drugo lahko će biti.“ Pa i Poslanik, s.a.v.s., je savjetovao:

لَمْ تُؤْتوُا بَعَدَ كَلِمَةِ الْإِخْلاَصِ مِثْلَ الْعَافِيَةِ فَسَلوُا اللهَ الْعَافِيَةَ !

„Poslije riječi Kelimei-šehadeta (imana) ništa vam bolje nije darovano od zdravlja. Zato molite Allaha da vam podari dobro zdravlje.“[5]

اَلأَمْنُ وَالْعَافِيَةُ نِعْمَتَانِ مَغْبُونٌ فِيهِمَا كَثِيرٌ مِنَ النَّاسِ

„Sigurnost i zdravlje su dvije Allahove blagodati koje se kod većine ljudi zanemaruju i zaboravljaju (tj. ne zna im se vrijednost, dok se ne izgube).“[6]

Često čujemo narod kako se obraća Bogu učeći: „Bože sačuvaj me svakog belaja i nevolje.“ Tu dovu nam je preporučio i Poslanik, s.a.v.s.:

مَا مِنْ دَعْوَةٍ يَدْعُو بِهَا الْعَبْدُ أَفْضَلَ مِنَ اللَّهُمَّ إِنِّي أَسْأَلُكَ الْمُعَافَاةَ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ

„Jedna od najljepših dova kojom se čovjek obraća svome Gospodaru je: Gospodaru, Tebe molim da me sačuvaš od svakog zla i nesreće na ovom i na budućem svijetu.“[7]

Fadileti učenja Kur'ana i pojedinih sura

Muslimani iznad svega cijene i poštuju Kur'an, vole ga učiti i slušati. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

اِقْرَءُوا الْقُرْآنَ فَإِنَّهُ يَأْتِي يَوْمَ الْقِيَامَةِ شَفِيعًا لِأَصْحَابِهِ

„Učite Kur'an, jer će on doći na Sudnjem danu da se zauzima (šefa`at čini) za svoje učače.“[8]

Oni koji uče pravilno Kur'an, a uz to još imaju lijep glas, veoma su omiljeni u našem narodu. Poslanik, s.a.v.s., je volio slušati lijepo učenje Kur'ana, pa je rekao:

لِكُلِّ شَيْءٍ حِلْيَةٌ وَحِلْيَةُ الْقُرْآنِ الصَّوْتُ الْحَسَنُ

„Svaka stvar ima svoj ukras, a ukras Kur'ana je lijep glas.“[9]

Kod nas se organizuju halke, sijela i druženja, u cilju učenja, proučavanja, tumačenja i podučavanja Kur'anu. Za takve skupove Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

وَمَا اجْتَمَعَ قَوْمٌ فِي بَيْتٍ مِنْ بُيُوتِ اللَّهِ يَتْلُونَ كِتَابَ اللَّهِ وَيَتَدَارَسُونَهُ بَيْنَهُمْ إِلَّا نَزَلَتْ عَلَيْهِمُ السَّكِينَةُ وَغَشِيَتْهُمُ الرَّحْمَةُ وَحَفَّتْهُمُ الْمَلَائِكَةُ وَذَكَرَهُمُ اللَّهُ فِيمَنْ عِنْدَهُ

„Kada se ljudi okupe u jednoj od Allahovih kuća (džamija) da uče Allahovu Knjigu (Kur'an) i da je međusobno proučavaju, na njih se spusti mir, prekrije ih Allahova milost, okruže ih meleki, i Allah ih spomene među onima koji su kod Njega.“[10]¸

Kada neko prouči Kur'an – hatmu, običaj je da se prouči zajednička dova i poželjno je da bude što više prisutnih. Sakupljanje porodice i ostalih ljudi prilikom učenja dove, nakon proučene hatme, mnogi učenjaci smatraju lijepim činom.

أَنَّ أَنَسَ بن مَالِكٍ ، كَانَ إِذَا خَتَمَ الْقُرْآنَ جَمَعَ أَهْلَهُ وَوَلَدَهُ ، فَدَعَا لَهُمْ .

„Enes Ibnu Malik r.a. kada bi proučio cijeli Kur'an, sakupio bi svoju djecu i porodicu i učio bi dovu.“[11]

Muslimani imaju posebno poštovanje prema knjizi Kur'anu, kojeg zovu Mushaf. Žele ga imati u kući, žele znati učiti u njemu, drže ga na posebnim policama i uvijek da bude pravilno okrenut. Ništa ne stavljaju na Mushaf od drugih stvari i knjiga. Prije i poslije učenja, običaj je da ljube Kur'an.

كَانَ عِكْرِمَة يَأْخُذُ الْمُصْحَفَ فَيَضَعَهُ عَلَى وَجْهِهِ وَيَبْكِي وَيَقُولُ : كِتَابُ رَبِّي كِتَابُ رَبِّي

„Prenosi se da je Ikrime, iz ljubavi prema Kur'anu, uzimao Mushaf, ljubio ga i plačući govorio: Knjiga moga Gospodara.“[12]

Već je rečeno da je Fatiha, prva kur'anska sura, koju zna napamet svaki musliman, najbolja dova. Ona je ujedno i najodabranija sura i zato se uči u svakom namazu, na svakom rekatu. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

...هِيَ أَعْظَمُ سُورَةٍ فِي الْقُرْآنِ...

„...Ona je (El-Fatiha) najveličanstvenija sura u Kur'anu...“[13]

Često slušamo učenje sure Ihlas, i to obično po tri puta. Mnogi je uče iza sunneta pojedinih namaza, iščekujući ikamet za farz namaz. O njenoj vrijednosti Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

مَنْ قَرَأَ قُلْ هُوَ اللَّهُ أَحَدٌ فَقَدْ قَرَأَ ثُلُثَ الْقُرْآنِ

„Ko prouči suru Ihlas, kao da je proučio trećinu Kur'ana.“[14]

Kod nas se često uči sura Jasin, i mnogi je znaju napamet. Sevape od učenja ove sure učači obično poklanjaju svojim umrlim. Za ovu suru Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

إِنَّ لِكُلِّ شَىْءٍ قَلْباً وَقَلْبُ الْقُرْآنِ يٰسۤ

„Sve ima svoje srce, a srce Kur'ana je sura Jasin.“[15]

مَنْ قَرَأَ يٰسۤ ابْتِغَاءَ وَجْهِ اللهِ غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ فَاقْرَؤُوهَا عِنْدَ مَوْتَاكُمْ

„Onome, ko uči suru Jasin, tražeći Allahovo zadovoljstvo, bit će oprošteni raniji grijesi. Zato, učite Jasin, naročito kod osoba na samrti.“[16]

Sura Jasin se uči kod bolesnika, na putovanju, u raznim životnim teškoćama i neprilikama, da bi Allah, dž.š., stanje olakšao i situaciju učinio boljom.

Halke zikra i tevhidi

Kod nas se organizuju tevhidi u kojima se uči Kur'an i razni zikrovi. Najčešće se to veže za naše umrle, pred njihove duše. Važno je da ti skupovi budu iskrenih namjera i da se na njima skrušeno i pobožno uče oni zikrovi koje je preporučio Poslanik, s.a.v.s., Još je bolje ako ima mogućnosti odvajanja muškaraca od žena, tzv. muški i ženski tevhidi. Pokušao sam naći podlogu za te naše tradicionalne tevhide u ovim hadisima Poslanika s.a.v.s.:

عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ عَمْرٍو قَالَ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللهِ مَا غَنِيمَةُ مَجَالِسِ الذِّكْرِ قَالَ غَنِيمَةُ مَجَالِسِ الذِّكْرِ الْجَنَّةُ

Abdullah b. Amr, r.a., veli: Upitao sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., šta je nagrada prisustvovanja skupovima zikra? Odgovorio je: Nagrada za to je Džennet.[17]

إِذَا مَرَرْتُمْ بِرِيَاضِ الْجَنَّةِ فَارْتَعُوا قَالُوا وَمَا رِيَاضُ الْجَنَّةِ قَالَ حِلَقُ الذِّكْرِ

„Kada prođete pored dženetskih bašča, uberite nešto iz njih! Upitali su: Šta su to dženetske bašče? Rekao je: Halke zikra.“[18]

Korisno je što se na tim tevhidima - skupovima sretne i vidi brojna rodbina, komšije i prijatelji, koji se inače slabo obilaze. Isto tako, imam prisutnima održi vaz, jer je to dobra prilika za to.

Dove za kišu

Kišne dove su se učile u našim krajevima u vrijeme velikih suša koje su prijetile da unište usjeve i ljetinu. Obično su se učile vani pod vedrim nebom, petkom pred džamijama ili na dovištima u prirodi. Danas se dove za kišu uče na minberima iza hutbe u periodima sušnih vremena. Na dovama su učestvovali samo muškarci uključujući i mušku djecu. Djeca su učila lutfi dove i ilahije najčešće na turskom jeziku. Učila su po dvojica sa lijepim glasovima a ostali glasno pratili sa „Amin.“

Evo nekoliko bejtova lutfi dova za kišu koje je sastavio Ali ef. Sadiković (1871-1936) muderris iz Janje:

Ja ilahi ja Hu ja Rabb,

ja Rahmanu ja Rahim!

Ja Halimu ja Alimu,

ja Alijju ja Azim!

Šermile kapuna gjelmiš,

asi kuller ja Kerim!

Lutf idup isjane bakma,

amini sibjana bak!

Džudu fadlinle ejle ja Rabb,

nešri rahmet ber ibad!

 

Prijevod po prof. Ahmedu O. Mešiću glasi:

O moj Bože, o Hu, o Gospodaru,

o Milostivi, o Samilosni!

O Blagi, o Znani,

o Visoki, o Veliki!

Sa stidom (sramom) na Tvoju kapiju došli su

griješni robovi, o Plemeniti!

Učini dobrotu, ne gledaj grijehe,

pogledaj dječije „Amin“!

Svojom darežljivošću i dobrotom, o Gospodaru,

prospi Svoju milost na robove![19]

Poslanik, s.a.v.s., je sa svojim ashabima učio dove za kišu, koje glase:

اَللَّهُمَّ أَغِثْنَا اَللَّهُمَّ أَغِثْنَا اَللَّهُمَّ أَغِثْنَا

„Allahu kišu nam obilnu spusti!“ (tri puta se ponavlja)[20]

اَللَّهُمَّ اسْقِ عِبَادَكَ وَبَهَائِمَكَ وَانْشُرْ رَحْمَتَكَ وَأَحْيِ بَلَدَكَ الْمَيِّتَ

„Allahu, kišom obilnom napoji robove Svoje i životinjski svijet Svoj! Raširi milost Svoju i oživi obamrlu zemlju Svoju.“[21]

Izlagati se prvim kapima kiše

Kada zapada kiša, osobito ljeti, poslije dugog sunčanog i toplog perioda, ko se zadesi vani, ne žuri se skloniti u kuću. Narod obično kaže: Nisi šećer pa da se istopiš. Jedni izađu vani, osobito djeca, da osjete Allahovu milost, da malo pokisnu. Tako su činili Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi:

أَصَابَنَا مَعَ النَّبِيِّ صَلَى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ مَطَرٌ، فَحَسَرَ النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ثَوْبَهُ عَنْهُ حَتَّى أَصَابَهُ الْمَطَرُ، قُلْنَا: لِمَ فَعَلْتَ؟ قَالَ: لِأَنَّهُ حَدِيثُ عَهْدٍ بِرَبِّهِ

„Bili smo sa Poslanikom, s.a.v.s., kad nas je uhvatila kiša. Poslanik, s.a.v.s., zagrnu svoju odjeću dopuštajući tako da mu kiša pada na tijelo. Zašto si to učinio? - upitasmo ga.-Jer je ona netom (direktno) stigla od svoga Gospodara - reče Poslanik, s.a.v.s.“[22]

 

[1] Ahmed, Hakim, - sahih, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1268.

[2] Ebu Ja'la i Hakim, - sahih, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 848.

[3] Buharija, Muslim, Ahmed, Ebu Davud, - sahih, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1247.

[4] Tirmizi, Ibnu Madže, Hakim, - sahih, Fikhussunneh, Es-Sejjid Sabik, Knjiga II, str. 89.

[5] Bejheki u Šu'abul-iman, - hasen, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1314.

[6] Taberani, - hasen, Isto, hadis br. 158.

[7] Ibnu Madže, - hasen, Isto, hadis br.1438.

[8] Muslim, Muslimova zbirka hadisa, El-Munziri, Prijevod dr. Šefik Kurdić, Knjiga III, hadis br. 2095, str. 550.

[9] Abdurrezzak u Džamiu' i Dija', - sahih, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1304.

[10] Muslim, Rijadussalihin, En-Nevevi, hadis br. 1023.

[11] Ahmed, Donošenje salavata na Poslanika s.a.v.s., dr. Fuad Sedić, Takvim 2012., str.122.

[12] Šuabul-imani, 2/410, Ogranci imana Prijevod dr. Fuad Sedić, str. 121.

[13] Buharija, Buharijeva zbirka hadisa, Knjiga III hadis br. 4474 str. 480

[14] Muslim, Ahmed, Nesai, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1700.

[15] Tirmizi-hasenun garib, Tirmizijina zbirka hadisa Prijevod prof. Mahmut Karalić, Knjiga VI, str. 333.

[16] Bejheki u Šua'bul-iman, - sahih, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1701.

[17] Ahmed sa dobrim senedom, Et-tergibu vet-terhib, El-Munziri, Prijevod dr. S. Topoljak, hadis br. 485, str.301.

[18] Tirmizi, - hasenun garib, Isto, hadis br. 486, str. 301.

[19] Vjerski običaji muslimana u BiH, Enver Mulahalilović, Drugo dopunjeno izdanje, str. 204.

[20] Buharija, Muslim, Hisnul-muslimi, Said El-Kahtani, br.59.

[21] Ebu Davud, - hasen, Hisnul-muslimi, Said El-Kahtani, br.59.

[22] Muslim, Ebu Davud, Ahmed, Bejheki, Ibnu Hibban, Buharija u El-Edebul-Mufredu, hadis br. 564.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro