digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Kultura i nauka

Je li bosanski jezik politički?

Autor: Jusuf Mulić April 19, 2017 0
Je li bosanski jezik politički?

Nema nikakve sumnje u činjenicu da su počev od Garašaninovih Načertanija s kraja prve polovine XIX vijeka posrbljivani Vlasi u Bosni, jer do tada u njoj nikakvih Srba nije bilo, potpomognuti izvornim Srbima iz južne Mađarske (kojima će se savez s njima kasnije o glavu obiti), išli su unaprijed dobro utvrđenim stazama, pa su čitav postupak posrbljenja Bosne i bosanskih muslimana, provodili po etapama. Prva od njih bila je odricanje postojanja bosanskog jezika, njegovo proglašavanje političkim i posrbljenje, druga, da su bosanski muslimani Turci, ali su slabi Turci kad za 415 godina prisustva Osmanalija u Bosni (1463-1878.) nisu naučili turski, a ako su Turci onda proizlazi da su napustili maternji i prihvatili jezik pokorenog naroda i, treća, njihovo fizičko istrjebljenje.

Već odavno prikupljam građu o bosanskom jeziku i pismu koja nepobitno potvrđuje njegovo dugovječno postojanje i opstojnost, pa nema nikakve potrebe da ga se brani. Ali, to ne znači da ne treba iznositi nepoznate dokaze o njegovom postojanju, A upravo je to cilj ovoga priloga.
Narodna Skupština RS na Palama je 1991. godine donijela Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma, a srpski jezik i ćirilično pismo proglasila službenim.
U amandmanima izmijenjenom Ustavu RS koji je na snazi navedeno je da je RS država srpskog naroda i svih njenih građana, dakle ne tri konstitutivna (od lat. constitui=utemeljiti) naroda, a o jeziku je rečeno da je u Republici u službenoj upotrebi srpski jezik ijekavskog i ekavskog izgovora i ćirilično pismo, a latinično pismo na način određen zakonom. Na područjima gdje žive druge jezičke grupe, u službenoj upotrebi su i njihovi jezici i pisma, na način određen zakonom.
Ta vještačka tvorevina sebe je proglasila državom, Bošnjaci i Hrvati su svrstani u sve njene građane, a u najnovije vrijeme bosanskom jeziku je osporeno pravo postojanja, pa se učenicima bošnjačke narodnosti izdaju svjedočanstva kao da su učili i polagali srpski jezik. A nema nikoga da ovaj cirkus za sva vremena prekine.
Nema nikakve sumnje u činjenicu da su počev od Garašaninovih Načertanija s kraja prve polovine XIX vijeka posrbljivani Vlasi u Bosni, jer do tada u njoj nikakvih Srba nije bilo, potpomognuti izvornim Srbima iz južne Mađarske (kojima će se savez s njima kasnije o glavu obiti), išli su unaprijed dobro utvrđenim stazama, pa su čitav postupak posrbljenja Bosne i bosanskih muslimana, provodili po etapama. Prva od njih bila je odricanje postojanja bosanskog jezika, njegovo proglašavanje političkim i posrbljenje, druga, da su bosanski muslimani Turci, ali su slabi Turci kad za 415 godina prisustva Osmanalija u Bosni (1463-1878.) nisu naučili turski, a ako su Turci onda proizlazi da su napustili maternji i prihvatili jezik pokorenog naroda i, treća, njihovo fizičko istrjebljenje.
Ako je bosanski jezik politički, onda njime govore Milorad Dodik i njegovi podanici, jer srpski ne znaju, a on ga do kraja života ne može naučiti. Bosanski Srbi jezik kojim govore mogu zvati onako kako im je volja, ali to pravo ne mogu odricati drugima.
Jezik se u govornu praksu ne uvodi zakonima, ali se zakonima može odbraniti od napasti. Svjedoci smo nastavka posrbljivanja lijepog bosanskog suhoparnim ekavskim srpskim jezikom. Sve je manje koristi infinitiv, pa se umjesto on će ga ubiti kaže on će da ga ubije, sati su postali časovi itd. Na elektronskim sredstvima obavještavanja više je ekavštine nego ijekavštine. Ako se ovako nastavi, srpski će jezik da ubije bosanski. Danas u Bosni čistim bosanskim jezikom naljepše govore nepismeni ili nedovoljno pismeni ljudi, a sasvim izuzetno i poneki intelektualac. I umjesto da doprinose očuvanju vlastitog jezika, utrkuju se koji će više stranih riječi upotrijebiti. Valjda da opsjene neuke. Zato nije potrebno gubiti vrijeme na odbranu bosanskog jezika, nego treba donijeti Zakon o upotrebi bosanskog jezika štokavskog narječja i ijekavskog izgovora, s ravnopravnom upotrebom latiničnog i ćiriličnog pisma, obavezno na području Federacije BiH. Zakonom bi se, osim zabrane upotrebe stranih riječi, ukoliko za njih postoje istoznačnice u bosanskom jeziku (umjesto konstitucija, utemeljenje, umjesto restitucija, povrat itd.), što se poglavito odnosi na oblast zakonodavstva, a javna sredstva obavještavanja, napose elektronička, na obaveznu upotrebu bosanskog jezika.

O bosanskom jeziku i pismu
Otkako se zna za Bosnu, u njoj se govorilo bosanskim jezikom, štokavskog narječja i ikavskog izgovora, a do dolaska Osmanlija, pisalo se isključivo pismom bosančica i to onako kako se i govorilo. Srbi su svim silama nastojali naziv bosanski jezik proglasiti političkim. O tome Dževad Juzbašić kaže:
Apsurdna je, dakle, tvrdnja da je naziv bosanski jezik politički naziv, vještački isforsiran, neutemeljen, najbolji dokaz te apsurdnosti je vitalnost samog naziva i njegova sposobnost da opstane. To što je i njemu (kao i u svakom drugom nazivu jezika) nužna politička podrška, ne govori uopće o njegovoj ispolitiziranosti i vještačkom porijeklu. Svaki naziv jezika ispolitizirana je pojava, jer on je političko, a ne naučno pitanje. Ali, ako je naziv zaista samo politička tvorevina, on ne može opstati, jer nema unutarnje značajke vitalnosti da preživi. Svako vještačko nastajanje historija odbacuje. Ostaje samo ono što je organski stvoreno, organski u smislu historijske zakonitosti nastanka i razvoja. A naziv bosanski jezik (naglasio JM), upravo je takva pojava.

Ostatak teksta u štampanom izdanju "Preporoda"

« Ed Vulliamy „Rat je mrtav, živio rat“ Sarajevo: Izložba „Baltički lanac“ – oslobođenje od sovjetske okupacije »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine