digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Lajkovi koji život znače

Autor: Aida Čičak Februar 13, 2018 0

U vremenu kada je potrebu da sjednete s nekim nadopunila ili skoro pa zamijenila virtualna komunikacija, kada nekako imate osjećaj da ste sa svima bili i svakog se nagledali, a nigdje mrdnuli niste, pokušavam odmjeriti snage i slabosti ove pojave.

Odmah da raščistimo, ne prihvaćam da na našoj kahvi se provjerava svjetlucanje na telefonu, pod cijenu da je više i ne bude. Nije fer, ako je neko za vas odvojio nešto čega je danas najmanje, a to je vrijeme, poklonio ga vama i došao da dušom progovorite, onda onaj koji to nije, već iz svoje tople sobe šalje ti lajkove i upite, u najmanju ruku treba mało da sačeka. Neki smatraju ako nisi online kao da i ne postojiš, a s druge strane neki će reći da je to potpuno gubljenje vremena. Koliko mi je ovaj način pomogao ili odmogao da ojačam stare veze ili izgradim nove? Pa da vidimo: Imate jednu kritičnu masu „prijatelja“ zafrendovanih na fejsbuku. Među njima neke raje iz osnovne i srednje škole, koja proviri često da vidi jesi li uspjela šta u životu, da li si kupila stan ili kuću u kakvoj nedođiji ili pak dobroj lokaciji, više od pola familije koja se trudi da čita tvoje objave, ali većinom nisu u njihovom domenu interesovanja, neizostavnu mamu koja svaki tvoj korak prati i iz njega tumači jesi li sretna ili te nešto muči. Neko ima i šefa pa onda strahuje je li mu objava na privatno ili javno, je li objava bila samo u toku pauze ili i mimo nje.

Ako ih gdje usput uslikaš, a to odmah ne objaviš, u velikim si problemima. Oni kada objave sliku, brzo to moraš lajkati, jer o tome ovisi njihov dan.

 

Napišeš tekst o ljubavi nene i pokloniš ga rodbini, naljuti ti se rođak sto mu nisi tagovala sina, izraziš mišljenje o načelniku ratnom zločincu, napadne te dobar dio novopečenih članova familije, ne lajkaš komšinici sliku ona ti mami promrmlja kako si nešto ljuta, staviš sliku s putovanja zavidi ti pola lezihljebovića, ne staviš sliku, ostarjela i poružnila pa neće da je vidimo, promijeniš profilnu na kojoj si lijepa, šta joj je da se nije rastala, promišljaš o mudrosti života i dušu svoju na papir staviš, kad ono neka zafrkancija senzacija na internetu. Da ne spominjem poimanje društvenih mreža kod malo zrelije populacije. Oni su to veoma ozbiljno shvatili i pri tom ušli u neki kasni pubertet. Pronašli su gdje su koga imali i ikad sreli u životu, a stare ljubavi su prve na spisku. Tu su sad ugroženi višedecenijski brakovi, jer i nisu oni baš ni vješti to sakriti, a nemaju ni svijest o opasnosti vrebajućih manipulatora. Komšinica mi se zamalo raskućila vjerujući u nepoznatu ljubav preko talasa.

Ako ih gdje usput uslikaš, a to odmah ne objaviš, u velikim si problemima. Oni kada objave sliku, brzo to moraš lajkati, jer o tome ovisi njihov dan. Tamam kad odlučiš da se odjaviš i konstatuješ da tu hajra nema kad ono ti piše frendica: ”Čitala sam neki dan tvoj tekst i prvo sam zaplakala od dubine emocije, a onda sam bila nadahnuta tri dana”, pogledaš u zahtjeve za prijateljstvo, dodala te Turkinja, prijateljica iz izbjegličkih dana s kojom si se toliko u životu napričala, a ona nije znala tvoj jezik, a ni ti njen. Otac ti napravio profil i imaš priliku da ga vidiš barem online. Stavili te u neku grupu gdje te podstiču da razmišljaš kako biti bolji prema sebi i drugima. Pa onda odlučim, neka me još neko vrijeme. A vrijeme je najbolji pokazatelj.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine