BiH ima samo jednu originalnu srednjovjekovnu povelju

Autor: M. Kujović Oktobar 20, 2016 0

Bosna i Hercegovina ima dvije povelje bosanskog kralja Dabiše izdane krajem 14. stoljeća, od kojih je jedna originalna, pisana na pergameni i s kraljevskim pečatom dok je druga ovjeren prijepis iz 1600. godine.

Kao u svakoj državi onog vremena i u srednjovjekovnoj Bosni poklanjana je velika pažnja pisanim dokumentima, naročito onim koji su imali javno-pravni karakter.  Takvi dokumenti su služili praktičnim životnim potrebama (pri sklapanju ugovora, kao dokazi u sporovima, kao dokumenti o posjedovanju i sl.) pa su isključivo zbog toga i čuvani,  dok danas predstavljaju značajna  kulturna dobra  i služe  proučavanju prošlosti.

Od izdavanja prve poznate povelje jednog srednjovjekovnog bosanskog vladara krajem 12. stoljeća pa  do pada Bosanskog kraljevstva pod osmansku vlast napisane su brojne povelje, isprave  koje su imale  javno-pravni karakter i  kojima su bosanski vladari i drugi velikaši uređivali odnose u svojoj  zemlju. Međutim, pisana građa o srednjovjekovnoj Bosni nije sačuvana na mjestu gdje je nastajala, već je uništena ili odnesena, pa se danas nalazi po raznim svjetskim arhivima (Venecija, London, Budimpešta, Beč), a najviše ih je u Državnom arhivu u Dubrovniku. Srednjovjekovne  povelje koje su  naše kulturno naslijeđe ili su uništene, ili zagubljene, a najčešće su otuđene. Historičari navode da su na  ovakvu sudbinu arhivske građe nastale na području Bosne i Hercegovine, od srednjovjekovne Bosne pa sve do najnovijeg vremena utjecale  historijske okolnosti, karakteristične po čestim ratovima, dugotrajnim okupacijama i zavojevačkim upadima. Međutim, uništavanju ove vrste našeg kulturnog naslijeđa , značajno su doprinosili i kulturna zaostalost i nebriga, kao i česte elementarne nepogode u gradskim aglomeracijama  kao što su  požari i poplave, ali i razne pobune građanstva.

Najveći dio povelja  i pisama koji su iz srednjovjekovne Bosne i Humske zemlje slati u Dubrovnik, danas se nalaze u tamošnjem Hrvatskom državnom arhivu kao  sređena i popisana arhivska građa dostupna za naučna istraživanja. Tu se čuva oko 80  povelja iz vremena   Tvrtka, Dabiše, Ostoje i drugih vladara, te  bosanskih i humskih velikaša. Među njima je oko 20 povelja i pisama humske provenijencije, od najstarijeg dokumenta-ugovora humskog kneza Miroslava sa Dubrovčanima pa do onih dokumenata koji potječu iz posljednjeg perioda samostalnosti zemlje hercega Stjepana Kosače.  

I ovog augusta/kolovoza, kao i prethodnih godina,  različitim kulturnim manifestacijama  obilježena je 827 godišnjica  otkada  je bosanski ban Kulin 29. augusta 1189. godine potpisao Povelju kojom  je sklopio trgovački ugovor sa dubrovačkim knezom. Kulinova  Povelja je  najstariji, do sada sačuvani diplomatski  dokument koji svjedoči  da je Bosna već u 12.  stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara. Povelja je očuvana u tri primjerka od koji se dva čuvaju u Državnom arhivu u Dubrovniku dok se treći primjerak od 19. stoljeća nalazi u Ruskoj akademiji nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu.  Na svim tribinama na kojima se govorilo (govori) o značaju ovog dokumenta  uvijek se   naglašava kako, nažalost, od tri sačuvana primjerka ni jedan nije u posjedu zemlje gdje je Povelja i nastala.

Danas u Bosni i Hercegovini imamo samo dvije povelje bosanskog kralja Dabiše s kraja 14. stoljeća, od kojih je jedna  originanalna , pisana na pergameni, opremljena voštanim pečatom i nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a druga je  prijepis ovjeren u 16. stoljeću i nalazi se u Arhivu Bosne i Hercegovine.

Povelje kralja Stjepana Dabiše u Arhiv Bosne i Hercegovine  su „stigle“ 1976. godine, gotovo šest stoljeća od svog nastanka i to su jedini pravni akti srednjovjekovne Bosanske države koji se nalaze  u našoj   zemlji. Snimak originalne Dabišine povelje nalazi se na naslovnoj stranici  arhivskog godišnjaka Glasnik Arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine. Kralj Dabiša je bio drugi bosanski kralj, jer je naslijedio kralja Tvttka I Kotromanića, a vladao od 1391. do 1395. godine. Originalna Povelja kralja Dabiše je darovnica kojom kralj Dabiša daruje svojoj kćerki Stani 30. aprila/travnja 1395. godine posjed u selu Veljaci (?), dok je druga  ovjeren prijepis je iz 16oo.  izdana bosanskom velikašu  Vuku Vladisavljeviću  7. novembra/studenog 1392. godine.

Dabišine povelje u zemlju nastanka  su vraćene  zahvaljujući ugovoru koji su potpisale Republika Austrija i Kraljevina Srba,  Hrvata i Slovenaca  1923. godine. Taj je ugovor,  poznat kao Arhivski sporazum,  spada u seriju ugovora između nasljednih država Austro-Ugarske napisanih na bazi Senžermenskog  i Trijanonskog mirovnog ugovora o rješavaju pitanja pripadnosti arhiva i drugih kulturnih dobara.

 O tome kako su ove dvije povelje iz Državnog arhiva u Beču  vraćene Bosni i Hercegovini, odnosno o tome kako su se odvijali i vodili mukotrpni  pregovori o razmjeni arhivske građe između Republike Austrije i država koje su nekad bile u sastavu Austro-Ugarske monarhije dr Andrej Rodinis, arhivist  u Arhivu Bosne i Hercegovine je napisao  zanimljivu knjigu koja  je objavljena u  Sarajevu u izdanju Društva za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije 2014. godine.  U knjizi pod naslovom „Povratak povelje kralja Dabiše – Izvršenje arhivskih sporazuma i restitucija građe“ autor na temelju originalnih  arhivskih dokumenata i podataka objavljenih u arhivističkoj literaturi prati kako su tekli pregovori između Republike Austrije i Kraljevine SHS/Jugoslavie, kasnije  FNRJ i SFRJ,    od decembra 1918.  do 1990. godine. Pregovori o povratu arhivske građe bili su  dugotrajni i naporni, a rezultirali su sa nekoliko isporuka od kojih je posljednja bila 1990. godine. Kako je trebalo u austrijskim arhivima pronaći i evidentirati građu koja se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, tamo su povremeno odlazili arhivski i muzejski radnici i historičari. Na osnovu njihovog istraživanja  napisana  je „Knjiga potraživanja“ u kojoj su navedene i Dabišine povelje, i to  čak “4 kom.” Ni u vrijeme postavljanja ovog zahtjeva, kao ni danas, nije bilo poznato kako su ove povelje dospjele u Državni arhiv u Beču, gdje su bile evidentirane  u zbirci povelja  pod oznakom  “B. Rep. 16”. Međutim, vraćene su samo dvije, jedna originalna i jedna u ovjerenom prijepisu.

                                                                                   

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro