Uobičajeno je da se jednočlani nazivi vjerskih blagdana i spomen-dana pišu velikim početnim slovom, a da se u takvim višečlanim nazivima velikim početnim slovom piše samo prva riječ, dok se ostale riječi pišu malim slovom, osim ako nisu vlastite imenice.
Tako je onda: Bajram, Hidžra, Mevlud itd., ali je: Dvadeset sedma noć (ili: večer) ramazana, Noć sudbine, Nova godina itd.
U našoj pisanoj tradiciji postalo je uobičajeno da se dvočlani nazivi Bajrama pišu tako što se u njima imenica Bajram piše malim početnim slovom: Kurban-bajram / Hadžijski bajram i Ramazanski bajram. Iza takvoga načina pisanja stoji duga tradicija, koja je opravdanje za to nalazila u preporučenom načinu pisanja u ranijim pravopisima i pravopisnim priručnicima. Ima, međutim, razloga da nazive dvaju Bajrama pišemo drukčije, tj. da se i riječ Bajram u dvočlanim nazivima piše velikim početnim slovom: Kurban-Bajram / Hadžijski Bajram i Ramazanski Bajram. Za to postoje opravdani razlozi.
Riječ bayram dobili smo iz turskog jezika, u kome ona, prema rječnicima, znači: „vjerski praznik; praznik uopće, slavlje ili veselje“. Riječ Bajram, međutim, izvorni govornici bosanskog jezika danas ne doživljavaju sa značenjem kakvo ima u turskom jeziku. Riječ Bajram se danas u bosanskom jeziku doživljava kao ime konkretnog blagdana, koji biva dvaput godišnje i niko ga ne doživljava sa značenjem kakvo je zabilježeno u rječnicima
prema turskoj riječi bayram. To znači da se prvobitno značenje turske opće imenice bayram transponiralo u značenje vlastite imenice Bajram, kojom se imenuju dva konkretna blagdana u bosanskom jeziku. To potvrđuju tumačenja riječi Bajram u rječnicima bosanskog jezika: „najveći islamski praznik (blagdan)“ (Rječnik Instituta za jezik), „najveći muslimanski blagdan u godini“ (Halilović – Palić – Šehović); „glavni muslimanski vjerski praznik“ (Jahić).
Niko od izvornih govornika bosanskog jezika neće u nazivu Kurban-Bajram ili Ramazanski Bajram „učitati“ značenje ’kurban-praznik’ niti ’ramazanski praznik’, pa ni ’kurban-blagdan’ ili ’ramazanski blagdan’. Također, niko neće kraći naziv blagdana Bajram protumačiti samo kao praznik ili blagdan, već uvijek kao naziv konkretnog blagdana.
Stoga preporučujemo pisanje: Bajram, Ramazanski Bajram, Kurban-Bajram / Hadžijski Bajram.
Ako se Bajram upotrijebi u množini, pisat će se velikim početnim slovom: Bajrami, Kurban-Bajrami / Hadžijski Bajrami.
Imenica Bajram može se upotrijebiti i s drukčijim značenjem, naprimjer sa značenjem veselja, radosti, bezbrižnosti i sl., te u polusloženici bajram-namaz (tako i: bajramski namaz). Tada se piše malim početnim slovom: (1) Njemu je more do koljena i bajram svaki dan. – (2) Vrijeme klanjanja bajram-namaza je oko četrdeset pet minuta nakon izlaska sunca. – (3) Nakon klanjanja bajramskog namaza posjećuju se rodbina i prijatelji.
Dvočlani nazivi Bajrama nekad se iz ritmičkih ili stilskih razloga upotrebljavaju
inverzno i tada se velikim početnim slovom piše samo prva riječ u nazivu:
Bajram hadžijski, Bajram ramazanski, Bajram kurbanski.
Danas u govornoj i pisanoj praksi postoje različiti načini čestitanja Bajrama. Najčešće je to čestitka: Bajram šerif mubarek olsun (Neka ti je sretan Bajram časni), što se može smatrati nekim „standardiziranim“ načinom čestitanja Bajrama, a uzvraćanje na čestitku je Allah razi olsun (Allah bio zadovoljan; Neka je Allah zadovoljan).
Postoje i drugi načini čestitanja, najčešće dijalekatski i regionalni, koji su različitim fonološkim alternacijama postali od Bajram mubarek olsun, ali su u nekim takvim izrazima čestitanja ola i osum < olsun izgubili samostalnost riječi, pa i semantičku vezu s olsun, te su se u spoju s riječju mubarek počeli doživljavati kao složena riječ.
Takva su čestitanja: Bajram mubarekola, Bajram mubarećola, Bajram mubarekosum i dr. Uzvraćanja na takva čestitanja su: Allah raziola i Allah razosum. Dijalekatsko i regionalno je i čestitanje Bajram mubareć olsun, u kome je riječ olsun sačuvala samostalnost u izgovoru i pisanju.
Dijalekatska i regionalna čestitanja Bajrama ne treba smatrati „pogrešnim“, već ih čuvati i njegovati u sredinama u kojima su uobičajena.
U SMS porukama i drugim oblicima tehnologijom posredovanog komuniciranja (društvene mreže, aplikacije za instant dopisivanje...) u posljednje vrijeme javlja se skraćenica BŠMO (< Bajram šerif mubarek olsun) i, posljedično, ARO (Allah razi olsun). To je praksa koja se ne može preporučiti, premda u ličnim dopisivanjima može izgledati praktično i simpatično.