Borba protiv zla, a ne protiv prefiksa

Autor: Fuad M. Šišić Februar 11, 2015 0

„Mi se ničega ne plašimo osim islama“, zatim Shimon Peres, donedavni predsjednik Izraela: „Izrael neće imati mira sve dok islam ne spusti svoj mač“

Loše i dobre stvari su se dešavale od kako je svijeta i vijeka. Prvi čovjek Adem a.s. (Adam) i njegova žena Hava (Eva) bili su nakon stvaranja nastanjeni u Džennetu (Raj) ali ih je šejtan (đavo) prevario pa ih je Uzvišeni Stvoritelj, iako im je oprostio za počinjeni grijeh, spustio na Zemlju da žive, i da na Zemlji živi njihovo potomstvo do određenog roka.

Marketing ima mnogo značenja u suvremenom svijetu, ali marketing kao promocija, oglašavanje, nametanje drugom slike onakvom kakvu želite predstaviti o sebi, nekome drugom ili nečemu, a u isto vrijeme to neko ili nešto može ali i ne mora biti ni blizu toj slici, je najstarije značenje riječi marketing. Šejtan (đavo) je prvi upotrijebio taj najrasprostranjeniji alat suvremenog svijeta tako što je predstavio Ademu (Adam) i Havi (Evi) zabranjeno drvo kao drvo života, besmrtnosti suprotno od njegovog stvarnog značenja. I tako je šejtan (đavo) dobio prvu bitku, ali on ne može biti konačni pobjednik jer je on predstavnik zla, nesreće, zablude i skreće ljude s pravog puta od tada sve do danas. Svemogući Stvoritelj iz Svoje milosti oprašta Ademu (Adamu) i Havi (Evi) a njihovom potomstvu šalje poslanike i vjerovjesnike kao primjere dobre prakse čovjeka na Zemlji, namjesnika na Zemlji, i šalje Svoju objavu u različitim periodima i u nastavcima kao podršku i uputu svim ljudima, i naređuje šta obavezno trebaju raditi i šta obavezno ne smiju raditi oni koji budu vjerovali, a oni koji ne budu vjerovali za svoje nevjerovanje neće odgovarati drugim ljudima nego Njemu, Stvoritelju, u Danu kome se nikom neće nepravda učiniti. Taj Dan nećemo dočekati na Zemlji.

Mi ne znamo kako su kroz historiju ljudi nazivali one koji počine zlo, proizvedu tragediju, učine nasilje ali znamo da su u prošlom stoljeću nazvali Hitlera nacistom i fašistom pa se antifašizam javio kao međunarodni pokret (ali se nije javio pokret protiv Nijemaca, niti protiv katoličanstva – s pravom). Hitler je postao liderom Njemačke nakon što je njegova stranka dobila 44% glasova. Staljin je kroz svoj život prošao naziv od revolucionarnog marksiste do doživotnog diktatora (neki izvori navode da je odgovoran za smrt oko 20 miliona ljudi). Staljin je postao lider nakon velike podrške naroda revoluciji na čelu sa Lenjinom u građanskom ratu u Rusiji, a nakon Lenjinove smrti. Obzirom na snagu Sovjetskog saveza, na stvarnu moć diktatora na određenom geopolitičkom prostoru, nije došlo do međunarodnog antidiktatorskog pokreta. A diktatora za koje pouzdano znamo u posljednjih 100 godina je bilo jako puno. Diktatori si činili zlo, nasilje, ubitstva nad sopstvenim građanima, narodom putem sopstvenog režima i to nije nikada izlazilo u javnost na pravi način jer je svijet počeo drugačije funkcionisati. Diktatori od koga se moglo imati koristi, diktatori koji su sarađivali u realizaciji interesa najjačih, najsnažnijih nisu bili problem. Njihova ideologija, vjera, nacija, boja kože je bila nebitna. Njihove žrtve svijetu nisu bile važne, i uglavnom je svijet o njima veoma malo znao. Diktatori koji su prestali sarađivati su srušeni, unutarnjom pobunom ili vanjskom intervencijom, a onda uspostavljani novi vladari: generali ili civili, sasvim je bilo svejedno. Ako su sarađivali vani, unutra su mogli raditi što god hoće.

Onda je 1989. godine srušen Berlinski zid, čime je i SSSR izčezao sa historijske scene kao ideloški neprijatelj, a islam je ustoličen na njegovo mjesto. Mufid Memija, poznati novinar i komentator međunarodne geopolitike, ističe da je prvi predsjednik Izraela, Ben Gurion, kazao: „Mi se ničega ne plašimo osim islama“, zatim Shimon Peres, donedavni predsjednik Izraela: „Izrael neće imati mira sve dok islam ne spusti svoj mač“, a Yitzak Rabin je tvrdio: „Islam je jedini neprijatelj Izraela“. Pojam islamofobija, prema Oksfordskom riječniku, prvi puta u engleskom jeziku je opisana 1991. godine, dakle prije nepune 24 godine, kada je islam označen kao glavni protivnik zapadne civilizacije. Nevjerovatnom brzinom se medijski širila slika i riječ o islamofobiji kao strahu od islama ali i kao mržnja prema islamu. Govor mržnje, umotan u marketing alate, je postao medijski sveprisutan.

Zločin i nasilje dobivaju nove markentiške nazive: terorizam, pa islamski funadametalizam, pa islamski radikalizam, pa islamski terorizam. Prvi puta u novijoj historiji svijet ne promoviše borbu protiv univerzalnog zla nego protiv prefiksa, protiv određenog zla. Iako svjetski lideri naglašavaju da islam nije takav (izuzev lidera Izraela), mediji neprestano dodaju prefiks islamski. Očigledno je da se ništa ne događa slučajno, niti samo od sebe, nego je posljedica smišljenog plana i kampanje. Onda se pojavila Al-Qaida i njen šef Osama bin Laden, od borca za slobodu Afganistana uz podršku najjače sile na svijetu do njihovog najvećeg neprijatelja. Ubitstvom Osame bin Ladena, značaj Al-Qaide u medijskom prostoru slabi, ali nju zamjenjuje IDIL (samoproglašena Islamska država Irak i Levent, nastala na ruševinama nasilno svrgnutog, pod lažnom optužbom za posjedovanje hemijskog oružja i intervencijom SAD-a i Velike Britanije, diktatora Sadama Husseina i višegodišnjem haosu i djelovanju raznih stranih obavještajnih i kontraobavještajnih službi).

Nema sumnje da su mnogi strašni zločini počinjeni, strašan teror posljednjih godina a počinioci kao da su se trudili da cijelom svijetu saopće da su to uradili isključivo kao muslimani. Koliko god nema sumnje da su se strašne stvari dogodile i događaju se, postoji isto tolika osnovana sumnja da počinioci nisu istinski sljedbenici islama. Prije bih rekao da su dobro uvježbani i plaćeni, a ko iza njih stoji može se otvoreno sumnjati i pretpostavljati. Iz ovog isključujem bombaše-samoubice koji su u stanju neuračunljivosti kada to rade (pod uticajem nekih sredstava) ili su u stanju krajnje ljudske psihičke nepravde i odlaze u takav ekstremizam koji pravi samo nove probleme, a ništa ne rješava. Sve što se može postići je da u se očima svjetske javnosti pokuša opravdati desetine hiljada ubijene djece, žena, civila i nemoćnih u Palestini. Terorizam i ekstremizam nisu pojmovi koji se mogu uopće podvesti pod onim što islam stvarno jeste, ali oni koji ne poznaju islam i ekstremni neprijatelji muslimana mogu to kao propagandu nametati.

Par ljudi (muslimana) je u Parizu pobilo dvanaest ljudi (deset novinara i dva policajca). Par ljudi koji sebe smatraju muslimanima je pobilo dvanaest ljudi koji nisu ubili nikog. Nema razumnog objašnjenja za zločin, to je šejtanski (đavoljski) posao. Na ono što su neki karikaturisti iz potpune zablude u potpunoj slobodi uradili, trebalo je odgovoriti pozivom tih istih karikaturista na zajednički ručak, i u opuštenoj atmosferi objasniti šta je stvarno učenje islama i šta posljednji Božiji poslanik Muhamed a.s. znači muslimanima. To bi bila efektivna, svrsishodna i razumljiva reakcija. Ne znam da li je to iko od muslimana u Francuskoj pokušao, ako nije onda snose dio odgovornosti za sve što se dešava. Afirmativnim djelovanjem mogu se preduprijediti negativne posljedice.

“ Sloboda mišljenja i medija te poštivanje ljudskog dostojanstva su neporecive vrijednosti i nužni uslovi napretka čovječanstva, koje treba uvijek i na svakom mjestu štititi i unapređivati. Sloboda je prirodna težnja svakog čovjeka i zato je jača od straha i zato je neuništiva. Stoga, iako postoje pojedinci koji zloupotrebljavaju slobodu za nametanje neslobode i vjeru za opravdanje svojih akata nevjere, ipak ti sebični manipulatori ne mogu uništiti vrijednost slobode i plemenitost iskrene vjere.“

Reis Husein ef. Kavazović

Ne može se zločin na jednom dijelu Zemlje opravdati zločinom na drugom dijelu Zemlje. Kao što je nerazuman i jučerašnji (09.01.0215) poziv Benjamina Natanyahu, premijera Izraela na međunarodnu borbu protiv islamskog radikalizma. Mediji saopćavaju da je IDIL preuzela odgovornost za ovaj zločin, ali i neki ogranak Al-Qaide.

Bivši njemački kancelar, jedan od najvećih živih njemačkih intelektualaca, 16. marta 2014. godine je izjavio: „Mi smo kao Zapadnjaci doveli do toga da mnogi naši stanovnici prema islamu gledaju na negativan način. Promjene moraju doći sa Zapada, jer je Zapad još uvijek ekonomski, politički i vojno neprevaziđen. Npr. bilo bi mi drago da se u našim školama uči, ono što sam i ja u međuvremenu učio a to je da se u Qur'anu spominju isti poslanici, kao i u Starom Zavjetu, kao i to da se u Qur'anu spominje Isus od Nazareta, i to ne slučajno!“

Kao što je Angela Merkel u novogodišnjem obraćanju Njemačkoj javno osudila one koji su se počeli sedmično okupljati i širiti rasističku poruku neprijateljstva prema muslimanima, i pozvala Nijemce na put slobode i otvorenosti tako i muslimani moraju naći iznova snagu prvo da se ujedine u mišljenju, međusobnoj podršci u ispravnom putu, pravdi i slobodi a onda pošalju prave poruke cijelom svijetu i postanu faktor stabilnosti novih odnosa u cijelom svijetu, a ne da budu mjesto za razdor, ratove, ubijanje i eksploataciju od strane drugih. Da bi mogli pomoći drugima, prvo se mora biti u stanju pomoći samima sebi.

Ili kao što je Generalni sekretar UN-a i mnogi lideri zapadnih i drugih država pozivaju na internacionalnu borbu protiv terorizma (bez bilo kakvog prefiksa). Oni koji radi ispravne stvari trebaju biti aktivniji, trebaju se više žrtvovati kako bi se zatvarao prostor onima koji rade loše stvari. I stvari treba nazivati pravim imenom a ne marketinškim trikovima. Radi se o životima ljudi, ne radi se o zaradi zbog gledanosti tv kanala, čitanju časopisa ili posjećenosti web stranama.

 

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija